Slovenski mislilac Slavoj Žižek opisivan je kao najopasniji filozof na zapadu. On kritizira globalni kapitalizam i upozorava na opasnosti koje ovaj predstavlja za današnju demokraciju. Slavoj Žižek nedavno je stigao u Prag kako bi promovirao češki prijevod svoje najnovije knjige "Najprije kao tragedija, zatim kao farsa". Novinar Češkog radija Petr Dudek razgovarao je sa Slavojem Žižekom za vrijeme njegovog posjeta Pragu i prvo ga upitao o njegovim pogledima na pokret Occupy Wall Street u SAD-u.

"Ne idealiziram taj pokret. Očito je da su mladi ljudi, i ne samo oni, više-manje zbunjeni. Oni nemaju neku jasnu ideju. Ali ono što mi je važno jest da prvi put postoji veliki pokret koji postavlja ključno pitanje o samom sustavu. Ne radi se tu samo o pokvarenim tvrtkama koje zagađuju okoliš, prevarantskim bankama i tako dalje. Pitanje je očito što učiniti sa samim sustavom. Ili, kako priznaju čak i neki sociolozi, postoji sve širi jaz između našeg institucionaliziranog demokratskog sustava i događaja u ekonomiji koji izmiču svakoj demokratskoj kontroli."

Kada govorimo o 1989. godini i 17. studenome, ovdje smo na to gledali kao na kraj totalitarne države i povratak demokracije. U svojoj knjizi događaje iz 1989. nazivate "opskurnom katastrofom" - je li to pravi izraz?

"Ne, ne. Dopustite mi da budem vrlo jasan. U svojoj sam zemlji sudjelovao u tim događajima. Ne osjećam nostalgiju za komunizmom 20. stoljeća. Zbog toga se ironično referiram na Lenjina koji je napisao zgodan tekst o porazu. Rekao je: 'To je kao penjanje na planinu: ako zapnete, morate se vratiti dolje na sam početak i početi iznova'. Upravo to ljevica mora učiniti danas. Iako sam u potpunosti sklon vašoj Baršunastoj revoluciji, problem je u ovom raskoraku. Ljudi su nešto očekivali - pravdu, solidarnost, slobodu, dostojanstvo - ali naravno da to nismo dobili. Sada možemo protumačiti taj raskorak na dva načina: službeni način kaže da je to naprosto pitanje zrelosti; ljudi su očekivali previše i sada moramo naučiti što je kapitalizam. Ali činjenica da su čak i ljudi u razvijenim zemljama sve nezadovoljniji daje naslutiti da nešto nije u redu s globalnim kapitalizmom. I to nam možda omogućava da kažemo da se borba Baršunaste revolucije nastavlja, da nije gotova. Kada me ljudi optužuju za komunističku nostalgiju, kažem: 'Ne, pogledajte primjer Kine'. Nije li to predivno ironičan odgovor Fukuyami? Kapitalizam je pobijedio, ali danas se čini da su najbolji kapitalistički menadžeri komunisti, daleko učinkovitiji od zapadnih liberalnih demokrata. I to je ono što me zabrinjava."

U svom govoru na Wall Streetu prošli mjesec postavili ste neka pitanja na koja niste odgovorili, primjerice "Koja globalna organizacija može nadomjestiti kapitalizam?" Imate li odgovor?

"Ne, nemam. Sve što znam je da nijedan odgovor 20. stoljeća, ne samo dva velika odgovora - komunizam i demokratska socijalna država - već i ljevičarski san o direktnoj demokraciji, sovjeti, vijeća, lokalne samoorganizacije, također ne funkcioniraju. Samo kažem da ćemo biti natjerani da nešto poduzmemo. Kada mi ljudi kažu: 'Vi sanjate', ja kažem: 'Ne, pravi san je da se stvari mogu beskonačno nastaviti onakve kakve su sada'. Ako smo u stanju održati san da će se skandinavska socijalna država može postupno proširiti na cijeli svijet, prvi ću reći: 'Kome treba komunistička revolucija?' Na žalost, nema natpisa na zidu - ekologija, apartheid, novi oblici isključivanja, čak i problemi poput biogenetike i tako dalje."

Znači, nemate odgovor o mogućoj zamjeni za kapitalizam, ali uvjereni ste da to pitanje treba hitno postaviti, da bi on trebao biti zamijenjen...

"Ne da bi trebao biti jer je alternativa nova autoritarna era. Ne volim koristiti pojam fašizam jer je on nešto vrlo određeno. No jeste li primijetili kakav odgovor na krizu je prihvaćen u Grčkoj i Italiji prije nekoliko dana? Čisto apolitične, tehnokratske vlade. To je vrlo žalostan znak depolitizacije naših društava. To će biti vizija novog autoritarnog sustava u kojem bi demokracija mogla čak preživjeti kao forum."

Mislite li da će novim autoritarnim sustavom vladati tehnokrati kao Mario Monti?

"Oni u kombinaciji sa zaštitarima, terorističkim prijetnjama i, dakako, svim slobodama u privatnoj sferi."

Ali ne za široku javnost...

"Do neke mjere. Neka vam budu vaše seksualne perverzije, gay brakovi, sve je to OK. Ali problem će biti nadzor stanovništva. Pesimist sam jer sve manje i manje mislim da si sam kapitalizam može priuštiti univerzalnu demokraciju. Na primjer, kada me ljudi pitaju zašto sam protiv globalnog kapitalizma, kažem: 'Ako želite razgovarati o kapitalizmu, nemojte se fokusirati samo na razvijene zemlje'. Razgovarajmo o Kongu koji je noćna mora na Zemlji. Država ne funkcionira. Ali Kongo nije isključen; on je u potpunosti uključen u kapitalistički sustav. To bismo trebali pitati: 'Kakva je to dinamika globalnog kapitalizma da moramo, kako bismo dobro živjeli, s nekim zemljama postupati kao s Kongom?'"

Vratimo se Italiji, Španjolskoj, Irskoj i tako dalje - što mislite o europskoj integraciji u kontekstu dužničke krize koja se širi?

"Uvijek sam sam sebe definirao kao ljevičarskog euro-centrista."

Znači li to da držite fige za EU?

"Apsolutno. Slažem se s onime što zagovaraju neki socijaldemokrati ili stari ljevičari poput Daniela Kohn-Bendita, Joschke Fischera - Sjedinjene države Europe."

Pa gdje smo pogriješili integrirajući Europu?

"Mislim da pogreška nije u onome što tvrdi vaš predsjednik Václav Klaus, ako sam ga dobro shvatio. Usput, vi znate tko je vaš predsjednik - tip pred kojim nije sigurno ostaviti olovku. On tvrdi da je Europa prejaka, ali Europa nije zamišljena kao dovoljno snažan entitet. Sada imamo dvije alternativne vizije Europe. Europu kao čisto tehnokratsku uniju briselskog tipa ili konzervativni protunapad s jačim nacionalnim identitetima i tako dalje. Mislim da je prostor za ovaj antiimigracijski populistički nacionalistički trend otvorilo upravo to što su oni na vlasti definirali Europu u čisto tehnokratskim terminima. Europa ne bi trebala biti samo ekonomija; ona bi trebala utjelovljavati i određeni radikalni emancipatorski potencijal. Kako ja rado tvrdim, glavni izbor današnjice je, grubo rečeno, ili anglosaksonski neoliberalizam ili ono što poetično zovemo kapitalizmom s azijskim vrijednostima, što znači autoritarni kapitalizam. Iskreno, ne bih volio živjeti u svijetu gdje je to jedini izbor. U Europi, slaboj kakva jest, možda još ima nade da će se pojaviti nešto novo, neka nova vizija društva koje nije ni neoliberalno ni autoritarno."

Čitajući vaše članke ili slušajući vaše govore, teško je ne primijetiti da se često pozivate na film. Zašto vas filmovi toliko nadahnjuju?

"Sve sam više i više uvjeren da, ukoliko želite dobiti izravan uvid u naše današnje ideološko stajalište, ono leži u filmovima i Hollywoodu. Tamo ćete dobiti današnju ideologiju u jasnijem, pročišćenijem obliku nego u samoj stvarnosti."

Ali lako bi bilo reći da je ono što vidite u filmovima iluzija, zar ne?

"Morali bismo govoriti o kinematografskoj fikciji. Za mene, istina je struktura iluzije. U ovome što kažem nema ničeg mističnog. Na primjer, recimo da imam skrivene žudnje i bojim se otvoreno govoriti o njima. U priči će se to, međutim, pojaviti tek kao fikcija, a ne kao ispovijest. Ako se ne pripisuje vama, mnogo je lakše reći istinu. Tvrdim da ovako funkcionira kinematografska fikcija. Dobivate sve, ali upravo u ozbiljnim dramama ne. Moji omiljeni primjeri su 'Kung fu panda' ili oni grozni prošlogodišnji filmovi kao 'Kraljev govor'."

Volite li neke češke ili čehoslovačke redatelje?

"Vi se šalite? Iako se divim Hollywoodu, oni su izvrstan primjer kako vas zapad može uništiti. Govorim, dakako, o Milošu Formanu. Meni apsolutno najdraži njegovi radovi su još uvijek njegova tri filma - 'Ljubavi jedne plavuše', 'Crni Petar' i 'Gori, moja gospođice'. To je djelo genija. Također mi se sviđa njegov prvi američki film 'Svlačenje' jer je pokušao iščitati američku srednju klasu kroz češke naočale. To je isti svemir i funkcionira predivno."

Ali nije funkcioniralo u SAD-u; mislim da je komercijalni uspjeh tamo bio vrlo loš...

"Da. Ne volim 'Amadeusa' ni 'Let iznad kukavičjeg gnijezda'. Ista stvar je bila s Krzysztofom Kieślowskim. Iako su nastali pod strahovitom opresijom Jaruzelskog, njegovi filmovi iz 1980-ih kao 'Dekalog', 'Šansa' i tako dalje bolji su od onih mekih pornografskih filmova koje je u stvari napravio, sada ću biti vrlo ciničan, kako bi zaveo neke prelijepe glumice poput Juliette Binoche. Čak i bez nostalgije za komunističkim režimom, ovo je možda najveća tragedija pada komunizma. U tim opresivnim režimima, ipak je postojalo nešto što je izmamljivalo pravu umjetnost. Ljudi su tada pogrešno mislili: 'Sada imamo slobodu i sva potisnuta duhovnost će eksplodirati'. Ali nije."

Razgovarali: Petr Dudek, Jan Richter

Preneseno s portala www.radio.cz

Prevela: Diana Robaš