Srbija je zatajila neke od ključnih dokaza svoje uloge u ratu u BiH u postupku pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu, tako što je sudu učinila nedostupnim dio transkripata sa sjednica Vrhovnog vijeća obrane, uz odobrenje Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), objavio je The New York Times. Za vrijeme suđenja Slobodanu Miloševiću 2003., u ICTY je stiglo stotine dokumenata s oznakama "Obrana. Državna tajna. Strogo povjerljivo", a radilo se o transkriptima ratnih sastanaka jugoslavenskih političkih i vojnih čelnika što je pružalo najbolji unutrašnji uvid u ulogu Srbije u ratu u BiH, navodi NY Times.

Pozivajući se na "interes nacionalne sigurnosti", pravni zastupnici Srbije zacrnili su mnoge osjetljive stranice jer je Srbija pribavila odobrenje ICTY-a da dijelovi toga arhiva ostanu nedostupni javnosti. Taj su materijal mogli vidjeti samo suci i zastupnici optužbe i obrane pred ICTY-em, no on nije bio dostupan među javnim dokumentima tribunala. Cilj je bio sačuvati cjelovite vojne arhive od Međunarodnog suda pravde, gdje je BiH tužila Srbiju za genocid. Odlukom suda da Srbija nije odgovorna za genocid u BiH, ona je pošteđena isplate potencijalno ogromne ratne štete, ističe se u NY Timesu.

Pravnici u Den Haagu i u Beogradu koji su bili uključeni u pokušaj Srbije da sačuva tajne, kazali su za list kako je moglo biti puno drugačije da je ICJ inzistirao na punom pristupu arhivima, dok sveučilišni profesori prava i udruge za ljudska prava smatraju jako zabrinjavajućim što sud 'subpoenom' nije tražio te dokumente od Srbije. ICJ je čak u jednom trenutku odbio zahtjev BiH da traži te arhive.

U presudi se navodi kako 15 sudaca nije vidjelo cenzurirane arhive, no ona ne objašnjava zašto ICJ od Srbije nije tražio cjelovite dokumente. ICJ je u presudi utvrdio kako su bosanski Srbi pokoljem 8.000 Bošnjaka iz Srebrenice počinili genocid, ali da manjka dokaza kako su te snage djelovale po "uputama" ili pod "djelotvornim nadzorom" Srbije. Takva je odluka začuđujuća obzirom da su detalji o podređenosti snaga bosanskih Srba Vojsci Jugoslavije utvrđeni u brojnim predmetima pred ICTY-em. Sav časnički kadar vojske RS bio je na platnoj listi 30. uprave VJ u Beogradu, a sve logistika za vojsku bosanskih Srba dolazila je iz Srbije.

Pravnici koji su vidjeli skrivene arhive kažu kako one otkrivaju da je "vojska bosanskih Srba bila samo produžetak Vojske Jugoslavije", navodi list. Kada su se pravni zastupnici Beograda sastali sa sucima ICTY-a da rasprave tajnost za svoje arhive sa sobom su imali pismo podrške glavne haške tužiteljice Carle del Ponte što je ona i potvrdila rekavši kako je 2003. takvo pismo poslala bivšem ministru vanjskih poslova Goranu Svilanoviću, radi "duge bitke da dođe do tih dokumenata" i njihove vrijednosti za osudu Miloševića, koji je umro prije završetka suđenja.

Rosaly Higgins, američka sutkinja koja predsjedava ICJ-om, odgovorila je na pitanje zašto sud nije subpoenom tražio cjelovite dokumente, rekavši kako u praksi suda nije raspravljati o dokazima, te kako "presuda govori sama za sebe".

Phon van den Biesen, nizozemski odvjetnik i član pravnog tima BiH, tvrdi kako bi cjeloviti dokumenti vjerojatno pokazali da su snage bosanskih Srba djelovale kao agenti Srbije, koje je kontrolirao Beograd.