IlustracijaU bolnici u Falluji nisu u stanju dati nikakve statističke podatke o djeci rođenoj s deformacijama jer ih naprosto ima previše, piše Karlos Zurutuza. Roditelji ne žele govoriti. „Obitelji pokapaju svoju novorođenčad nakon smrti, a da nikome ništa ne govore", priča glasnogovornik bolnice Nadim al-Hadidi. „Sve im je to previše sramotno."

„Zabilježili smo 672 slučaja u siječnju, ali znamo da ih je mnogo više", kaže al-Hadidi. Projicira slike na zid svog ureda: djeca rođena bez mozga, bez očiju ili s utrobom izvan tijela.

Gledajući zaustavljenu sliku djeteta rođenog bez udova, al-Hadidi kaže da roditeljski osjećaji obično variraju između srama i krivnje. „Misle da su oni krivi, da s njima nešto nije u redu. A nimalo ne pomaže ni kad im netko od starijih kaže da je to 'božja kazna'."

Slike je teško gledati. A oni koji su za sve to odgovorni uistinu su zatvorili oči.

Testirali su oružje na nama

„2004. godine Amerikanci su na nama testirali svakovrsne kemikalije i eksplozivne naprave: termobaričko oružje, bijeli fosfor, osiromašeni uran... svi smo mi bili njihovi laboratorijski miševi", kaže Hadidi isključivši projektor.

U mjesecima nakon napada na Irak 2003. odvijale su se neprestane demonstracije protiv okupatorskih snaga. Ali tek je 2004. ovaj grad na rijeci Eufrat zapadno od Bagdada doživio ono najgore.

31. ožujka te godine svijet su obišli prizori raskomadanih tijela četvorice plaćenika iz američke skupine Blackwater koja su visjela s mosta. Odgovornost za brutalnu akciju preuzela je al-Qaida, a lokalno stanovništvo platilo je cijenu operacije Fantomski bijes (Phantom Fury) koja je uslijedila. Prema Pentagonu, bila je to najveća gradska bitka nakon bitke za Hue (Vijetnam 1968.).

Bijeli fosfor

Prvi nalet nastupio je u travnju 2004., ali najgore je bilo u studenome te godine. Nasumične pretrage od kuće do kuće ustupile su mjesto intenzivnim noćnim bombardiranjima. Amerikanci su izjavili da su koristili bijeli fosfor „za osvjetljavanje meta noću". Ali grupa talijanskih novinara uskoro je pronašla dokaze da je bijeli fosfor bio tek jedno od zabranjenih oružja koja su američke trupe koristile protiv civila.

Ukupan broj žrtava još je nepoznat. U stvari, mnoge od njih još se nisu ni rodile.

Abdulkadir Alrawi, liječnik u bolnici u Falluji, upravo se vratio s pregleda intrigantnog novog slučaja. „Ova djevojčica rođena je sa sindromom Dandy Walker. Mozak joj je rascijepljen nadvoje i sumnjam da će preživjeti." Dok govori, svjetla u cijeloj bolnici ponovo se gase.

„Nedostaje nam najosnovnija infrastruktura, kako bismo se trebali nositi s ovakvim izvanrednim stanjem?"

Porast oboljelih

Prema studiji koju je u srpnju 2010. objavio švicarski Međunarodni list za ekološka istraživanja i javno zdravstvo, „broj slučajeva raka, leukemije i smrti novorođenčadi, kao i poremećaja normalnog omjera spolova pri rođenju, u Falluji je značajno veći od onog zabilježenog među preživjelima nakon bacanja atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki 1945. godine."

Istražitelji su otkrili da je došlo do 38-strukog porasta oboljelih od leukemije (na japanskim lokacijama porast je bio 17 puta veći). Ugledni analitičari poput Noama Chomskog proglasili su ovakve nalaze „neusporedivo sramotnijima od Wikileaksovih podataka o Afganistanu".

Samira Alaani, glavna liječnica u bolnici u Falluji, sudjelovala je u studiji načinjenoj u bliskoj suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom. Niz testova provedenih u Londonu upućuje na neobično visoke doze urana i žive u korijenima kose oboljelih. To bi mogao biti dokaz koji povezuje upotrebu zabranjenih oružja s razmjerima urođenih problema u Falluji.

Osim bijelog fosfora, mnogi upućuju na osiromašeni uran, radioaktivni element koji, prema vojnim inženjerima, značajno povećava probojnu moć projektila. Vjeruje se da osiromašeni uran ima rok poluživota od 4.5 milijarde godina te je prozvan „tihim ubojicom koji nikada ne prestaje ubijati". Nekolicina međunarodnih organizacija pozvala je NATO da istraži je li osiromašeni uran korišten i za vrijeme libijskog rata.

Ovaj mjesec iračko će Ministarstvo zdravstva u suradnji sa SZO-om pokrenuti svoju prvu studiju o urođenim deformacijama u upravnim okruzima Bagdad, Anbar, Thi Qar, Suleimania, Diala i Basra.

Stisnuta između granica Irana i Kuvajta, Basra leži na obilnim zalihama nafte. Stanovništvo ove pokrajine na krajnjem jugu pretrpjelo je više borbi nego ijedno drugo područje: od rata s Iranom 1980-ih do Zaljevskog rata 1991. i američke invazije 2003. godine.

Studija sveučilišta u Bagdadu pokazala je da se broj urođenih poremećaja u Basri udesetorostručio dvije godine prije invazije 2003. Trend je još uvijek u usponu.

Dječja bolnica u Basri, specijalizirana za pedijatrijsku onkologiju, otvorena je 2010. godine. Financirana američkim kapitalom, ova je ustanova utemeljena na inicijativu bivše Prve dame SAD-a Laure Bush. Ali kao i bolnica u Falluji, ova navodno prvoklasna ustanova nema ni osnovnu opremu.

Lista čekanja

„Rendgenski aparat bio je više od godinu i pol dana uskladišten u luci u Basri zbog administrativnog prijepora oko plaćanja lučke pristojbe. Naša su djeca umirala čekajući radioterapijsku opremu koja nije stizala", kaže Laith Shakr al-Sailhi, otac bolesnog dječaka i direktor Iračkog udruženja za djecu oboljelu od raka.

„Lista čekanja za terapije u Bagdadu je beskonačna, a vrijeme nikada nije na strani pacijenata", pričaal-Sailhi iz baraka pokraj bolnice u kojima se nalazi stožer njegove udruge.

„Osim toga, bolesti ove djece također vode njihove obitelji u ekonomsku propast. Oni koji si to mogu priuštiti plaćaju do 7000 dolara u Siriji ili do 12,000 dolara u Jemenu za liječenje. Najjeftinija opcija je Iran, gdje je cijena u prosjeku 5000 dolara.

Obitelji danas hrle u Teheran kako bi izliječile svoju djecu. Mnogi od njih spavaju na ulicama jer si ne mogu priuštiti plaćanje hotelske sobe."

Tekst je preveden sa stranice Inter Press Service

Prijevod Diana Robaš