Srećko JurdanaPsihološki promatrano, izuzetno je teško proizvoditi bilo kakve “strateške” ili “fenomenološke” analize na temelju namjerno izazvanih tragedija poput zadnje u Sjevernoj Osetiji, u kojoj su iz maglovitih motiva pobijene stotine djece. Za većinu ljudi, promatrače i komentatore, događaj predstavlja nepremostivo emotivno opterećenje, koje svakako utječe na sposobnosti njegove objektivne racionalizacije. Od početka se naslućivalo da će prepad na školu u Beslanu završiti pokoljem, po obrascu svojedobnoga prepada na moskovsko kazalište. Kad je o Rusiji riječ, gledalac uvijek može predvidjeti kraj drame. Nesumnjivo, primarni poriv terorista bila je brutalna osveta začinjena sadizmom, a tek sekundarni politička ucjena. Tko su ti ljudi? Čečenski fanatici koji su u borbama s Rusima izgubili rođake, i danas im je – poput nevidljive bande “Čolosa” u Carpenterovom filmu “Napad na policijsku stanicu”, koja među ostalim bezrazložno ubija djecu na ulicama – “svejedno žive li ili umiru”? Vrlo vjerojatno, uz podatak da se čečenskim dešperaterskim skupinama danas priključuju i pripadnici terorističkih hordi radikalno islamske provenijencije, koji su – mora se priznati – uspjeli formirati demonološki pokret planetarnih dimenzija čiji je cilj izazivanje masovnih pogibija na najokrutnije moguće načine, gdje god je to izvedivo.

Kad je riječ o ruskoj reakciji na “talačku krizu”, upad komandosa u školu bio je neizbježan. Ubojice nisu postavljali zahtjeve o kojima se može racionalno razgovarati, i usput kupovati vrijeme; oni su od početka provodili torturu i eliminaciju. Djecu su prisilili da se skinu do gola, uskratili im hranu i vodu i periodički ih ubijali hladnim i vatrenim oružjem. Doista, situacija je po stilu bila bliska metodama članova Al-Quaide, koji taocima odsijecaju glave i ubojstva emitiraju na Internetu, uživajući u šokiranosti svijeta. O psihopatologiji i korijenima te monstruoznosti koja se danas na televizijama slobodno prodaje pod etiketom borbe za državu, za vjerska prava, za emancipaciju itd., mogli bi govoriti frojdisti i jungovci, forenzički psihoanalitičari, demonolozi i proučavatelji animalističke strane ljudske prirode. Sveti otac Ivan Pavao Drugi svakodnevnim zvjerstvima pokušava parirati javnom molitvom kao putokazom za spasenje. Jasno je da nikakvi politički ciljevi ne mogu predstavljati opravdanje za te tribalističke rituale; vjerojatnije je da su rituali ubijanja za teroriste cilj sam po sebi, oblik njihovoga poklonstva sotoni koji naprosto maskiraju borbom protiv imperijalizma i država koje navodno ugrožavaju njihov način života.

Premda su razvojem događaja bili prinuđeni na intervenciju, način obračuna ruskih komandosa s ubojicama bio je doista u operativnome smislu mizeran. Opsjednutu školu nisu ogradili kordonom, dopustili su civilima da se slobodno kreću u blizini ratne zone i stvaraju zbrku. Ruski vojni propusti nisu, međutim, glavna tema ili glavni problem civilizacijskoga diskursa s kojim je svijet danas impregniran, kao što to nije ni pitanje je li Bush ušao u Irak zbog nafte. Saddam Hussein godinama je terorizirao iračke građane, ali protiv njega se nije formirao nikakav militantan vjerski pokret. Nigdje nije bilo Moqtade Al-Sadra da povede pokret otpora, iako mu je Hussein ubio oca. Do fundamentalističke vjerske konvulzije došlo je tek kad su se pojavili Amerikanci. Znači li to da je doista u tijeku “rat civilizacija”, u kojem je averzija prema tuđoj kulturi – judeo-kršćanskoj u prvome redu – apsolutno dominantna u odnosu na averziju prema vlastitim tiranima? Znači li to da je Samuel Huntigton, s Kissingerom kao ideološkim partnerom, bio u pravu tvrdeći da nas čeka planetarni sukob neviđenih proporcija, zasnovan na kulturološkoj netrpeljivosti ? Znači li to, na kraju, da je i pokojni Tuđman u maloj Hrvatskoj njušio ispravnu geostratešku liniju kad je tvrdio da se moramo tući s muslimanima?

Osama bin Laden i njegovi sljedbenici razvoj događaja svakako žele okrenuti u tom smjeru. Za njih je sukob besmislen ako nije kulturološki definiran, manihejski nepomirljiv, totalan, univerzalan, uništavajući i lišen bilo kakvih humanističkih ograničenja. Ipak, iako je proširio polipe po zemaljskoj kugli, mobilizirao vojsku fanatika koji doktrinarno preziru i tuđi i vlastiti život, razvukao homicidnu terorističku transverzalu od Sudana i Jemena do Afganistana i Čečenije, u psihološko-političkome smislu taj bin Laden i dalje ostaje endemska dijabolična pojava. Velike zemlje islamskoga svijeta protiv njega se bore zajedno sa zemljama Zapada. Istjeran je iz Afganistana koji mu je dulje vrijeme bio politička i logistička baza. Gotovo svakodnevno na raznim stranama svijeta padaju njegovi vodeći operativci, planeri i pomagači.

Protiv Al-Quaide kao simbola suvremenoga zla nastupaju i Pakistan, i Saudijska Arabija, i Egipat, i Jordan, a sigurno utočište ne može pronaći čak ni u (pod Homeinijem militantno fundamentalističkome) Iranu. Kad je George Bush otvorio frontu protiv Saddama u Iraku, tamo su se – uočavajući svoju dijaboličnu priliku – odmah infiltrirali bin Ladenovi ubojice s namjerom da radikaliziraju en masse i šiite i sunite i pokrenu sveobuhvatan rat islama i kršćanstva, Istoka i Zapada. No, to je iluzija. Vjersku i političku kontrolu u državi preuzimaju umjereni, sofisticirani vođe poput Al-Sislanija. Nema “rata civilizacija”, bez obzira na želju terorista da ga proizvedu putem planetarne serije zastrašujućih ubojstava.

STUPAC TJEDNA: ZADARSKA MLJEKARA; KUČAN I TU–MAN

Uprava mliječne industrije gospodina Luke Rajića i skupine tajnih partnera, skromno nazvane po početnim slogovima njegovog imena i prezimena, odlučila je zadnjih dana ukinuti zadarsku mljekaru i tridesetak radnika izbaciti na ulicu. Doista, opet se pokazuju najbolje strane Tuđmanove pretvorbe: vlasnicima i menedžerima avioni, Mercedesi, helikopteri, dvorci, jahte, vile, radnicima crkavica ili otkaz. U Luri su odlučili “zastarjele i nerentabilne” zadarske strojeve, s kojima “nikako nije moguće održati proizvodnju”, prebaciti u Srbiju gdje također drže mljekarstvo. Može se pretpostaviti da u Zadru umjesto tvornice namjeravaju sagraditi luksuzni hotel za ruske magnate, ili apartmansko naselje. To je u redu; pošteno su platili sve ovo što imaju, i s time mogu raditi što ih je volja. Ipak smo pravna država, i radost te spoznaje nitko nam neće oteti.

• * *
  Bivši slovenski predsjednik Milan Kučan, političar vrlo europskoga imagea, izjavio je da je Tuđman svojedobno Sloveniji nudio Savudriju u dugoročni najam, dakle: da je pristao na njezinu eksteritorijalizaciju. U Hrvatskoj, od Mesića naniže, nitko o tome “ništa ne zna”, ali ako je Tuđman de facto tajno pristao na ustupanje Prevlake Miloševiću, nije bilo razloga da Savudriju ne ustupi Kučanu. Velika je Hrvatska, ima tu zemlje na bacanje.