Boris TadićPrema najavama, i prema trenutnim podacima, Srbija će imati 11 predsjedničkih kandidata na izborima 6. svibnja. Borba za novog predsjednika Srbije će se voditi između kandidata Demokratske stranke (DS) Borisa Tadića i Srpske napredne stranke (SNS) Tomislava Nikolića, i sva istraživanja javnog mnjenja pokazuju da će svi ostali praktično statirati u toj borbi. Pored kandidata parlamentarnih stranaka na izborima će biti i dosta novih imena, i s obzirom na raspored političkih snaga postavlja se pitanje motiva njihovog učešća: da li je motiv samo smanjiti broj glasova neke druge političke opcije, ili je riječ o potrebi dodatne medijske pažnje.

Na izborima za predsjednika će se tako pojaviti i kandidat pokreta Dveri Vladan Glišić, Jadranka Šešelj, supruga haškog optuženika i vođe radikala Vojislava Šešelja, Zoran Dragišić, predsjednik Pokreta radnika i seljaka, ali i kao možda najveći kuriozitet glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer Zukorlić.

Nevoljno za predsjednika

"Postoje medijski i politički razlozi za tu poplavu predsjedničkih kandidata", ističe za DW politički analitičar Dejan Vuk Stanković. "Tu bi svakako trebalo praviti razliku između kandidata relevantnih političkih stranaka, odnosno onih koje imaju poslanike u parlamentu, i svih ostalih, izuzimajući naravno Tadića i Nikolića. Ovi prvi su se jednostavno nevoljno uključili u predsjedničku trku", smatra Stanković:

„Oni jednostavno ne mogu da dozvole da Nikolić i Tadić, kao dva uvjerljivo najjača predsjednička kandidata, uzmu i glasove koji bi išli njihovim političkim stranakama. Jednom riječju, kandidature Dačića, Koštunice, Jadranke Šešelj i Čedomira Jovanovića idu u pravcu sprečavanja fenomena simetričnog glasanja; točnije, sprječavanja da najveći broj građana koji budu zaokružili ili Tadića ili Nikolića, istovremeno zaokruže i njihove političke stranke, što bi onda nanijelo štetu svakoj od tih stranaka koje su sada izašle sa svojim kandidatima kako bi to preduprijedile".

Politika na nezadovoljstvu birača

"S druge strane je veliki broj kandidata koje prvi put vidimo na izborima", primjećuje Stanković. "Svi oni negdje svoje nade baziraju na latentnom nezadovoljstvu birača političkom elitom u Srbiji", kaže Stanković.

„I svatko onaj tko se promovira kao neko novo lice u politici, želi da na valu tog nezadovoljstva i zasićenosti dosadašnjom političkom elitom, politički i medijski profitira. Jednom rječju, te nove stranke i pokreti, i ti novi lideri, sada pokušavaju ponuditi sebe i svoje politike kao zamjenu za, u velikoj mjeri nepopularne, političke aktere koji su do sada bili ključni na političkoj sceni Srbije".

Motiv - sitno otimanje glasova?

Postoji pokušaj objašnjenja u javnosti da su pojedine kandidature smišljene samo sa ciljem da oduzmu određeni broj glasova ili Nikoliću ili Tadiću. Vladan Marjanović, urednik vajskopolitičke rubrike magazina NIN, ističe za DW da sve to, ukoliko je točno, vraća u vrijeme izbora pod Slobodanom Miloševićem. Sve to loše govori o evoluciji naše političke scene, a u praksi neće imati nekog efekta na konačne rezultate izbora, ocjenjuje Marjanović.

„Ne vjerujem da kandidatura lidera Dveri može zaista pokvariti izborni rezultat, na primjer Tomislava Nikolića. Iako, ako primijenimo istu tu logiku na parlamentarne izbore, ima onih koji tvrde da su Dveri tu upravo zbog toga. Ne zato što stvarno misle da mogu ostvariti nekakav rezultat, nego da bi otkinuli neki promil od onih glasova koji bi inače otišli, recimo, Demokratskoj stranci Srbije (DSS), ali prije svega SNS-u, ili ako govorimo o predsjedničkim izborima Nikoliću".

Pogodno tlo za desnicu

Europski trend jačanja desnice je primjetan i u Srbiji, što je vidljivo i na primjeru predstojećih srpskih izbora. Iako brojni europski ultranacionalisti uglavnom ostaju manjina, i više dio političkog folklora, Dejan Vuk Stanković upozorava da ekonomske i socijalne prilike, kao i neriješena državna pitanja, predstavljaju pogodno tlo za jačanje desnice u Srbiji.

„Tih 10 do 15 posto ekstremista vrlo lako mogu postati mnogo moćniji i mnogo ubojitiji na političkoj sceni, sve dok te okolnosti koje prate njihovu retoriku i politički stav ne budu relativizirane i prevladane".

Vladan Marjanović pak smatra da u Srbiji ne postoji opasnost od izbijanja na površinu neke nove i relevantne desne snage. Sve što je u Srbiji desno orijentirano već je pokriveno političkim mainstreamom, i stoga mislim da trenutno nema izgleda da se pojavi neka „nova srpska desnica", ocjenjuje Marjanović.

Autor: Ivica Petrović