Ivana Šoljan u palači Gvozdanović za čiju je obnovu T-HT, u čijoj je upravi, donirao 500 tisuću kuna“Moja iskustva s donatorima i sponzorima vrlo su loša, osim kad je riječ o davanjima u naturi. Primjerice, za snimanje filma ‘Maršal’ dobili smo veliki popust za hotelski smještaj u Istri”, rekao je Ivan Maloča, direktor Interfilma koji je producirao “Maršala”, “Svjedoke” i “Crvenu prašinu”. No takve priče bit će sve rjeđe jer, prema velikom Nacionalovu istraživanju, uspješne hrvatske tvrtke i banke sve češće sponzoriraju umjetničke projekte, stoga što ulaganje u kulturu počinju smatrati važnim dijelom imidža korporacije koji može pozitivno djelovati na poslovanje kompanije. I zakonom se donacija priznaje kao trošak do dva posto od ukupnih prihoda, čime se Hrvatska približava europskom trendu koji promovira važnost veze između gospodarstva i kulture.

U gotovo svim kompanijama najviše novca ulaže se u humanitarne svrhe, te u sport i dječje programe, kao u Luri koja je 2004. djeci donirala dva milijuna kuna, a kultura je na trećemu mjestu. No gotovo nigdje, osim u T-HT-u i u Podravci, ne žele javno govoriti o pojedinačnim svotama kojima pomažu kulturne projekte. U Zagrebačkoj pivovari to smatraju poslovnom tajnom, a u Todorićevu Agrokoru i austrijskoj banci Volksbank – poslovnom strategijom, što je totalno besmisleno jer takve informacije moraju biti transparentne. Svi se slažu u jednom: na njihove adrese svakodnevno stiže gomila upita i molbi za sponzoriranje, od branitelja, preko karitativnih i humanitarnih organizacija do kulturnih institucija, a oni u skladu sa svojim više ili manje stručnim komisijama odlučuju što će sponzorirati. No proizlazi da na odluku najviše utječe afinitet direktora ili člana uprave prema kulturi.

Jedan od prvih sponzora kulture bila je Adris grupa, a apsolutni pobjednik među donatorima i sponzorima kulture je T-HT, koji je prošle godine za sponzorstva u kulturi izdvojio 7,5 milijuna kuna, za donacije još pet milijuna kuna, a projekt “Net u školi” pomogao je s 20 milijuna kuna. Najveće zanimanje izazvala je informacija da će Coca-Cola navodno s milijun eura sponzorirati tri velika koncerta Bijelog dugmeta u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu, koje će se sastati prvi put nakon više 20 godina. Ghetaldus se specijalizirao za izdavaštvo i pomaže mladim književnim nadama bibliotekom Miss okulist, a Euroherc s 200 tisuća kuna sponzorira Histrionsko ljeto. U Agrokoru kažu da su posebno skloni financiranju obnove crkava, kulturnih spomenika i hrvatske baštine.

“Kad uđe u EU, Hrvatska mora voditi računa o svom identitetu, a to je kulturna baština”, rekla je Ivana Šoljan, članica Uprave T-HT-a, inače redateljica po struci i osoba sklona kulturi i umjetnosti. “Zato smo pokrenuli projekt zaštite kulturne baštine kultura.HR, težak 2,5 milijuna kuna, kojim ćemo omogućiti obnovu pet velikih zbirki i projekata. Nadam se da smo time pokrenuli novi trend doniranja u hrvatsku kulturu.”

T-HT jako mnogo ulaže u hrvatski film, najviše zbog osobnog afiniteta Ivane Šoljan. Stalni su sponzor Filmskog festivala u Puli u koji ulažu više od 500 tisuća kuna godišnje, a sponzorirali su filmove “Ta divna splitska noć”, “Svjedoci”, “Konjanik”, “Družba Isusova”, “Puščja Bistra” i druge. Pomažu i kazalište, primjerice zagrebačku Malu scenu i kazalište Komedija, te četiri nacionalna teatra. “Pokazalo se da veliki nacionalni teatri nisu najagilniji, pa ćemo ove godine promijeniti taktiku”, kaže ona. Tu su još Muzički biennale, prošlogodišnje izložbe “Pedesete” u Zagrebu te Brace Dimitrijevića u Dubrovniku i drugo. Projektom kultura.HR pomoći će restauraciju knjižnice u Vukovaru, franjevačkog samostana sv. Filipa i Jakova, Gradskog muzeja u Vukovaru, malog ateljea Meštrović u Splitu, te zbirku Gvozdanović u palači Babočaj Gvozdanović u Visokoj ulici u Zagrebu i vrijednu zbirku zanemarenih slikarica iz 19. stoljeća u vlasništvu Josipa Kovačića.

Na pitanje kakva je veza između kulture i gospodarstva, Ivana Šoljan je odgovorila da bi kultura trebala igrati mnogo veću ulogu u stvaranju korporacijskog identiteta. “Trenutačno ta veza nije dovoljna, a problem često leži u tome što kompanije nemaju adekvatne ljude, često ni sluha za kulturu. Također, u Hrvatskoj ne postoji profesija producent u kulturi, što izaziva mnoge probleme i nesuglasice”, kaže Ivana Šoljan. “Taj posao se omalovažava, a često i ne razumije. Naime, ljudi traže donacije ili sponzorstva prekasno, uglavnom dva tjedna prije početka manifestacije, što je neprofesionalno i neozbiljno, a uz to ne znaju suvislo osmisliti projekt i objasniti nam što mi time dobivamo, jer svaka kompanija želi na neki vratiti uloženi novac, te odigrati neku ulogu u socijalnoj zajednici. Zato bi trebalo utemeljiti katedru za kulturnu produkciju na Ekonomskom fakultetu na kojoj bi se školovali specijalisti za to područje.”

Za obnovu zbirke Gvozdanović T-HT je donirao 500 tisuća kuna, što će MUO utrošiti na obnovu infrastrukture ? grijanje, promjenu elektroinstalacija, videonadzor i protupožarnu zaštitu, koji su u katastrofalnom stanju, čak opasni po život. “Radovi ubrzano napreduju jer bismo htjeli na jesen palaču otvoriti za javnost u sklopu izložbe ‘Skriveno blago MUO’, koja će se održati u povodu 125. godišnjice muzeja”, rekao je Miroslav Gašparović, ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt, koji se brine o toj palači. “Kad se palača obnovi, njezin će prostor biti idealan za poslovne večere, službene promocije i prijeme, ali i za balove, te kao dio turističke rute Zagreba.”

Adris grupa je među prvima u Hrvatskoj prepoznala važnost povezivanja gospodarstva i kulture i uključila se u aktualni svjetski trend. To znači da svoj korporacijski identitet gradi i na kulturi. U posljednjih deset godina donirala je više od 50 milijuna kuna za kulturu i u humanitarne svrhe, znači, oko pet milijuna kuna godišnje. Kod sponzorstva prioritet imaju, kažu, humanitarne akcije, a u kulturi potpora vrijednih i kvalitetnih sadržaja. Jednom od najvažnijih donacija smatraju obnovu kipa Sv. Fume te Barbinijevih orgulja u rovinjskoj crkvi u iznosu od 250 tisuća kuna. Uz to, ponosni su na donaciju kojom su restaurirana dva svečana kazališna zastora ? Bukovčev “Preporod hrvatske književnosti” u zagrebačkom HNK, nastao 1895. po njegovoj poznatoj slici “Gundulićev san”, te onaj Bele Čikoša Sesije u osječkom teatru. Prošle godine su potpuno sponzorirali gostovanje poznatog dirigenta Zubina Mehte i Izraelske filharmonije.

Prvi veliki projekt, koji je pokazivao uspješan spoj gospodarstva i kulture, bio je Duhanski muzej, prvi u Hrvatskoj, koji je otvoren 1998. u lijevom krilu stare upravne zgrade u Rovinju. Otvaranje muzeja veže se uz Franca Kosa, jednog od bivših voditelja tvrtke, koji je s velikom kolekcionarskom strašću godinama prikupljao sve zanimljive predmete za budući muzej. Dvije godine poslije uređena je koncertna dvorana s 300 mjesta, a zatim i Galerija Adris, napravljena po projektu Marijana Hržića. U galeriji je do sada priređeno 15-ak izložbi, od Ivana Meštrovića, Emanuela Vidovića i Vlahe Bukovca do Vatroslava Kuliša, a posjetilo ju je više od 120 tisuća ljudi.

“Objašnjavam potencijalnim sponzorima i donatorima da mjuzikl ‘Chicago’ ima više gledatelja od nogometne lige i tek ih tada mogu zainteresirati”, kaže Tedi Lušetić, šef propagande u zagrebačkom kazalištu Komedija, u čijem proračunu sponzorska davanja participiraju u iznosu od 10 do 20 posto. “Naši najveći sponzori su T-Com, INA, te Metropolis media, koji su nam besplatno ustupili 200 plakatnih mjesta, a od iduće godine surađujemo i s Krašem. To je još uvijek premalo, jer je mjuzikli najskuplja kazališna forma ? u prosjeku troškovi prelaze milijun kuna. Zato nam je bila neizmjerno važna donacija zagrebačke poduzetnice Ivne Dvojković, koja je donirala 100 tisuća kuna mjuziklu ‘Chicago’ i ništa nije tražila zauzvrat.”

Govoreći o problemima sa sponzorima, Lušetić je naveo manjak kriterija kao uzrok najvećih nesporazuma. Naime, poduzeća nemaju izgrađene kriterije na temelju kojih bi donosili odluke o sponzoriranju kazališnih projekata pa se to najčešće rješava preko veze. Manjak kriterija može se potkrijepiti odlukom INA-e da sva kazališta potpomaže jednakim iznosom: i zagrebački HNK, koji ima dug od 12 milijuna kuna, a od države dobiva 6,5 milijuna kuna za program, i Komediju, u kojoj su predstave rasprodane. Zatim, velike hrvatske tvrtke najčešće sponzoriraju nastupe ocvalih opernih zvijezda poput Carrerasa ili Pavarottija, kaže, čiji nastupi stoje više od 150 tisuća eura, a čija je kvaliteta više nego upitna. “Oni su odavno dosegli svoj pjevački maksimum i žive na staroj slavi, a honorare kakve dobivaju u Hrvatskoj i u ostalim zemljama regije nigdje na Zapadu više ne mogu dobiti”, kaže Lušetić.

Kao problem pri sklapanju sponzorskog ugovora između kazališta i gospodarstvenika često se javlja i nemogućnost “isplate” kazališne protuusluge. “Nalazimo se u totalno neravnopravnom položaju u odnosu na najbezveznije emisije s HRT-a, koje mogu istaknuti logo sponzorske tvrtke”, objasnio je Lušetić. “Prema ugovoru za autorska prava za ‘Chicago’, taj mjuzikl ne smijemo snimati niti reproducirati na televiziji, a kad je riječ o staroj kazališnoj predstavi, prema pravilima HRT-a, na ekranu se ne smije istaknuti logo sponzora. Kad sam upitao Mirka Galića, ravnatelja HRT-a, zašto se logo sponzora može istaknuti u sportskim, ali ne i u kulturnim i umjetničkim emisijama i prilozima, ništa mi nije odgovorio.”

Koprivnička Podravka jedna je od rijetkih hrvatskih kompanija koja osobitu pozornost pridaje upravo teatru, posebno u regiji. Na početku godine potpisali su ugovor vrijedan 100 tisuća kuna s osječkim HNK, a uložila je i 50 tisuća kuna u realizaciju baletne predstave “Tramvaj zvan čežnja” u zagrebačkom HNK, s kojom je u petak otvoren Muzički biennale. Prošle godine sponzorirali su tri predstave u Teatru &td, primjerice, “Murlin Munro”, a popularni Podravkin medvjedić Lino sponzorirao je dječju predstavu “Pinokio” u kazalištu “Trešnja”. Sa 100 tisuća kuna pomogli su održavanje mjuzikla “Chicago” u Koprivnici.

Slučaj ZKM-a i ruskog naftaša Dmitryja Zheleznyaka, koji je donirao 300 tisuća kuna za predstavu “Ana Karenjina” u režiji ruskog redatelja Vasilyja Senina, pokazuje da i strani gospodarstvenici sve više žele ulagati u hrvatsku kulturu. Zheleznyak ima 46 godina i pokazuje veliku sklonost prema modernom teatru i baletu. Rado ističe da je odgojen na ruskim klasicima i da otuda potječe njegova ljubav prema umjetnosti. Kao 20-godišnjak je napustio Sovjetski Savez i preselio se u SAD, gdje se bavio informatikom, zatim se vratio u Rusiju, gdje je započeo posao s naftom, a u Hrvatsku je prvi put došao 2004., kada je postao većinski vlasnik splitske Luke. Danas živi između Splita, New Yorka, Londona i Moskve, a za Splićane kaže da mu odgovaraju po mentalitetu.

U Zagrebačkoj pivovari kažu da imaju dugu tradiciju sponzoriranja kulture i umjetnosti, još od osnutka kompanije prije 112 godina. Specijalna belgijska piva redovito pokrivaju teatar, primjerice, financirali su kazališni festival “Dobro došli u &td, otvoren za sve”. Iako je globalna strategija Stelle Artois vezana uz filmsku umjetnost, u Hrvatskoj je zaslužna za gostovanje brojnih svjetskih rock zvijezda. Ožujsko pivo specijalizirano je za sponzoriranje domaćih glazbenika, osobito rock scene. Primjerice, sponzorirali su turneju rock grupa Hladno pivo, Soulfingers i Majke, filmsku premijeru mjuzikla “Fantom u operi”, te Crnog mačka, Cro-a-Porter i drugo. Svojim najvećim sponzorskim uspjesima smatraju koncerte Rolling Stonesa, ZZ Topa, Duran Durana, Bryana Adamsa i Erosa Ramazzottija, koji su zahvaljujući sponzorstvu Ožujskog piva i Stelle Artois održali koncerte u Hrvatskoj. Također, podržavaju mjesne sportske i kulturne manifestacije kao što su riječki MIK, Splitski festival, Riječki karneval, Samoborski fašnik i varaždinski Špancir fest.

“Zagrebačka pivovara je naš generalni pokrovitelj već drugu godinu”, rekao je Mile Kekin, frontmen Hladnog piva. “Bez njihove pomoći vjerojatno ne bismo mogli organizirati turneju ‘Runda za sve’, jer su troškovi koncerata u velikim dvoranama vrlo veliki. Zahvaljujući njihovu sponzorstvu uspjeli smo pokriti troškove deset velikih koncerata.”

Troškovi produkcije koncerta u velikoj dvorani iznose oko 130 tisuća kuna, ali bez PDV-a i marketinga, što znači da je iznos za deset koncerata vjerojatno nadmašio svotu od milijun i pol kuna.

MUO već godinama odlično surađuje s mnogim kompanijama, najviše sa Zagrebačkom bankom, koja je generalni pokrovitelj proslave 125. obljetnice osnutka muzeja, a sponzorirala je i izložbe “Secesija u Hrvatskoj” i “Historicizam u Hrvatskoj”. “Sredstva su pristojna”, kažu, no ne žele otkriti točnu svotu. Inače, Zagrebačka banka je u posljednjih šest godina uložila više od 17 milijuna kuna u ekološke projekte i donacije, a od toga oko pet milijuna u kulturu, najviše spomeničku baštinu, izložbe, kazališta, izdavaštvo i školovanje mladih umjetnika. Primjerice, potpomogla je mlade umjetnike poput Monike Leskovar, Martine Filjak, Renate Pokupić i Ivana Repušića, koji danas imaju zavidne svjetske karijere. U posljednje dvije godine uložila je još 5,5 milijuna kuna u sponzoriranje kulturnih projekata, među kojima se ističu dva nastupa Filharmonijskog orkestra milanske Scale u Hrvatskoj 2003. “Cjelokupan prihod s tih koncerata bio je namijenjen humanitarnim akcijama ? izgradnji dječjih igrališta u Vukovarsko-srijemskoj županiji, te centru za školovanje pasa vodiča”, objasnio je Hrvoje Poljak, direktor službe za odnose s javnošću. Uz to, Zagrebačka banka je zlatni sponzor Koncertne dvorane “Vatroslav Lisinski”, pomaže Festival klapa u Omišu i Festival kajkavske popevke u Krapini, a uskoro će splitskom HNK donirati prvi svečani zastoru, koji je nastao u suradnji sa slikarom Matkom Trebotićem.

Od ostalih sponzora u MUO-u ističu Croatia osiguranje, INA-u, Belupo, Olympus, T-Com i tvrtku Europlakat-Proreklam, koja je za izložbe “Bidermajer u Hrvatskoj” i “Historicizam u Hrvatskoj” organizirala agresivnu reklamnu kampanju i u Mađarskoj, Italiji, Austriji, Sloveniji i BiH. Najagresivnija kampanja bila je za izložbu “Secesija u Hrvatskoj”, koju je posjetilo 90.084 ljudi, što se pozitivno odrazilo na prihode: za tu je izložbu prikupljeno čak 40 posto novca od vlastitih prihoda i sponzorstava, a 60 posto od grada i države.

“Iako ta sredstva nisu bila mala, još su nedovoljna za troškove naših izložbi”, nastavio je Gašparović. “Srećom, društvena klima se mijenja i gospodarstvenici sve više uočavaju da je spoj gospodarstva i kulture neminovan i logičan. Postaju svjesni da moraju dio zarađenog novca vratiti društvu, znači, javlja se socijalna odgovornost, koja se manifestira ulaganjem u kulturu i umjetnost.”

Dolaskom Hrvoja Vojkovića na čelo Uprave Croatia osiguranja, poznatog kao Sai Babina sljedbenika i praktičara joge, stanje se u kompaniji promijenilo. Do tada je tvrtka s čak 80 posto sponzorskih i donatorskih priloga potpomagala sportske događaje, a danas se više orijentirala prema kulturi, obrazovanju i humanitarnim akcijama. Kažu da su 2004. u ta područja uložili čak 20 posto proračuna. Bili su, među ostalim, zlatni sponzor izložbe “Secesija u Hrvatskoj”, sponzorirali su zapaženu izložbu avangardne umjetnosti 20. stoljeća “Rubne posebnosti” u Varaždinu, a sada uvelike pomažu uzbudljiv multikulturalni ciklus gostovanja glazbenika iz cijelog svijeta – World Music.

Na pitanje o sprezi kulture i privrede, odnosno, utjecaju kulture na korporacijski identitet tvrtke, Vojković je odgovorio: “Spoj kulture i komercijalno orijentiranih tvrtki u domaćim kulturnim krugovima još se smatra nezgrapnim ili čak neukusnim. Ipak, mora nam biti jasno da živimo u tržišnom sustavu i da komercijalna društva poput Croatia osiguranja ostvaruju marketinšku korist od sponzorstava u kulturi. Uostalom, taj se model uspješno primjenjuje u EU i razvijenim zemljama svijeta. Zato ne treba misliti da će spominjanje sponzora kulturnih projekata u medijima pridonijeti samo marketinškoj promociji tvrtke sponzora jer to je jedini način za poticanje ulaganja u kulturu u zdravom komercijalnom sustavu.”

“Erste & Steiermarkische banka je većinu svojih sponzorstava i donacija usmjerila na umjetnost i kulturu, jer smo zaključili da je kultura vrlo važna i da joj je pomoć najpotrebnija”, rekao je Tomislav Vuić, zamjenik predsjednika Uprave banke, koja je u 2004. za sponzorstva i donacije, uglavnom u kulturi i umjetnosti, izdvojila oko 5 milijuna kuna.

Vuić je u zagrebačkim poslovnim krugovima poznat kao veliki ljubitelj likovne umjetnosti, koji poslovnim partnerima često daruje grafike mladih slikara i tako poslovnoj komunikaciji daje sasvim novu estetsku dimenziju. Iako pravnik po struci, završio je Školu primijenjene umjetnosti odakle potječu njegovi umjetnički afiniteti. U njegovoj sobi visi slika suvremenog zagrebačkog slikara Baneta Milenkovića, a po hodnicima hipermoderno dizajnirane upravne zgrade u Vukovarskoj ulici trenutačno su izložene slike Tomislava Buntaka. No postav se stalno mijenja, a izložbe su prodajnog karaktera. Naime, banka je na javnom natječaju uz pomoć stručnog žirija dvije godine otkupljivala radove mladih slikara do 35 godina tako da danas ima impozantnu zbirku od 200 djela. Osim slika mladih umjetnika, otkupljivali su i radove doajena poput Otona Glihe, Dušana Džamonje i drugih.

“Slike smo otkupljivali prije svega zato da pomognemo mladim i kvalitetnim umjetnicima, a zatim smo njihovim radovima opremili 118 poslovnica banke”, rekao je Vuić. “Zaposlenici su oduševljeni ovakvom radnom okolinom i smatraju da slike djeluju vrlo stimulativno na produktivnost rada.”

Erste & Steiermarkische banka orijentirana je prema Rijeci i Istri, pa potpomaže Muzej suvremene umjetnosti i HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, Istarsko narodno kazalište, Čakavski sabor, Motovunski filmski festival, Kazalište Ulysess Brijuni, Lubeničke večeri na Cresu, ali nacionalne projekte kao što su predstavljanje Hrvatske na 9. međunarodnoj izložbi arhitekture na Biennalu u Veneciji, te Varaždinske barokne večeri i HNK u Zagrebu.

U posljednje tri godine Siemens je najviše sponzorirao zagrebački HNK, KD “Vatroslav Lisinski” i Dubrovačke ljetne igre, a pomogao je i restauraciju povijesnog klavira Antona Waltera u vlasništvu Dubrovačkih muzeja. Ta sponzorstva i donacije imali su vrijednost od 250.000 do 350.000 kuna. U prošle tri godine Siemens je u kulturu investirao 2,6 milijuna kuna, od čega u 2004. nešto više od milijun kuna.

Na pitanje kakvu ulogu igra kultura u formiranju korporacijskog identiteta tvrtke, Dinka Karakašić je odgovorila: “Socijalna i kulturna odgovornost dio je korporativne etike naše korporacije, koja postoji već 158 godina. Jedan od najvećih kulturnih projekata koji će domaći Siemens realizirati u 2005. u suradnji sa Siemensom AG Austria je postavljanje izložbe ‘CENTRAL artLab: New Art from New Europe’ i održavanje koncerta ‘Finissage’, koji će se održati u svibnju u Klovićevim dvorima u Zagrebu. Putujuća izložba ‘CENTRAL artLab: New Art from New Europe’ čiji su organizatori Siemens Austria i Bank Austria Creditanstalt omogućuje mladim umjetnicima iz regije, pa tako i hrvatskim, da predstave svoje umjetničke radove u Salzburgu, Grazu, Bukureštu, Ljubljani, Zagrebu, Beču, Bratislavi, Sofiji, Sarajevu i Beogradu.”

Na globalnoj razini korporacija Siemens AG ima poseban ured za kulturu u kojem je zaposleno nekoliko stotina ljudi. Korporacija je prije osam godina pokrenula “Siemens Arts Program” u čijem su fokusu mladi i neafirmirani, suvremeni umjetnici čije alternativno stvaralaštvo ima viziju budućnosti. “Tako Siemens želi pokazati vezu između nove umjetnosti i Siemensova poslovanja koje se temelji na inovativnosti”, kaže. Siemens Arts Program u 2005. raspolaže proračunom od 1,75 milijuna eura. S prvim danom svibnja organizatori Kunsthalle Fridericianum u Kasselu i Siemens Arts Program Munchen otvorit će izložbu “Collective Creativity” na kojoj će se predstaviti radovi više od 40 međunarodnih umjetničkih grupa prije svega iz istočne Europe, Latinske Amerike i SAD-a, koji ne dijele iste ideje o umjetnosti i stvaralaštvu niti ista politička uvjerenja.

“Privredna banka je u 2004. za različita sponzorstva, najviše u razne humanitarne i karitativne projekte, izdvojila više od 10 milijuna kuna”, objasnio je Neven Andrilović iz Privredne banke. “Bili smo generalni sponzor Dramskog kazališta ‘Gavella’ iz Zagreba, a pomažemo HNK u Zagrebu i Splitu, zatim Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Vinkovačke jeseni i drugo. Banka je sponzorirala i Udrugu ‘Kultura Mediterana’ ? koja promiče mediteransku kulturu. Planiramo sponzorirati Zagrebački biennale te HAZU ? Obilježavanje obljetnica rođenja i smrti J. J. Strossmayera.”

Na pitanje zašto bi gospodarstvo uopće trebalo ulagati u kulturu, Lušetić je odgovorio: “Korisnici kulture mogu biti vrlo dobri potrošači proizvoda tih sponzora pa od toga gospodarstvenici mogu imati veliku korist. Zatim, u kazališnim zgradama mogu se priređivati gospodarske prezentacije, a zajednički odlazak poslovnih partnera u kazalište, primjerice, na mjuzikl ‘Chicago’, može ostaviti puno rafiniraniji dojam na jutarnje pregovore. Naime, strani poslovni partneri pri donošenju poslovnih odluka uzimaju u obzir sve, od biznisa, preko okoliša i uređenja tvrtke svog potencijalnog hrvatskog partnera do načina ophođenja i organiziranja slobodnog vremena. Svjesni tih velikih promjena, hrvatski gospodarstvenici već zakupljuju dva puta mjesečno cijelo gledalište ili samo dio za neke predstave na koje pozivaju svoje poslovne partnere. To je novi trend”, zaključio je Lušetić.