Serge Halimi, novinar i urednik mjesečnika Le Monde diplomatique, piše o predstojećim francuskim predsjedničkim izborima. Smatra da bi promjena predsjednika Francuzima dobro došla s obzirom na slabljenje demokracije i narodnog suvereniteta tijekom mandata Nicolasa Sarkozyja, uza sve druge njegove mane - "njegovu posvudašnjost, njegov egzibicionizam, njegovu beskrajnu sposobnost proturječenja samom sebi, njegovu fascinaciju bogatima i njegovu sklonost prebacivanju krivnje za sve nedostatke na nezaposlene, imigrante, muslimane i javne službenike".

Na referendumu u svibnju 2005. većina francuskih glasača odbila je ratifikaciju europskog ustava, no oboje glavnih predsjedničkih kandidata na sljedećim izborima - Sarkozy i Ségolène Royal - pokazalo se neosjetljivima na nepovjerenje naroda u krhko "europsko zdanje". Referendumu je barem prethodila živa nacionalna rasprava, "za razliku od trenutne predizborne kampanje". Ljevičarski kandidati uglavnom se bave javnom osudom banaka, na što je ministar financija François Baroin izjavio da je kriviti financije jednako besmisleno kao i protiviti se lošem vremenu. Premijer François Fillon, pak, poručio je socijalističkom kandidatu Françoisu Hollandeu neka svoj izborni program pošalje na ocjenjivanje agenciji za kreditni rejting.

Arogantna desnica

Narodni suverenitet ugrožen je, piše dalje Halimi, činjenicom da francuski politički establišment "pokorno prihvaća ... mantru tržišne demokracije sve arogantnijeg njemačkog desnog krila". To je pitanje izravno povezano i s raspravom oko europskog ustava i s predsjedničkim izborima. Mjere štednje na kojima se toliko inzistiralo u posljednje dvije godine nisu ni izbliza riješile dužničku krizu i "svaka ljevičarska strategija koja ne preispita tu financijsku dogmu osuđena je na propast". Sadašnja europska politička klima, mađutim, izrazito je nepovoljna za to.

Europska središnja banka (ESB) zasad odgađa propast dajući novčane zajmove "privatnim bankama po niskim kamatama, koje banke zatim ponovo daju državama po višim kamatama". No, riječ je tek o privremenom rješenju oko kojeg se ESB može svaki čas predomisliti, dok države članice na dulji rok nameću još strože mjere u skladu s njemačkim zahtjevima proslijeđenima preko Francuske. Neposlušnim članicama prijete sankcije u skladu s Ugovorom o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju (TSCG) koji se upravo ratificira.

Sankcije su već zahvatile Grčku, a ista sudbina čeka Španjolsku i Portugal. Španjolska mora za trećinu smanjiti proračunski manjak iako joj je stopa nezaposlenosti 22,8%. Portugalske kamate na zajmove u ožujku su iznosile 8%, a prošle godine zabilježen je negativni ekonomski rast od -3%. Halimi uspoređuje ovakvo financijsko tlačenje zemalja zahvaćenih recesijom s politikom francuske desnice iz 1930-ih, na što su socijalisti tada regirali odgovarajućim objašnjenjem: "Deflacija pogoršava krizu, guši proizvodnju i smanjuje porezne prihode."

'Opći interesi'

François Hollande u siječnju je prozvao svijet financija neprijateljem bez lica koji je preuzeo vlast nad zemljom iako ga nitko nije izabrao. Halimi se nadovezuje na to primjedbom da politička glupost danas više ne bi nikoga trebala iznenađivati osim onih koji "još zamišljaju da bi trebali služiti općim interesima, a ne oligarsima koji povlače konce države". Dođe li do smjene predsjednika, upozorava, prvi potez novog čelnika države mora biti preispitivanje TSCG-a. O njegovu uspjehu u tome ovisit će i "sve drugo: obrazovanje, javne službe, pravedno oporezivanje, zaposlenost".

Hollande je dao predizborno obećanje da će u TSCG dodati odredbu o rastu i zaposlenosti, ali kandidat Lijevog fronta Jean-Luc Mélenchon smatra da takav ugovor onemogućuje učinkovito vođenje ikakve ljevičarske politike te mu se oštro protivi, baš kao i Europskom mehanizmu za stabilnost (ESM). Kandidatkinja Zelenih Eva Joly te kandidati trockističke Komunističke unije Nathalie Arthaud i Philippe Poutou zahtijevaju reviziju ili čak ukidanje javnog duga.

Većina europskih država na čelu s Njemačkom ne želi ni čuti o promjeni ugovora ni o "pozajmljivanju značajnih svota državama u financijskim poteškoćama ukoliko ne pruže jamstva 'dobrog' upravljanja". Predsjednik ESB-a i nekadašnji potpredsjednik Goldman Sachsa Mario Draghi rekao je u intervjuu za The Wall Street Journal od 24. veljače da su završila vremena kada su si bogati Europljani mogli priuštiti poslovično "plaćanje ljudima za nerad". Dodao je da bi "dobra štednja" značila nižu javnu potrošnju i niže poreze - potonju mjeru ne spominje nijedan od francuskih predsjedničkih kandidata.

Bojkot

Halimi nabraja sve prepreke s kojima bi se suočio ljevičarski predsjednik: "većina vlada EU, koje su gotovo redom konzervativne, ... ESB, Europska komisija i njezin predsjednik José Manuel Barroso". Njemačka kancelarka i premijeri Britanije, Poljske i Italije već su se odbili susresti s naizglednijim kandidatom Hollandeom, a nizozemski ministar financija Jan Kees de Jager najavio je da će ga podržati oko "liberalizacije usluga ili reforme tržišta rada", ali ne i oko revizije ugovora.

Ni njemački socijalisti nisu pretjerano skloni svojim francuskim kolegama. Jedino je vođa SPD-a Sigmar Gabriel podupro njihove ciljeve, ali njegov kolega Peer Steinbrück, "koji se nada da će iduće godine naslijediti kancelarku", Hollandeova je nastojanja oko promjene ugovora proglasio naivnima i predvidio značajnu promjenu njegove politike u slučaju izborne pobjede. To ne bi bilo prvi put - Halimi podsjeća da je nakon pobjede na parlamentarnim izborima 1997. godine Socijalistička stranka Lionela Jospina svoja obećanja o reviziji amsterdamskog Pakta o stabilnosti ispunila jedino dodavanjem riječi "i rastu" nazivu pakta.

Ministar za europske poslove u to je vrijeme bio Pierre Moscovici, današnji šef Hollandeove kampanje. Halimi citira odlomak iz njegove knjige "Un an après" (2003.) u kojem Moscovici opisuje višestruke poteškoće u pregovorima oko izmjene amsterdamskog pakta. Francusko povlačenje iz pakta dovelo bi do krize u odnosima s Njemačkom koja joj je i tada bila ključni partner. Nadalje, narušilo bi odnose s financijskim tržištima kojima je bilo u interesu prihvaćanje pakta. Konačno, odbijanje pakta od strane socijalističke vlade izazvalo bi krizu političke kohabitacije s desničarskim predsjednikom Jacquesom Chiracom. Uzevši sve u obzir, Jospin se radije odlučio za pristanak na pakt u zamjenu za rezoluciju Vijeća Europe o rastu i zapošljavanju. Halimi u ovim riječima vidi naznaku onoga što bi se moglo dogoditi pobijedi li Hollande u svibnju.

Europski neposluh

Drugačija bi situacija nastala u slučaju pobjede ljevice i na parlamentarnim i na predsjedničkim izborima. Izvršna vlast u zemlji bila bi uravnotežena, ali situacija u Europi je obrnuta: za razliku od 1997., kada su u njoj prevladavale vlade lijevog centra, danas su one uglavnom desničarske. Doduše, konzervativni španjolski premijer Mariano Rajoy najavio je da neće prihvatiti stroge mjere štednje koje nameće Njemačka, a mnoge druge zemlje počele su pozivati na "reviziju francusko-njemačke ekonomske politike". Hollande se može nadati "da će njegov izbor poremetiti ravnotežu moći u Europi" i da će tako izbjeći spomenute prepreke EU-vlada, ESB-a i Europske komisije.

No, Halimi napominje da neoliberalne zemlje ne samo da nemaju ni približno istu viziju promjena kao Hollande, već se njihove vizije i međusobno razilaze. Pojam rasta za neke znači "tačerovski paket (niski porezi, društvena i ekološka deregulacija", a za druge "mali opseg javnih ulaganja (obrazovanje, istraživanje, infrastruktura)". U taj spektar razmatranja treba uključiti i ljevičarski "europski neposluh" želi li se uistinu postići promjena nabolje.

Halimi na koncu spominje sve sličnosti između politika Sarkozyja i Hollandea. Obojica podržavaju iste europske sporazume i postavljene granice smanjenja nacionalnog deficita, a protive se državnom protekcionizmu. Obojica "misle da će rast izliječiti sve boljke" i imaju jednaka gledišta na vanjsku i obrambenu politiku. Vrijeme je, zaključuje Halimi, da se raskrsti sa svim tim vjerovanjima. To će se prvenstveno postići smjenom predsjednika, ali prošlost nas uči da ona sama neće biti dovoljna.