François Hollande kao ekonomski stručnjak surađivao je s Delorsom, Mitterandom i JospinomIspitivanja javnog mnijenja već mjesecima potvrđuju prednost Françoisa Hollandea, predsjedničkog kandidata francuskih socijalista, pred svim protukandidatima i u prvom i u drugom krugu predsjedničkih izbora. Trenutačna odbojnost Francuza prema predsjedniku Nicolasu Sarkozyju takva je da su se jednostavno svrstali iza kandidata koji ga najsigurnije može zamijeniti, iako nužno ne dijele njegovu ideologiju niti prema njemu imaju pretjerane simpatije. Iako mu protivnici ne mogu zamjeriti političku vještinu i kompetentnost (kao ekonomski stručnjak radio je u najbližem okruženju Delorsa, Mitterranda i Jospina), nedostatak karizme, sramežljivost do granice smotanosti, odora aparatčika (10 godina bio je na čelu Socijalističke stranke) i pretjerana konsenzualnost činili su ga medijski nesimpatičnim, štoviše neuvjerljivim.

Protivnici na desnici, ali i simpatizeri socijalista, zamjerali su mu da je “mekan”. Zaradio je “kompliment” da se ponaša kao kapetan pedaline u trenutku kada se francuski brod ozbiljno ljulja na nikad uzburkanijem moru. Nazivali su ga i Babar, po dobroćudnom sloniću iz dječjeg stripa. Naprosto, bio je nekako previše fin i normalan, što je danas u medijsko-političkom ringu očito nedostatak. No unatoč navedenim manama i praznom hodu, posljednjih mjeseci njegova prednost pred svim “challengerima” nije padala. Sarkozyjeva stranka, Unija za pučki pokret (UMP), čekala je da Hollandeova pasivnost dovede do pada njegove popularnosti, uz tek povremene paljbe dežurnih jastrebova.

No Hollande je iznenadio sve ušavši prvi u predizborni okršaj velikim mitingom u Bourgetu, u predgrađu Pariza, namećući svima ritam. Oko 20.000 simpatizera, bivši tenisač i pjevač Yannick Noah koji zagrijava masu, ujedinjeni socijalistički čelnici svih frakcijskih boja iza svog predsjedničkog kandidata… u toj zagrijanoj atmosferi Hollande je prevladao svoju ukočenost i suzdržanost, obukao predsjedničku odoru i nadahnuto predstavio svoj predizborni program. Suprotno očekivanjima, svog glavnog suparnika Sarkozyja spomenuo je tek nekoliko puta. Odmah je bilo jasno da kampanju odbija temeljiti na antisarkozizmu. Jer, kako je rekao, “suparnik nema ni ime, ni stranku; on se nikad neće kandidirati za izbore. Pravi neprijatelj je svijet financija i oni koji se bogate spavajući i ne radeći”. Na kraju je poentirao: “Bit ću predsjednik ukidanja privilegija.” Doza populizma danas je u duhu vremena. Kampanja je dobila novi ton, s gotovo “revolucionarnim naglascima”.

Predstavljajući se kao čovjek sposoban vratiti Francuzima “izgubljeni san”, odnosno, pokazati da se može vladati drugačije unatoč krizi, Hollande je inzistirao na reindustrijalizaciji, zapošljavanju, zaštiti srednje klase, većem oporezivanju bogatih i ukidanju povlastica koje su dobili od Sarkozyja. Za analitičare, Hollandeov nastup bio je namijenjen prvenstveno socijalističkim biračima koji dvoje između lijevog centra, koji on sam utjelovljuje, i pjeva sirena lijevog, populističkog krila stranke, na čelu sa socijalističkim disidentom Jeanom Lucom Mélenchonom. Uloga ujedinitelja nije se odnosila samo na socijalističke simpatizere. Spominjući da potječe iz dobrostojeće, konzervativne obitelji - od oca liječnika i desničara, bližeg krajnjoj nego tradicionalnoj desnici, kojem je zahvalio “što mu je dopustio da izgradi stavove i pođe svojim putem, unatoč razlikama među njima” - poslao je poruku i širem izbornom tijelu. Poglavito desnom centru, kojeg mogu privući njegove ideje o zaštiti srednje klase i boljoj raspodjeli tereta krize. Hollande, naime, mora voditi računa o svom zaleđu. Predsjednički kandidat desnog centra François Bayrou ima vjetar u leđa i privlači dio desnih birača razočaranih Sarkozyjem. Njegova popularnost raste, kreće se oko 15 posto. Nakon mitinga u Bourgetu, Hollande si je dao četiri dana da obznani detalje najavljenog programa, dovoljno vremena da osjeti puls svojih suparnika.

U međuvremenu su procurile glasine da dio desnice sumnja u Sarkozyjevu sposobnost da osvoji još jedan predsjednički mandat. Štoviše, čak je i sam predsjednik, za posjeta dalekoj Francuskoj Gvajani, novinarima neslužbeno izjavio da razmišlja o eventualnom porazu i, u tom slučaju, o povlačenju iz politike. Doduše, u Francuskoj je pravilo da političari daju neslužbene izjave s namjerom da to dospije u javnost i izazove gotovo protuefekt, tako da se Sarkozyjevo “otvaranje duše” mora uzeti s dosta opreza. Situacija se ipak zakuhala, uz dobru dozu pomutnje na desnici. Oprezniji analitičari primijetili su da je Sarkozyjeva defenziva vjerojatno programirana. Dosad medijski sveprisutni predsjednik sve se rjeđe pojavljuje i odgađa najavu svoje predsjedničke kandidature. Mnogi tu promjenu tumače kao strategiju. U trenutku najveće krize kroz koju Francuska prolazi, predsjednik se odlučio postaviti iznad “kandidatskih ambicija” i ustoličiti u ulozi državnika koji se posvetio spašavanju svoje zemlje i Europske unije iz krize. Spuštanje kreditnog rejtinga Francuske i statistike o nikad većoj nezaposlenosti (preko 4,5 milijuna osoba vode se kao nezaposlene ili djelomično zaposlene) bez sumnje mu ne idu prilog, iako to nisu isključive posljedice njegove vladavine i moraju se smjestiti u svjetski recesijski okvir. U tom kontekstu uputno je da se predsjedničku kampanju ne stavlja u prvi plan, iako je do predsjedničkih izbora ostalo manje od 100 dana. Sarkozyju odgovara da kampanju počne što kasnije, unatoč stvarnim ili hinjenim sumnjama (koje također mogu biti dio komunikacijskog plana).

No uspjeh Hollandeova starta i rast njegove popularnosti nakon prvog predizbornog mitinga jamačno će djelovati na Sarkozyjev tajming. Hollande je u međuvremenu učinio još jedan korak naprijed predstavivši detalje svog plana od 60 angažmana za Francusku, sabranih u brošuri “Promjena sada” tiskanoj u 15 milijuna primjeraka. Angažmane je oprezno stavio u okvir proračunskih ograničenja nametnutih krizom i borbom protiv deficita, vodeći računa o omjeru troškova otvaranja novih radnih mjesta u javnim službama (kriza ih je samo ukidala) i prihoda od povećanja javnih davanja i dodatnih poreza. Doduše, Hollande se pouzdaje u gospodarski rast od 0,5 posto kako bi ostvario plan, što je neizvjesno, i predstavlja njegovu slabu točku. Plan je, dakako, manje “revolucionaran” nego što se činilo nakon Bourgeta, analitičari ga ocjenjuju socijaldemokratskim, delorovskog tipa. Najavio je, također, promjenu orijentacije francusko-njemačkog pakta za izlazak iz krize, založivši se za to da se u njega unese više gospodarskog rasta, javnih radova i solidarnosti. Sve je ponovno obrazložio tijekom televizijskog nastupa, izložen rešetanju novinara, potvrdivši sposobnost vješte argumentacije, ozbiljnost i uvjerljivost. Jedan od novinara ocijenio je Hollandeov nastup s AAA+. Desni kritičari zamjerili su mu aroganciju, neodgovornost, opasnost da svojim planom izlaska iz krize dovede do izolacije Francuske te da probleme rješava ne vodeći računa o globalizacijskom kontekstu.

No Hollande je prošao ispit i u sučeljavanju s Allainom Juppéom, Sarkozyjevim ministrom vanjskih poslova i jednim od najtalentiranijih francuskih političara u posljednjih 20 godina. Mnoge je zaintrigirao izbor Juppéa, koji ne spada u dežurne jastrebove desnice, za Sarkozyjeva izaslanika. Zbog svog integriteta i sposobnosti iznošenja vlastita mišljenja, ne spada u dvorsku kliku. U vladu je pozvan u drugoj polovici Sarkozyjeva mandata, kada je već postalo bjelodano da predsjednikov način vladavine “škripi”, a sada se počelo spekulirati o tome da će Juppé zamijeniti Sarkozyja u slučaju da on odustane od predsjedničke utrke. Ili je možda riječ samo o spinu? Jer Sarkozy je nenadmašan fajter, najopasniji kad je stjeran uz ogradu ringa.