Biskup gospićko-senjski Mile Bogović Vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj definitivno je odbacio bilo kakvu mogućnost odlaska u Jasenovac. Potvrdio je to i Mile Bogović, biskup Gospićko-senjski prošlotjednom izjavom prema kojoj je “Jasenovac bio simbol napada na Crkvu, kao da je i ona kriva. Magnum Crimen je pripisan Crkvi. Jasenovac i dalje ima takav jak prizvuk, barem onih koji ga propagiraju i koji Crkvu još smatraju sukrivcem. Ići u takvu sredinu znači ići na još nepripremljen teren”, izjavio je Bogović u Jutarnjem listu. Iako je u nastavku otvorio mogućnost da jednog dana dođe do posjeta, u stvarnosti se gospićko-senjski biskup i najvažniji desničar unutar Hrvatske biskupske konferencije, suprotstavio službenoj politici Vatikana.

Jasenovac je tema koja godinama opterećuje Katoličku crkvu u Hrvatskoj. Nema gotovo nijednog biskupa iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji nije održao propovijed na Bleiburgu, Jazovki ili Macelju, na kojima su partizani 1945. likvidirali zarobljene ustaše, domobrane i brojne civile. Pritom se poslijeratne likvidacije redovito opisuju kao zločin nad hrvatskim narodom i podcrtava podatak da se radilo o nenaoružanim i zarobljenim osobama. Bleiburg i Križni putovi predstavljaju zločin pobjednika nad poraženima i Crkva se moli za spas duša žrtava. Bleiburg se koristi i u unutarnje političke svrhe, kad se želi ukazati na navodnu opasnost od “povratka komunista”. Problem kojega se dotaknuo Mile Bogović s crkvenog je gledišta kudikamo kompliciraniji. Ili točnije, tako je kada se gleda s desnog krila Crkve kojemu pripada većina biskupa. Iz njihovog rakursa, Jasenovac predstavlja velikosrpski mit koji se Hrvatima desetljećima nametala kolektivna krivnja. Kada se tome doda često istican podatak prema kojemu crkvene vlasti u NDH nisu snažnije zalagale za zatvaranje logora, postaje jasno zašto se crkvena desnica protivi odlasku u Jasenovac. Takvim ponašanjem, Bogovićevi saveznici postali su otvoreni protivnici politike koju je prilikom svibanjskog posjeta Poljskoj promovirao i papa Benedikt XVI. Radilo se o iznimno značajnom posjetu, no odlazak u Auschwitz nesumnjivo je bio najvažniji trenutak ove četverodnevne turneje, jer su i simboličke poruke tog posjeta bile najšire i najvažnije. Ono što je važno za Hrvatsku jest podatak kako se u uskom krugu kardinala koji su bili u njegovoj pratnji, nalazio i zagrebački nadbiskup Josip Bozanić.

U tom smislu, Bozanić je također izrazio sućut milijunima Židova i drugih žrtava Auschwitz-Birkenaua. Odlazak najviših vatikanskih dužnosnika predstavlja veliku moralnu gestu, s pravom je glasila ocjena najvećeg broja komentara. Sve u svemu, u ovakvim okolnostima, ponovno se otvara pitanje odlaska kardinala Josipa Bozanića u Jasenovac. Potpuno je nelogično odlaziti u Poljsku, a istodobno izbjegavati posjet najvećem masovnom stratištu u povijesti Hrvatske. Čini se da je došlo vrijeme kada bi Bozanić i hrvatski biskupi trebali razmisliti o tome da upravo na mjestu nekadašnjeg logora smrti, odaju počast desecima tisuća tamošnjih žrtava. Bio bi to konkretan dokaz da slijede politiku Benedikta XVI. Naravno, neophodno je skršiti otpor Bogovićeve grupacije koja u stvarnosti i nije toliko jaka, kao što se prikazuje u medijima. Mnogi svećenici razumiju jasenovački poučak i spremni su slijediti stavove i ponašanje Svete Stolice. Nacional je razgovarao s nekoliko uvaženih predstavnika Katoličke crkve, koji se redom slažu kako je - nakon Papine molitve u Auschwitzu - došlo vrijeme da i hrvatski biskupi posjete zloglasni ustaški logor smrti u kojem je ubijeno približno 80.000 nevinih ljudi.

Svi oni brane dosadašnje ponašanje ovdašnje Katoličke crkve, ali smatraju kako više nema zapreka za radikalan zaokret koji mora napraviti Bozanić, a ne nekakav lokalni biskup. “Kada govorite o Crkvi, trebate shvatiti njezin položaj u Jugoslaviji. Velikosrbi su desetljećima Jasenovački mit koristili kao dokaz o genocidnosti Hrvata, a tijekom Domovinskog rata, cijelo područje je bilo okupirano. Zbog toga, kardinal Franjo Kuharić, realno i da je namjeravao, nije imao priliku otići u Jasenovac. Ali sada su sasvim drukčije prilike jer svi relevantni znanstvenici se slažu oko karaktera logora i broja žrtava. Postoje i povoljne političke okolnosti, budući da sve stranke priznaju da se radi o mjestu zločine i to nitko više ne osporava. Ako se mene pita, došlo je vrijeme da Bozanić ode u Jasenovac i pokloni se žrtvama velikog zločina. Što prije ovu stvar stavi ad acta, biti će bolje i za Katoličku crkvu i cijelo hrvatsko društvo”, stajalište je renomiranog svećenika iz Zagreba. Prema njegovu mišljenju, u ovom trenutku ima nekoliko razloga zašto crkveni velikodostojnici odbijaju odlazak u Jasenovac. Najvažniji je otpor dijela klera koji smatra kako je Jasenovac simbol komunizma i služi za pritiske na Hrvatsku. Njihov utjecaj ionako je vrlo snažan, a treba dodati i da u Crkvi ne zaboravljaju nasilje koje su trpjeli u socijalizmu.

Ovdje treba dodati i tradicionalnu Bozanićevu opreznost, zbog koje većinu stvari odgađa koliko god može. Kardinal zna da mu crkveni oponenti ne bi oprostili odlazak u Jasenovac i zato odugovlači, koliko god je moguće. Neki njegovi postupci ipak pokazuju da dobro zna o čemu je riječ, barem kada se nalazi na drugim kontinentima. Dok u Hrvatskoj odbija otići u nekadašnji ustaški logor, prošle je godine prilikom posjeta washingtonskom Muzeju holokausta, upalio svijeću ispred spomen ploče posvećene upravo Jasenovcu. Kada se radi o Hrvatskoj, Josip Bozanić i dalje pronalazi formalne razloge da bi izbjegao odlazak u Jasenovac. Kao glavni koristi se formalno načelo, prema kojem su svi biskupi ravnopravni, a jasenovačko područje nalazi se na području Požeške biskupije.

To znači kako bi u Jasenovac najprije trebao otići požeški biskup Antun Škvorčević, međutim, za razliku od predstavnika drugih vjerskih zajednica, on to nije napravio, premda je bio pozivan. Tako su 2004. obrede održali pravoslavni vladika Sava, židovski rabin Kotel Da Don i sisački imam Alem Crnkić. Za razliku od njih, Škvorčević je održao misu u lokalnoj jasenovačkoj crkvi, a posvećena je - vrlo neodređeno - svim ratnim žrtvama. Iako iz biskupova ureda uvjeravaju kako već godinama, u preduskrsnom razdoblju imaju mise i za jasenovačke žrtve, ostaje činjenica da nitko iz Hrvatske biskupske konferencije još nije napravio ono što je nedavno uradio Benedikt XVI. S tom razlikom, da umjesto žaljenja za žrtvama Auschwitz-Birkenaua, treba izraziti sućut ubijenima u najvećem logoru Nezavisne Države Hrvatske. “Jasenovac očekuje najviše predstavnike Katoličke crkve”, smatra Milorad Pupovac, zastupnik i predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća. Podsjeća kako je tijekom 90-tih, na komemoracijama sudjelovao don Luka Vincetić, a nakon njegove smrti dolazi mjesni jasenovački župnik. Jednom prilikom bio je najavljen dolazak Antuna Škvorčevića, ali naposljetku se požeški biskup nije pojavio. U svakom slučaju, i dalje se radi o običnim svećenicima, bez prisustva biskupskih velikodostojnika. “Svatko, dakle i Katolička crkva se trebaju jasno odrediti prema ovom stratištu i zločinima koji su tamo počinjeni. Nećemo dopustiti relativiziranje zločina ili manipulacije s brojem ubijenih", upozorava Pupovac.

Crkvenim ponašanjem razočarani su i neki od vodećih predstavnika spomen područja Jasenovac. Tvrde kako niti podatak o sedmorici katoličkih svećenika u razdoblju 1941-45., nije dovoljan argument za dolazak biskupa u Jasenovac. Teze o tome da Bozanić ne želi dezavuirati Škvorčevića nazivaju “izmotavanjem”, uz dodatak kako je njihovo svrstavanje uz bleiburške žrtve, u najmanju ruku upitno s moralnog gledišta. “Oni idu u Bleiburg i drže mise za vojsku NDH, čiji je zapovjednik posljednjih dana rata bio Maks Luburić. Istodobno odbijaju doći u Jasenovac, čiji je zapovjednik također bio Maks Luburić, a zločine vršila njegova vojska. Jedino što mogu reći za takvo ponašanje jest da je nehumano”, upozorava jedan od članova Spomen područja Jasenovac, uz molbu da ostane anoniman, kako ne bi dodatno zaoštravao odnose s crkvenim predstavnicima. Bozanićevo objašnjenje kako ne može otići u Jasenovac prije biskupa Škvorevića, također nema čvrsto uporište. Razni biskupi, od Franje Kuharića i Vinka Puljića do Josipa Mrzljaka, u prošlosti su odlazili na Bleiburg i držali mise za žrtve križnih putova. Čak kada se apstrahira podatak da su za razliku od Jasenovca na Bleiburgu u većini slučajeva likvidirani pripadnici oružanih postrojbi NDH, ostaje podatak kako u ovom austrijskom mjestu, Katolička crkva nije pazila na princip da mise trebaju voditi lokalni biskupi.

To pokazuje da su u pravu oni koji tvrde da se radi o nemogućnosti prevladavanja ideoloških stajališta. Pritom se zanemaruje i simbolično značenje ovakvog poteza. Odlaskom u Jasenovac, crkveni velikodostojnici bi u velikoj mjeri pridonijeli zatvaranju najtežih primjera nacionalne povijesti. Bozanićevo odavanje počasti žrtvama Jasenovca, ne bi samo potvrdilo europsku orijentaciju Katoličke crkve nego dovelo do novog odnosa prema svim ratnim žrtvama. U tom slučaju, vjerojatno bi nakon nekog vremena nestali i ideološki sporovi vezani za Jasenovac i Bleiburg. Slično rezonira i dio Katoličke crkve. “Bozanić bi se trebao ohrabriti i otići u Jasenovac. Kako ne bi narušio pravila, neka povede i Škvorčevića i tako pokaže da Katolička crkva nema namjeru biti talac desničara u svojim redovima”, predlaže sugovornik Nacionala. Ivo Goldstein, zagrebački povjesničar također smatra da je vrijeme za novi korak crkvenog vodstva. Podsjeća i kako nema nikakvih razloga za dosadašnje ponašanje jer je čak i u NDH, Crkva osudila ponašanje ustaškog režima u konc-logorima.

“Moram priznati da mi nije jasno zašto velikodostojnici Katoličke crkve u Hrvatskoj nisu do sada posjetili Jasenovac. Mislim da se radi o teškoj grešci, i to iz više razloga. Kao prvo, Crkva se već u veljači 1943. oglasila o tome što se događa u Jasenovcu i znam da do sada to nitko nije porekao - naime, tada je nadbiskup Stepinac u pismu poglavniku Paveliću napisao da je “čitav Jasenovac sramotna ljaga za NDH”. Znam da su predstavnici Crkve u jednom drugom vremenu tvrdili da ne idu u Jasenovac, jer je on postao sredstvo jedne propagande i manipulacije koja je za jasenovački zločin željela optužiti cijeli jedan narod. No, ta su vremena iza nas - danas i u hrvatskoj i u međunarodnoj stručnoj javnosti dominira ipak jedan bitno drukčiji stav. Stoga, što danas sprečava predstavnike Crkve da posjete Jasenovac?” pita Ivo Goldstein. Iz povijesne perspektive, postoji još jedan veliki problem o kojem treba govoriti. Prema Goldsteinovu mišljenju, drugi aspekt ovoga problema je po Crkvu isto tako nezgodan. Svake su godine na komemoraciji u Bleiburgu nazočni brojni crkveni velikodostojnici, iz čega se stječe dojam i može izvući krivi zaključak kako Crkva smatra da se na Bleiburgu i na Križnom putu dogodio zločin, a u Jasenovcu nije. “Jasno da Crkva tako ne misli, ali, nažalost, u javnost se takvim ponašanjem upućuju i takvi signali. Osim toga, iz takva ponašanja opet se stječe dojam i može izvući krivi zaključak kako se Crkva i tijekom Drugog svjetskoga rata svrstala uz ustašku stranu i da je iste pozicije sačuvala sve do danas", kaže profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Bogović ne želi u Jasenovac

Biskup gospićko-senjski Mile Bogović u Jutarnjem listu 16. lipnja izjavio je, "Jasenovac je bio simbol napada na Crkvu, kao da je i ona kriva. Crkva se s tih pozicija žestoko napadala pa je na kraju Magnum Crimen pripisan Crkvi. Jasenovac i dalje ima jak prizvuk i ići u tu sredinu znači ići na nepripremljen teren." Iako je naglasio da jednom može doći do posjeta, najjači desničar unutar HBK-a suprotstavio se službenoj politici Vatikana. 'Došao sam iz obveze prema istini i onima što su patili' Svaki trenutak Papina boravka u Auschwitzu imao je simbolično značenje. Papa je ispod natpisa “Arbeit macht frei” prošao držeći ruke ispred sebe kao da je u molitvi. Izričito je želio da pješke prođe kroz ta vrata kao što su prolazili zatvorenici, a ne kolima poput njihovih krvnika. Prvo se uputio do zida unutar logora, gdje su nacisti mučili i strijeljali zatočenike, a potom se pozdravio i razgovarao s tridesetdvoje preživjelih logoraša, od kojih su mu neki ispričali ukratko svoju priču, pokazali svoje fotografije. Neke je pomilovao, druge zagrlio, te bio vidno potresen, što se ovom uzdržanom Papi inače rijetko događa. Iako se u Poljskoj ustručavao govoriti njemački, jer Poljaci njemački smatraju jezikom svojih historijskih tlačitelja, u Auschwitzu se kratko pomolio na njemačkom, želeći pokazati da se tu ne nalazi samo kao Papa, nego i kao Nijemac. Tamo je održao možda najvažniji govor svojeg dosadašnjeg papinstva. Napomenuo je da je on Nijemac, pripadnik naroda čiji su pripadnici počinili taj strašan zločin. Stoga je parafrazirao svojeg prethodnika rekavši da “kao Nijemac nije mogao a da ne dođe tu, morao je doći tu”. Benedikt XVI je dodao: “Govoriti na ovom mjestu užasa, na ovom mjestu gdje su počinjeni zločini bez presedana protiv Boga i čovjeka, je gotovo nemoguće, a posebno teško za kršćanina, za papu iz Njemačke. Na ovakvom mjestu riječi su nedostatne. Tu postoji samo strašna tišina i krik Bogu. Došao sam ovdje iz obveze prema istini i prema onima koji su patili.” Tko mora izraziti sućut? Bozanić neodlazak u Jasenovac tumači i formalnim načelom, prema kojem su svi biskupi ravnopravni a jasenovačko područje nalazi se u Požeškoj biskupiji. To znači kako bi u Jasenovac trebao otići Škvorčević, ali on to nije napravio iako je bio pozvan.