Skoro svi loši običaji hrvatske demokracije najbolje se mogu vidjeti u predizbornoj godini. U posljednjim mjesecima prije izlaska na birališta, mediji su zapljusnuti obećanjima o povećanju životnog standarda i izgradnji golemih infrastrukturnih objekata. Barem u verbalnom smislu, Hrvatska se tih mjeseci pretvara u Švicarsku ili Kanadu, a jedini uvjet je da birači u pravo vrijeme zaokruže pravu stranku.

Realno gledano malo toga se kasnije ostvari, ali ionako je poanta izbornog ciklusa u zabavi, a ne ozbiljnom promišljanju budućnosti. Uostalom kao da je javnost zapamtila obećanje iz 2000. o stvaranju 200.000 radnih mjesta ili kada je 2003. sadašnja vlada obećala smanjenje PDV-a i ulazak u Europsku uniju i NATO, najkasnije ove godine. Nezaposlenost je manja za zanemarivih par postotaka, a najkraći rok za EU je 2010 godina i tko god došao na vlast, neće se puno toga promijeniti ili ubrzati.

Ne treba biti naivan i misliti kako će do parlamentarnih izbora u studenom dosadašnji običaji bitno promijeniti. Slijede nova obećanja, kao i zahtjevi različitih socijalnih grupacija poput umirovljenika, državnih službenika ili studenata. Svima njima ovo je godina u kojoj mogu iskamčiti neke nove beneficije.

Ono po čemu će 2007. ostati zapamćena jest ideja Kluba olimpijaca o doživotnim naknadama osvajačima medalja na olimpijadama i svjetskim prvenstvima. Akciju je formulirao Stojko Vranković, i ako ju prihvati kabinet Ive Sanadera, nositelji zlata poslije 35. godine dobivali bi po dvije prosječne plaće. Ili konkretno, svaki sportaš bi imao mjesečnu mirovinu od oko 9.000 kuna, oni koji su osvajali srebro oko 7.000 kuna, a broncu 4.800 kuna. Budući u Hrvatskoj živi 250 nekadašnjih sportaša koji zadovoljavaju Vrankovićeve kriterije, godišnje bi se za njihove mirovine izdvajalo približno 20 milijuna kuna.
Odmah treba kazati kako je ovo jedan od najbizarnijih zahtjeva u ovdašnjem političkom životu. U zemlji u kojoj profesori imaju mirovine od 1.600, a liječnici oko 2000 kuna, dok pola milijuna umirovljenika živi s manje od tisuću kuna mjesečno, pristanak na davanje duplih plaća sportašima, predstavlja nezamislivu protekciju. Po čemu je bivši rukometaš ili dizač utega više zadužio Hrvatsku od bilo kojeg drugog građanina? Sport je posao kao i svaki drugi i većina sportaša do prestanka karijere stekne materijalnu podlogu koja je dovoljna za normalan nastavak života.

Do sada su povlaštena kasta bili državni dužnosnici koji poslije 50. godine imaju pravo na povlaštenu mirovinu od 9.000 kuna. Već i to je prvorazredan skandal i temelj nastanku korupcije. Ali ideja da netko tko je bacao loptu ili plivao sa 35 godina počne dobivati devet tisuća kuna, a njegovi će vršnjaci za tri puta manje novca raditi još trideset i pet godina, e to je stvarno bezobrazluk.
Vlada na ovu inicijativu može reagirati samo na jedan način, a to znači da ju treba baciti u koš za smeće.

Ninić se oporavioIvan Ninić, predsjednik Ujedinjene ljevice, oporavlja se od zdravstvenih problema koje je imao prošlog tjedna. Tada je kolabirao sudjelujući na antifašističkom skupu u Šibeniku, međutim, pregled je pokazao da se ne radi o ničem ozbiljnom.
Nekoliko dana ranije, Ninić je odlučio da će na izborima izići u X izbornoj jedinici, koja obuhvaća područje od Splita do Dubrovnika. Razlog je u tome jer se u istoj jedinici kandidira i Ivo Sanader, a Ninić i stranački suradnici smatraju kako je to odlična prilika za predstavljanje vlastite politike.
Đapić skupio 950.000 kunaNa donacijskoj večeri HSP-a, Anto Đapić je prikupio oko 950.000 kuna za spomenik Anti Starčeviću u Osijeku. Starčevićev spomenik će biti otkriven na Antunovo 13. lipnja, što također spada u predizbornu taktiku HSP-a. Na donacijskoj večeri u hotelu Westin bio je i umirovljeni general Tihomir Blaškić.