Pivo je oduvijek bilo narodsko piće. Mnogi ga smatraju najboljim osvježenjem na svijetu koje stvara dobro raspoloženje, a čak je i najpoznatiji tajni agent James Bond svoje donedavno najdraže piće- votku, zamijenio za amsterdamski pivski gigant- Heineken. U kasnom 16. stoljeću engleska je kraljica Elizabeta I za doručak pila jako, tamno pivo, američki predsjednici George Washington i Thomas Jefferson posjedovali su vlastite privatne varionice pive, dok je Samuel Adams komercijalno proizvodio pivo. Povjesničari smatraju da su stari Sumerani i Babilonci varili pivo već 10.000 godina prije Krista. Poznavali su ga i u drevnom Egiptu i Kini te Americi prije Kolumbova otkrića. U faraonskim su grobnicama nakon jednog arheološkog istraživanja iz 19. stoljeća, među zlatom i drugim blagom, nađene košare u kojima su se nalazili ostaci piva čiju su pripremu Egipćani usavršili kako bi se raskošni faraonski dvorovi, mnoštvo radnika na piramidama i sve brojnije pučanstvo moglo opskrbiti osvježavajućim alkoholnim pićem. Mnoge su stare civilizacije pivo koristile i kao najvažniji dar bogovima, te kao pratnju mrtvima na njihovu putovanju u zagrobni život. Tako je u skandinavskoj mitologiji posljednje ratničko počivalište Valhalla bilo mjesto gdje su poginuli Vikinzi sretno provodili dane pijući pivo.

Pivarstvu širom Europe u srednjem su vijeku pridonosili redovnici koji su tu proizvodnju počeli unovčavati prodajući pivo izvan zidina samostana. Zbog upitne čistoće vode i mlijeka, te nepoznavanja čaja i kave, pivo je postalo najpopularnije i najsigurnije piće. Iako su žene proizvodile pivo još u drevnom Egiptu, njihova prisutnost u proizvodnji piva zadominirala je tek oko 1700. godine. Tijekom industrijske revolucije muškarci su preuzeli glavnu ulogu u komercijalnoj proizvodnji piva. Stoljećima je pivo imalo tamnosmeđu ili jantarnocrvenu boju, sve dok petog listopada 1842. godine Plzen nije proizveo prvi zlaćani lager.

U vrijeme prvog svjetskog rata u Engleskoj je država preuzela pivovare koje su se nalazile u osjetljivim područjima gdje se proizvodilo streljivo pa je na tim prostorima bilo ograničeno radno vrijeme gostionica. Čak je David Lloyd George, kada je 1916. postao predsjednikom britanske vlade, izjavio: «Piće nam šteti u ratu više nego sve njemačke podmornice zajedno». Na zasjedanju američkog Kongresa 1917. godine, koje je bilo posvećeno pripremi nacije za rat protiv Njemačke, prohibicionisti su iskoristili priliku pa je 16. siječnja 1919. prihvaćena zabrana prodaje i proizvodnje alkohola. Toj su zabrani pridonijele i glasine da pivari, uglavnom njemačkog podrijetla, pokušavaju potkopati američke ratne napore jakim pivom. U svojoj predizbornoj kampanji, Franklin D. Roosevelt je 1932. obećao da će ukinuti zabranu alkohola. Odmah nakon toga izabran je za predsjednika. Drugi svjetski rat imao je potpuno suprotan stav prema pivu. Pivo je postalo bitno za očuvanje morala. Nakon što su se 1944. britanski vojnici u Italiji požalili na žeđ, premijer Winston Churchill je u poruci svom ministru rata poručio: «Pobrinite se da pivo- četiri polilitre na tjedan- stigne vojnicima na bojište prije nego što itko otraga dobije i kap». U stvaranju kulture piva veliku su ulogu imali pubovi ili taverne koji potječu iz razdoblja starog Rimskog carstva. U tom je periodu nastao i prvi znak za pub u obliku listova vinove loze koji je brojne putnike usmjeravao na mjesto gdje mogu dobiti smještaj, gostoprimstvo, hranu i dobro pivo. Za sada je u svijetu poznato 70 vrsta pive, a najčešće su: lager- svijetlo pivo sa manje alkohola; ale- englesko bijelo, aromatsko pivo; amber- slatko pivo jake žute boje; gorko pivo- suho i aromatično pivo sa većom količinom alkohola; tamno pivo; voćno pivo- najčešće od jagoda; indijsko svijetlo pivo- potječe iz Velike Britanije, a namijenjeno je bilo izvozu za Indiju, proizvodi se s većom količinom hmelja; blago pivo- slađa i jeftinija verzija tamnoj ale pivi i porter pivi; Pilsner- klasično svijetlo lager pivo proizvedeno u Čehoslovačkoj; porter- vrlo gorko i tamno engelsko pivo; stout- vrlo tamno i teško pivo sa pečenim ječmom i šečerom koje je izumio Guinness; pšenično pivo- njemačka vrsta piva sa slatkom pšenicom i ječmom. Glavni su sastojci piva, od njenih ranih dana do danas, bili slad, voda, hmelj i kvasac. Dodaci su se u pivi koristili kako bi se dobila jeftinija zamjena za dio slada ili samo kako bi se popravio okus piva. U pivi danas možemo naći: šećer (Castle Lager iz Južne Afrike), pahuljice od kukuruza (neke američke pivovare), rižu (Budweiser), sušene žitarice, sirupi slada, pečeni ječam (Guinness), med, ljute paprike, začini ( pivo od đumbira), Bilje kao što je korijandar (Hoegaarden), te voće (Belle-vue Kriek, Frambozen).

Pivo u Hrvatskoj Pivo je i u Hrvatskoj bilo odavno poznato. Trgovački putevi iz Grčke i Bliskog istoka prema središnjoj Europi prolazili su uz hrvatsku obalu već u 4. stoljeću prije Krista pa se pretpostavlja da je u tom razdoblju pivo stiglo i u Hrvatsku. U Zagrebu 1740. osnovana prva pivovara, a njen osnivač bio je poduzetnik Franjo Tobias Hosz. Pivovara se nalazila u današnjoj Basaričekovoj ulici. U Novoj Gradiški pivovara je postojala od 1740-ih, u Bjelovaru je pivovara proradila 1772., a 1754. gradski magistrat osnovao je prvu pivovaru u Varaždinu. Prvi pivar bio je Nijemac Pavao Gruiber čiji je zadatak bio da svake godine osigura dovoljne količine kvalitetnog piva za potrebe grada. OKVIR Najskuplje pivo za 100 dolara Najskuplje i najjače pivo na svijetu je pivo Utopias. Proizvedeno u pivovari Sam Adams, ovo pivo sadrži 25 posto alkohola. Njegov ekskluzivan dizajn u obliku bačve kakva se koristi u pivovarama, pridonio je i vrlo visokoj cijeni bočice koja iznosi 100 dolara. Utopias je proizvedeno 2002. godine kada je u prodaju pušteno samo 8.000 bočica. Njgeova posebnost je i u sastavu obzirom da su korištene četiri vrste hmelja koje su ovoj pivi dale "vatreni" okus. Godina dana ovo je pivo stajalo u bačvama burbona, scotcha, konjaka i porta koji su mu dali bogatiji okus.