Doktor je otišao nazad u Zagreb, pa onda dalje do Zadra, ravno u dvoranu za operacije.

A ja sam pričekao da se na frankfurtskom aerodromu pojave broker i Turčin.

I pojavili su se.

Broker je zbrisao sa zagrebačke burze a Turčin je dojurio ravno iz Istanbula.

Ukrcali smo se u avion i poletjeli prema Americi.

Kao tvoj broker savjetujem ti da odspavaš malo jer u Miamiju nas čeka pakao - rekao mi je broker. - Winter Music Conference, 100.000 trance luđaka iz svih kuteva kugle zemaljske tamo dolazi pustiti glavu da otpluta sa sidrišta.

- Kako ćemo se mi snaći u svemu tome - pitao je Turčin.

- Bez problema - odgovorim mu ja. - Uostalom, ja moram pokriti priču, gonzo putopisanje, možeš li ti to shvatiti?

Klimao je glavom i činilo se da razumije moj koncept, unatoč rasnom hendikepu.

Ali, nažalost, nisam uspio odspavati u tom prokletom Lufthansinom avionu, što će se kasnije pokazati kao golema greška.

Jer sada, tri dana kasnije mogu konstatirati da još uvijek nisam spavao... niti sata, niti minute.

Kako bilo, sletjeli smo u Miami gdje nas je dočekao naš Bosanac, nas čovjek u Americi.

Potrpao nas je u svoj golemi automobil i odvezao do hotela Nacional.

Ostavili smo stvari u sobi i bacili se na istraživanje South Beacha.

U dvadeset kvadratnih kilomera ovog otočića nakrcalo se 300 klubova, 500 barova, 1000 hotela... Iz svakog ugla, iz svake dvorane ili predvorja trešti muzika... događa se muzička konferencija pomiješana sa spring brakeom... Apsolutno razuzdana mješavina golotinje, bluda, opijata, znojnih tijela koja se valjaju ulicama.

Kao tvoj broker savjetujem ti da svoj novac pametno investiraš u vodku - rekao mi je broker dok smo oko ponoći ulazili u Opium prvi s liste od 20 klubova za koje su nam rekli da ih moramo obići.

Poslušao sam ga i pametno investirao.

Ali klub nam se nije svidio

pa smo se odmah raspitali gdje se večeras održava najbolji party u gradu.

Rekli su nam da odemo u Mention, gdje svira Roger Sanchez.

Rekli su nam i da je red ispred ulaza dugačak 100 metara i da je nemoguće ubaciti se unutra.

Sjeli smo u taksi i odvezli se tamo.

I bilo je tako. 100 metarski red i totalno zajebane gorile na ulazu. Simpatični momci koji će ti rado dati lekciju o cijeni popravka zubiju i poteskoća koje čovjek ima sa slomljenim rukama, ako samo pokušaš uskakati preko reda ili raditi bilo kakva sranja unutra, ako ipak slučajno uđeš.

Moj se broker nekako probio do gorila.

Ne znam što im je došapnuo, ali nakon pet minuta imali smo vip stol iznad podija, kible pune leda, a na njima dvije boce vodke i bocu viskija.

- Kao vaš broker savjetujem vam da počnete to cugati jer sada je jedan a klub se ipak zatvara oko sedam ujutro.

Turcin, naš Bosanac u Miamiju i ja smo ga poslušali. Pa smo počeli mlatiti po svemu tome.

Mora da smo izgledali dosta zajebano za tim vip stolom.

Jer u Americi te vole kada imaš love.

Svi te vole.

Pa tako i sve te plave Amerikanke koje ti se počnu motati oko nogu.

- Kao tvoj Turčin savjetujem ti da počneš štipati ove curice - rekao mi je Turčin.

- Ali čovječe, ti mene ne razumiješ... ja moram pokriti priču, moram leći na nju, zavući joj se u pore, probaviti je do najsitnijih detalja...

- Kao tvoj Turčin savjetujem ti da legneš na ovu plavušu, pa joj se zavuci u pore.

Popio sam puno te vodke.

S mene je curio znoj... moja je krv pregusta za Floridu.

Ne znam... mora da mi je netko stavio nešto u piće... u jednom sam trenu ugledao snajperista kako metkom skida krafne s bradavica trometarske lezbače i time osvaja šećernu vunu u obliku koze.

Uhvatio me golemi strah... mili Isuse... ja se znojim, ja se bojim... moram cugati dalje.

Uostalom, jednom kada se uvalite u ozbiljno konzumiranje Miamija spremni ste ići do krajnjih granica... unatoč svoj ovoj panici koja me hvata za gušu.

Plavuše su me okružile i počele plesati oko mene.

Zašto one to rade... koje su njihove namjere... možda me žele tužiti onim gorilama na ulazu? Oni će me prijaviti lokalnoj naci službi za nametanje reda i zakona i oni će me progoniti kao psa.

Oni će saznati što sam sve radio po Vijetnamu, Kambodži i Laosu.

A porota... porota će znati što joj je činiti... oni su u džepnim knjigama čitali o ovakvim ljudima kako što sam ja... mili Isuse, moram se sabrati.

Ne, ja si to ne smijem dozvoliti... ja moram izdržati sve ovo.

Negdje pred jutro paranoja je nestala.

Ponovo sam bio u dobitnoj kombinaciji... osim što sam shavtio da sam popio svu vodku... pa se i ne sjećam najbolje što je bilo...

....ali bilo je da sam shvatio da je devet ujutro, i da ležim na krevetu nekog apartmana. A pored mene neke dvije žene.

Rekle su mi da su sestre, da rade kao fotomodeli u Los Angelesu i da su došle u Miami na provod... i da smo lijepo pričali čitavo jutro.

Moraš pokriti priču... leći na nju.. ući joj u svaku poru... mili Isuse.

Vratio sam se do hotela

i tamo pronašao brokera i Turčina. Otišli smo na ručak pa se prebacili na idući, popodnevni party na plaži... s kojeg smo se prebacili na poslijepodnevni party na bazenu... pa smo se istuširali i otišli na večernji party u Ice Place Film Studio... odakle smo otišli na ranojutarnji party u Merlin... iz kojeg smo otišli na After Party u Shore Club...

I kada sam već mislio da ćemo otamo otići ravno na groblje, otišli smo do hotelske sobe u kojoj kucam ovo.

Pokrivam priču... ipak sam ja vrijedni gonzo putopisac... Čovjek u pokretu, prikaza sa Hunter šeširom i naočalama saigonkama na nosu... Taman toliko lud da se sasvim pristojno uklopim u ovo bjesnilo što se valja oko mene.

Ol rajt

Shale, Miami, South Beach

Fotogalerija

• 
• 
• 
• 
• 
•