Ponovno me dočekuje slučaj Glavaš. U malome apstraktnome uvodu u temu zaključit ćemo da se živjeti može na razne načine, ako govorimo o krajnostima: u palačama ili iza rešetaka, gdje bazen s jacuzzijem zamjenjuje kolektivni WC. Spomenuta dva suprotstavljena životna stila ponekad su u suptilnoj međusobnoj vezi. Zatvor se u Hrvatskoj danas smiješi raznim telefonskim borcima za državu koji su - tijekom rata i poslije - stekli palače na novcu koji im ne pripada. I Branimir Glavaš, poput mnogih primordijalnih hadezeovaca, razvio je razmjerno luksuzan način života, opskrbio se stanovima i kućama, koje će, međutim - kako stvari stoje - na neko vrijeme zamijeniti ćelijom. Odluka o njegovome pritvaranju odgađala se vrlo dugo, čak do apsurda.

Čovjek je dokumentirano osumnjičen za organiziranje najtežih zločina koji se mogu zamisliti. Ljude su tijekom rata u dvorištu njegovoga ureda napajali sumpornom kiselinom iz akumulatora, i ubijali ih tek nakon proživljenih stravičnih muka. Ugledne osobe, liječnike i druge, organizirane terorističke skupine proizvoljno su izvlačile iz stanova, ili odvodile s radnih mjesta, pljačkale i bacale u Dravu. On kao tadašnji komandant grada, alfa i omega u ratnome Osijeku, mjesecima agresivno kategorički tvrdi da o svemu tome nije imao pojma, iako se dio terorističke homicidne procedure zbivao u garaži pet metara udaljenoj od njegove kancelarije.

Njemu se podmeće; mrze ga. Ne trpe ga Ivo Sanader i Vladimir Ÿeks; ne trpi ga (glasnogovornik Vlade) Ratko Maček; iracionalno ga mrze (šef osječke policije) Vladimir Faber i (državni odvjetnik) Mladen Bajić. Svjedok Krunoslav Fehir, koji ga izravno optužuje kao naredbodavca zločina u kojima je i sam sudjelovao, “zreo je za ludnicu”. Novinaru Dragi Hedlu, koji kontinuirano piše o njegovome ponašanju tijekom rata, “spreman je platiti najskupljeg psihijatra”. Svi su zlonamjerni ili bolesni, svi su lažljivci ili devijantni tipovi, jedino je on moralno čist kao djetetova suza, i psihički zdrav kao mladi hrast.

Glavaš, gospodin Glavaš... Ako se arogancija prihvati kao najveća vrijednost, on je doista bez grijeha. flinjenica da se toliko dugo izvlačio od pritvora nije nimalo pohvalna za hrvatsko pravosuđe. U Osijeku su nedavno bez oklijevanja odredili jednomjesečni pritvor šezdesetdvogodišnjem kirurgu jer je od pacijenta navodno uzeo tisuću osamsto kuna. Zahtjev za pritvor Glavaša, kojeg terete za naređivanje tortura i ubojstava, naknadno je odbačen dva puta. Iako pod najtežim inkriminacijama, živio je slobodan kao jastreb. Putovao je po svijetu, odlazio na utakmice, davao intervjue, organizirao press-konferencije, iznosio kontraoptužbe, galamio i napadao sve i svakoga, i trebalo je proći dugo vrijeme da se oko njegovoga pritvaranja napokon postigne proceduralni consensus, odnosno da se u nadležnim institucijama shvati kako ostavljanje Glavaša na slobodi teško kompromitira hrvatski pravni sustav.

Ako se čovjek osumnjičen za naređivanje mučenja i ubojstava može braniti sa slobode, pritvor kao preventivna sankcija mora se ukinuti i za sve ostale. Zašto bi u zatvoru sjedio osumnjičeni džepar, ili liječnik uhvaćen u sitnoj malverzaciji, ako ne sjedi osumnjičeni ubojica? Previše se već o Branimiru Glavašu govorilo kao o političkom fenomenu, ali politika je ta koja određuje njegov status, pa i onda kad je riječ o zločinima. Osnivač HDZ-a, istovremeno Tuđmanov disident i idolopoklonik, stekao je zasluge za dolazak Sanaderove grupe na vlast kad se na partijskoj izbornoj skupštini radikalno postavio protiv Ivića Pašalića. Vjerovao je da time za sebe definitivno kupuje moć i autoritet, ali tragovi koje je iza sebe ostavio u ratu bili su preduboki.

Ušao je u regionalni sukob s centralnim komitetom HDZ-a, procjenjujući da mu slavonska “autonomija” daje tu snagu i samostalnost, ali zločini koje su počinili ljudi pod njegovim nadzorom nisu se mogli jednostavno politički izbrisati iz kolektivne svijesti mnogih građana. Pokušao ih je kamuflirati borbom za slavonske interese; uzalud. Svojim hadezeovskim zaslugama, uostalom, može zahvaliti što je toliko dugo na slobodi. Repetitivna odbijanja zahtjeva za pritvorom bila su na neki način honorar Glavašu za njegovu partijsku biografiju. Milost, međutim, ima svoj vijek trajanja.

Zadnje uhićenje skupine terorista koji su vezane ljude, možda čak žive, bacali u Dravu, vjerojatno je kap koja je u slučaju Glavaš prelila čašu. U policiji i Državnom odvjetništvu istragu nad tom skupinom nazvali su “slučaj selotejp”, i taj naziv - pa makar bio i kodni - ima ponešto vulgarne i uvredljive konotacije. Ne radi se o problemu selotejpa, nego o žrtvama koje su ubijene na bestijalan način, vezivanjem ruku i usta ljepljivom trakom da u vodi ne mogu ni plivati ni disati. Otkrivanjem te skupine za Glavaša je prestala era tolerancije. Nema više načina na koji bi Ivo Sanader pred Bogom, ljudima i međunarodnom zajednicom mogao objasniti zašto - uz toliko osumnjičenih i privedenih - samo Branimir Glavaš, capo di tutti i capi u surovome ratnome Osijeku, suđenje za ratne zločine čeka na slobodi.

Gospodin Glavaš brani se po standardnome običaju da nema nikakve veze s tom skupinom koja je davila nedužne građane, da njezine članove ne poznaje i da su mu sve namjestili vlast, policija i Dræavno odvjetništvo, ali njegova retorika izgubila je svaku funkcionalnost. Dimenzija počinjenih zločina takva je da se ne može otpisati paušalnom negacijom. Glavaševim pritvaranjem, odnosno skidanjem imuniteta jednom saborskom zastupniku zbog onoga što je činio u ratu, država je - bez obzira na zakašnjenje - napravila presedan i krenula stazom potvrde svoga kredibiliteta. Može li se očekivati da će s istom dosljednošću postupiti prema pljačkašima tajnih računa za oružje?

Stupac tjedna - Račan i Kotromanović

Ante Kotromanović, braniteljsko-alkarska sila, nastupao je prije nekoliko godina kao Račanov neprijatelj i tvrdi hadezeovac. Danas sjedi u Račanovu izbornom stožeru, s namjerom da na izborima i u Saboru postane SDP-ova protuteža Jadranki Kosor. Stalna na tom svijetu samo mijena jest. Neki u SDP-u zbog Kotromanovića - pučki rečeno - gutaju dlakave žabe, ali Račanov potez je logičan. Na državotvore treba krenuti s državotvorima. Ako je na prošlim izborima priželjkivao poraz, shvaćajući kako je bolje da HDZ-u prepusti muku oko izručenja Gotovine, angažmanom Kotromanovića gospodin Račan možda pokazuje da će na sljedećima radikalno ići na pobjedu. Doista, bilo bi apsurdno da ne pokuša maksimalno eksploatirati situaciju u kojoj se HDZ zatekao s tajnim računima.