Paul KrugmanDok promatram politički kovitlac oko pokreta Occupy Wall Street, zatekao sam se kako razmišljam o Bernieju Madoffu. Imajte strpljenja, ovo bi čak moglo imati smisla.

Afera Madoff, kao što možda znate, bio je klasičan slučaj prijevare usmjerene na određenu društvenu grupu: Madoff je zadobio povjerenje bogatih Židova uvjerivši ih da je njihov čovjek. Takva vrsta prijevare leži iza mnoštva financijskih muljaža - ali i mnoštva političkih muljaža.

Upravo sada kampanja protiv OWS-a u osnovi pokušava navesti zaposlene Amerikance da se okrenu protiv pokreta - iako većina ljudi podupire njegove ciljeve - prikazujući prosvjednike kao ljude koji nisu poput vas - dok plutokrati jesu. Hej, ovo je funkcioniralo već mnogo puta u prošlosti; to je cijela bit teorije „Što se dogodilo s Kansasom". I može djelovati u više smjerova: OWS treba izbjegavati jer su prljavi hipiji, Elizabeth Warren nije poput vas jer je, kojeg li užasa, profesorica na Harvardu.

Bernie Madoff, u umjetničkoj viziji kineskog umjetnika Chena Venlinga Sad kad bolje razmislim o tome, poopćena teorija grupne prijevare širi se izvan politike na područja poput financijske analize. Tu i tamo sam se na ovom blogu divio neprekidnoj popularnosti inflacionista na Wall Streetu, koji su pogriješili baš u svemu. Slutim da razlog dobrim dijelom leži u tome što se ekonomisti koji iznose zloguka upozorenja o deficitu i rastu novca doimaju kao vrsta ljudi s kojima bi se ovi voljeli družiti na golf-terenu, za razliku od bradatih profesora.

Pa što učiniti? Unutar određenih granica, trebalo bi pokušati ublažiti nepotrebni društveni nesklad. Ako kanite održati demonstracije u korist zaposlenih Amerikanaca, izbacite bubnjarske kružoke. Klasni ratnici na desnici žele uvjeriti ljude da je u pitanju zapravo kulturni rat, a ne želite im olakšati posao.

Ali postoje granice. Ne, neću početi igrati golf.

Autor: Paul Krugman

Preneseno s Krugmanovog bloga