Prema jednoj verziji, kontrolu nad Mercatorom namjerava preuzeti srbijanski Delta Holding Miroslava MiškovićaSlovensku javnost i politički vrh proteklih dana potresa slučaj u kojem se vodeći nacionalni trgovački lanac Mercator našao na meti preuzimanja nepoznatog investitora. U slovenskim medijima već se danima spekulira o dvije verzije. Prema jednoj, kontrolu nad Mercatorom namjerava preuzeti srbijanski Delta Holding Miroslava Miškovića uz pomoć bivšeg srpskog ministra privatizacije Milana Beka, dok prema drugoj verzji iza ponude Altima Partnersa stoji nedavno smijenjeni čelni čovjek Mercatora Zoran Jankovič udružen s bivšom upravom. O čijem se god novcu radilo, situacija oko Mercatora mogla bi biti nezgodna za premijera Janeza Janšu kojeg je oporba već počela prozivati za štetno trgovanje državnom imovinom. Nova situacija potaknula je i pitanje opravdanosti i održivosti slovenskog protekcionističkog modela privatizacije, koji onemogućuje stranim tvrtkama da postanu većinski vlasnici slovenskih kompanija.

Pokazalo se da je slovenska javnost nacionalistički raspoložena prema kapitalu koji dolazi iz Srbije. Osim toga, slučaj Mercator do kraja je razotkrio pokušaj slovenske vlade na čelu s Janšom da ovlada ključnim slovenskim tvrtkama i medijima. Ni ponuda za preuzimanje 24,99 posto dionica Mercatora, koju je u četvrtak, 6. travnja objavila londonska investicijska tvrtka Altima Partners preko ljubljanjskog posrednika brokerske kuće Ilirika, nije dala odgovor na ključno pitanje: čiji se kapital krije iza britanskog fonda. Na to da se radi o skrivenom ulagaču ukazuje činjenica da je invsticijski fond Altima Global Special Situations Master Fund - AGSS, preko kojeg Altima Partners namjerava kupiti dionice Mercatora, osnovan neposredno prije početka ove financijske operacije, samo za tu svrhu. Slovence su posebno uzbudile prijašnje spekulacije objavljene u medijima da preko Altima Partnersa kontrolu nad Mercatorom namjerava uspostaviti beogradski biznismen Miroslav Mišković, vlasnik Delta Holdinga i čovjek koji slovi za najbogatijeg Srbina, potpomognut sumnjivim kapitalom nekadašnjeg Miloševićeva ministra privatizacije Milana Beka. Mišković je već dulje vrijeme u kontaktu s direktorima Istrabenza i Pivovarne Laško, tvrtki koje su najveći dioničari Mercatora.

U te je pregovore, s ciljem stvaranja zajedničkog malotrgovačkog holdinga koji bi sačinjavali Mercator, Konzum i Delta, uključen i vlasnik Agrokora Ivica Todorić. Čak je najavljen i sastanak na kojem bi Mišković i Beko detaljnije s namjerama upoznali direktore Istrabenza i Pivovarne Laško Igora Bavčara i Boška Šrota. Sumnje da se stvarno radi o operaciji iza koje stoje srpski biznismeni potkrijepile su izjave srpskog premijera Vojislava Koštunice i ministra financija Mlađana Dinkića da Miškoviću i Beki daju moralnu podršku u investiranju u regiji. Vijest da Mišković i Beko poušavaju kupiti Mercator izazvala je protusrpsko raspoloženje u vrlo protekcionistički nastrojenoj slovenskoj javnosti. S druge strane, informacija je potaknula nacionalno oduševljenje u Srbiji, gdje se, sudeći po komentarima tekstova na internetskim stranicama beogradskih listova, Miškovićev i Bekov naum doživljava kao nastavak osvajanja nekadašnjih jugoslavenskih republika drugim sredstvima.

No izvori iz Slovenije s kojima je razgovarao Nacional tvrde kako se iza operacije Mercator krije Zoran Jankovič, donedavni predsjednik Uprave te kompanije, koji je morao otići s čela Mercatora nakon dobro smišljene operacije premijera Janeza Janše. Pod Janšinim pokroviteljstvom prošle su godine paradržavni fondovi prodali dionice Mercatora tvrtkama Istrabenz i Pivovarna Laško. Prethodno su na čelo tih kompanija, koje također država kontrolira preko raznih državnih, paradržavnih i bankarskih fondova, došli Janši bliski ljudi - Igor Bavčar i Boško Šrot. Bavčar i Janša bili su i ministri u kratkotrajnoj vladi Andreja Bajuka. Nedugo nakon što su Istrabenz i Pivovarna Laško postali većinski dioničari Mercatora, smijenjen je i dugogodišnji direktor Zoran Jankovič, čovjek blizak Janšinim političkim suparnicima liberalnim demokratima i prvom slovenskom predsjedniku Milanu Kučanu.

Nakon što je smijenjen početkom ove godine, Jankovič se povukao u London. Već je prije potvrdio da je u kontaktu s investicijskom kućom Altima Partners, a u Ljubljani se pojavio kao njihov savjetnik. Navodno je sličnu transakciju nudio i drugim investicijskim fondovima u Londonu. Nacionalov izvor iz Ljubljane tvrdi da za ovako strukturiranu ponudu za dionice Mercatora najveći interes ima upravo Jankovič. On je u dionice Mercatora svojedobno uložio 20 milijuna eura, od čega veći dio otpada na bankarski kredit. Jankovič je, tvrdi Nacionalov izvor, smislio cijelu operaciju kako bi se on i bivši članovi uprave Mercatora riješili tih dionica i dobro zaradili. Jankovič je priznao da je odmah po objavi ponude Altima Partnersa prodao svoje dionice, a među prvima udio u Mercatoru prodala je bivša članica uprave Jadranka Dakič.

Iako neki financijski stručnjaci tvrde kako nije logično da jedan fond ulaže u tvrtku koja nema visoku stopu rasta profita, ova transakcija ipak ima smisla. Ako Altima preuzme 24,99 ili manje dionica, uvijek ih može prodati nekom drugom trgovačkom lancu iz inozemstva koji ne može drugim putem ući u Mercator. U tom kontekstu spominju se Mišković i Beko, iako je to Jankovič opovrgnuo. Ako govori istinu, Jankovič bi mogao poremetiti dogovore koje su oko spajanja Mercatora, Delte i Konzuma vodili Bavčar i Šrot s Miškovićem i Todorićem, bez obzira na to što stvaranje ovog balkanskog maloprodajnog trokuta zasad nema većih izgleda jer Agrokor nema novca zbog ubrzanog sređivanja vlastite bilance.

Osim toga, Jankovičev motiv može biti i osveta premijeru Janši - ponudom od 41.000 tolara ili 170 eura po dionici želi pokazati da su državni fondovi prodali Istrabenzu i Pivovarni Laško dionice Mercatora ispod cijene i aktualizirati priču o netransparentnoj prodaji te tako dovesti Janšu u neprilike. Čini se da je Jankovičev naum donekle uspio jer su socijaldemokratski parlamentarni zastupnici zatražili izvanrednu parlamentarnu sjednicu na kojoj bi se raspravljalo o “slučaju Mercator”. S obzirom na cijenu od 41.000 tolara, koliko je za dionice ponudila Altima, očito je da je pri prodaji dionica po cijeni od 31.000 povrijeđeno javno vlasništvo, objašnjavaju liberalni demokrati. Prodaju je, po mišljenju oporbe, sponzorirao premijer Janez Janša, zbog čega se traži njegova odgovornost. Situacija s Mrcatorom otvorila je pitanje održivosti sustava koji je privatizacijskom strategijom postavila prva slovenska vlada na čelu s Janezom Drnovšekom i njegovim ministriom Antonom Ropom, koji konsenzusom podržavaju sve političke opcije i većina javnosti. Privatizacija je osmišljena tako da stranci ne dođu do većih udjela u važnijim tvrtkama.

Država je preko paradržavnih i privatizacijskih fondova te preko državnih banaka uspjela do danas zadržati kontrolu nad velikim dijelom gospodarskih zbivanja u Sloveniji. Nacionalistički stav kada je u pitanju kapital zajednički je u Sloveniji i Janšinim konzervativcima i oporbenim liberalima. Takvom politikom Slovenci su jedini s područja bivše Jugoslavije sačuvali svoje tvrtke od privatizacijske pljačke i propadanja. Ali financijski stručnjaci smatraju da takav sustav zaštite od ulaska stranog kapitala slovenske tvrtke koči u reginalnom širenju. Petrol, najjača tvrtka po prometu, godinama najavljuje ekspanziju u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, ali bez većih uspjeha. U Hrvatskoj su se neuspješno natjecali za kupnju četvrtine dionica Ine prije tri godine. Pivovarna Laško nije uspjela na niz tendera za prodaju udjela u srbijanskim tvrtkama, ali je odigrala ključnu ulogu kad je 2003. trebalo iz pivovare Union istjerati belgijski Interbrew.

Pivovarna Laško tako je postala vlasnik Uniona, a u vlasništvu ima i Fructal, Radensku, dnevni list Delo, ali i splitsku Jadransku pivovaru koja joj donosi gubitke. U dogovoru s vladom Pivovarna Laško kupila je Fructal, kako bi se spriječilo da tog slovenskog proizvođača sokova preuzme Delta Holding Miroslava Miškovića. Ni Mercator ne uspijeva postići željeni tržišni udio u Hrvatskoj i Srbiji, gdje su uložili dosta novca u gradnju trgovačkih centara. Mercator je u Hrvatskoj tek lani poslovao s dobiti. Iako većina slovenskih tvrtki vlasnicima donosi profit, analitičari upozoravaju da će one u vlasničku strukturu morati pustiti strance, jer strateški je partner potreban zbog svježeg kapitala i snage za širenje u regiji, bez čega te tvrtke ne mogu rasti. No sve se slovenske vlade boje reakcije javnosti. Ipak, prošlogodišnja menadžerska preslagivanja većini slovenskih tvrtki koje kontrolira država daju naslutiti da je Janšina vlada odlučila odstupiti od vlasničkog protekcionizma i otvoriti drugu fazu privatizacije.

Posljednji primjer koji ukazuje na to jest Petrol, jedna u nizu slovenskih kompanija koje su prošle godine ostale bez čelnog čovjeka. Dugogodišnjeg predsjednika Uprave Janeza Lotriča zamijenio je Marko Kryžanowski, koji je krenuo u privatizaciju. On je izjavio da je skloniji modelu po kojem će neki strateški partner dokapitalizirati Petrol nego prodaji državnog vlasničkog udjela. Velik je interes za Petrol pokazala ruska naftna kompanija Lukoil, čiji su predstavnici bili u Ljubljani i razgovarali s predstavnicima vlade te najavili ponudu. Interes za ulazak u Petrol pokazala je i poljska naftna kompanija PKN Orlen. Interes za sudjelovanje u privatizaciji Petrola pokazala je početkom ove godine i mađarska naftna kompanija MOL. Bude li privatiziran Petrol, ta bi kompanija slovenskoj vladi mogla poslužiti kao svojevrsno testiranje kako će javnost reagirati na odustajanje od politike zaštite domaćih tvrtki od stranaca.

>email to:Mislav Simatovic

SRPSKA STRANA OPERACIJE MERCATOR

Uloga Miškovića i Miloševićeva ministra Beka Vlast u Beogradu ne krije zadovoljstvo zbog mogućnosti da srpski biznismeni Miroslav Mišković i Milan Beko kupe moćni slovenski trgovinski lanac Mercator. Zadovoljstvo je vjerojatno još veće zbog toga što je moguća kupnja izazvala pravu pometnju i gotovo paniku u Sloveniji, čiji su poslovni duh, racionalnost i ekonomska politika godinama bili, pomalo iritantan, ideal za Beograd. Čim su se pojavile informacije o mogućoj kupnji Mercatora, srbijanski premijer Vojislav Koštunica primio je Miškovića i Beka i podržao njihove planove da investiraju u regiji. Zanimljivo je da taj sastanak nije bio najavljen, tako da je protekao bez uobičajene prisutnosti kamera, ali Mišković i osobito Beko nisu skloni velikom publicitetu. Ministar financija Mlađan Dinkić izjavio je da Mišković ima moralnu podršku republičke vlade za plan da kupi Mercator: "Ako srpski biznismeni imaju novca da kupuju poduzeća u Sloveniji, Njemačkoj, Italiji, to mogu samo pozdraviti. Došlo je vrijeme da srpski kapital iziđe izvan granica naše zemlje i da postanemo investitori u inozemstvu." Procijenio je da bi "bilo dobro kad bi Srbi kupili Mercator, jer bi to značilo povećan izvoz proizvoda iz Srbije u Sloveniju." I dodao: "Ne vjerujem da će izbiti trgovinski rat između Srbije i Slovenije, jer se ovĐe radi o čistom biznisu. Ako je sve po pravilima, nitko se nema pravo ljutiti." Što se tiče "čistog biznisa", Dinkić je kao guverner Narodne banke Jugoslavije prije nekoliko godina, nakon rušenja Miloševićeva režima, Miškovićevoj kompaniji Delta i tvrtki DiBek, čiji je vlasnik bio Beko, naložio da plate ekstraprofit jer su imale neopravdane pogodnosti u poslovanju pod prethodnim, zločinačkim režimom.

Mišković je ekstraprofit platio, ali Beko je to izbjegao. Kako je to uspio? Po prvoj verziji - jer je prodao DiBek, po drugoj - zahvaljujući kumstvu s tadašnjim premijerom Zoranom Đinđićem. I u Srbiji i u inozemstvu Miškovića smatraju najbogatijim Srbinom. Poljski list Wprost u rujnu je Miškovića, s imovinom vrijednom 1,4 milijarde dolara, svrstao na 30. mjesto liste najbogatijih u nekadašnjim komunističkim zemljama. Godinu prije on je, sa 600 milijuna dolara, bio tek 44. a skok je ostvario prodajom svoje banke talijanskoj Intesi za neočekivano veliku svotu. Rođen je 1945. u Kruševcu i diplomirao na Ekonomskom fakultetu. Kao direktor tvornice Župa iz Kruševca 1990. je postao potpredsjednik vlade Srbije. Uskoro je napustio vladu i osnovao privatnu tvrtku, sa sjedištem u beogradskom hotelu Slavija Luks, baveći se izvozom, uvozom i bankarstvom. Kad je UN 1992. Srbiji zbog rata uveo sankcije - Miškovićeva Delta postala je gigant. On uživa reputaciju poslovnog čoveka koji ima podršku političara jer je bogato plaća. Navodno je bio prvi srpski biznismen koji se uspio dogovoriti s Europskom unijom da ga skine sa svoje "crne liste", što mu je omogućilo da putuje i posluje po Starom kontinentu. Kad ga je kriminalni "zemunski klan" oteo u travnju 2001., Mišković je otkupninu od 3,5 milijuna eura prikupio za samo 18 sati. "Zemunski klan" dvije godine poslije ubio je Đinđića. Miškovićev Delta Holding u bruto državnom proizvodu srbijanske privrede sudjeluje s 10 do 12 posto. U sklopu kompanije su lanci prodavaonica namirnica Maxi, Pekabeta i C market, uljare, klaonice, poljoprivredni kombinati, osiguravajuće društvo. Mišković je vlasnik 20.000 hektara oranica u Vojvodini, uvoznik je automobila Fiat i Alfa Romeo. Knez Mihailovom, ulicom s najskupljim dućanima u Beogradu, dominiraju Miškovićeve prodavaonice Nike, Miš Sixty, Zara - koja je nedavno, prvog dana rada, ostvarila promet od 100.000 eura.

Milano Beko rođen je 1961. u Herceg Novom i ima diplomu prometnog fakulteta. Prije petnaestak godina s markentiškom agencijom Spectra organizirao je Đinđićevu predizbornu kampanju, ali je zatim osnovao DiBek, promijenio tabor i u vladi Srbije postao ministar zadužen za privatizaciju. Osmislio je prodaju 49 posto državnog Telekoma Srbije Grcima i Talijanima, čime je posustalom Miloševićevu režimu omogućio prijeko potrebnu financijsku injekciju. Kao predsjednik upravnog odbora kragujevačke tvornice automobila i oružja Zastava, Beko je za vrijeme NATO-ovih zračnih udara 1999. pozivao radnike da svojim tijelima brane tvornicu. Na izborima 2000. našao se na listi Jugoslovenske levice, stranke Miloševićeve supruge Mirjane Marković, ali je vratio mandat i nakon promjene režima otišao u Milano. Za njega se nije čulo godinama, izuzme li se najava istražnog suca da će se pokrenuti istraga protiv njega zbog sumnje da je 1997. zloupotrijebio službeni položaj. U središtu pozornosti našao se 2004. kad se prodavala tvornica mineralne vode Knjaz Miloš iz Aranđelovca. Vlada je otvoreno podržavala zajednički nastup poznate francuske kompanije Danone i košarkaša Vlade Divca. Ipak, većinu dionica kupio je tajnoviti financijski fond FPP Balkan Limited, čiji je savjetnik bio - Milan Beko. Isti ministar financija Dinkić, koji sada u vezi s Mercatorom tvrdi da se nitko nema pravo ljutiti ako je sve bilo po pravilima, optuživao je Beka da su pri prodaji Knjaza Miloša članovi komisije za vrijednosnice bili pod njegovim pritiskom. Beko je angažiran i u kupnji Luke Beograd i vanjskotrgovinske tvrtke Rapid, kao i lanca prodavaonica C market, s tim što je taj posao realizirao s Miškovićem, a isti tandem je zainteresiran za Mercator.

Ni jedna kompanija uključena u sve te poslove nije u Bekovu vlasništvu. Budući da je od 2000. gotovo neuhvatljiv za novinare, uživa reputaciju "čovjeka iz sjene", zaduženog za plasman novca raznih investicijskih fondova o kojima nitko ništa ne zna. Bivši prvi čovjek Mercatora Zoran Jankovič svoje dionice prodao je britanskom investicijskom fondu Altima i tvrdi da Beko i Mišković nemaju veze s tim fondom. U Beogradu malo tko misli da je Jankovič iskren, osobito uzme li se u obzir njegova izjava da je neposredno prije prodaje u Zagrebu razgovarao s Milanom Bekom. Miškovićeva Delta s lancima prodavaonica Maxi, Pekabeta i C market drži više od 40 posto trgovine u Srbiji. Kupnjom Mercatora Mišković bi svoj status monopolista mogao neznatno ojačati u Srbiji, ali znatno osnažiti svoj utjecaj u regiji. Pritom ima podršku vlade u Beogradu, koja kao da prihvaća ekonomski patriotizam zasnovan na zahtjevu srpskih tvrtki da imaju podršku i zaštitu države u inzemstvu, a monopolski položaj u Srbiji.