Ivo Sanader i vodstvo vladajuće stranke, odlučili su promijeniti strategiju i snažno radikalizirati predizbornu kampanju. U najkraćem roku, već na Izvještajnom saboru HDZ-a koji će se 30 lipnja održati u Ciboninoj dvorani, uslijediti će snažni napadi na SDP i upozorenja da bi izborna pobjeda Zorana Milanovića i Ljube Jurčića predstavljalo katastrofu za Hrvatsku. Drugi dio predizborne kampanje svodi se na isticanje gospodarskih uspjeha Sanaderove vlade.

Nekoliko je razloga zašto je HDZ odlučio već početkom kalendarskog ljeta započeti predizbornu kampanju. Riječ je o – u najvećoj mjeri – iznuđenom potezu, budući je Ivo Sanader prvobitno planirao krenuti u prikupljanje biračke podrške tek u rujnu. Do tada će biti poznati rezultati ljetne turističke sezone, sve će biti spremno za nastavak isplate duga umirovljenicima, a namjeravaju se započeti radovi na velikim infrastrukturnim projektima poput Pelješkog mosta. HDZ-u je odgovarala kratka izborna kampanja, koja ne bi trajala duže od nekoliko tjedana. Sanader i njegovi ministri ionako su redovito u medijima, rejting vladajuće stranke približno je isti kao i SDP-ov i premijerova suradnička ekipa željela je u finišu kampanje pokazati da su samo oni sposobni voditi Hrvatsku.

Problem se pojavio kada je za predsjednika SDP-a izabran Zoran Milanović. Dvojica članova iz vrha HDZ-a, potvrdili su ovih dan za Nacional, kako Milanovićev izbor predstavljao iznenađenje, ali i povod za bitne promjene predizborne strategije. U vladi su očekivali pobjedu Željke Antunović koja po njihovom mišljenju nema nikakve izglede u srazu sa Sanaderom. Još manji izgledi davani su Milanu Bandiću, za koga Nacionalov sugovornik kaže «Protiv njega imamo 777 dokaza da je korumpiran». Ali SDP-ovci su izabrali novo lice, i u HDZ-u su shvatili kako moraju promijeniti predizbornu strategiju i u akciju krenuti već u lipnju.

Koliko su ozbiljni govori podatak da će se Izvještajni sabor održati u Zagrebu, makar su prije mjesec dana u igri bili samo Osijek i Split. Jedan od stvarno najbližih Sanaderovih suradnika tada nam je tvrdio da se radi o sasvim redovnom stranačkom skupu na kojem će biti riječi o HDZ-ovim uspjesima u posljednje četiri godine. Izborom Osijeka namjeravalo se pomoći i Vladimiru Šeksu koji u IV. izbornoj jedinici zaostaje za Branimirom Glavašem i Antom Đapićem. Onda je SDP izabrao Milanovića i Sanader se odlučio za puno aktivniju taktiku.

Prvi potez je premještanje mjesta održavanja Izvještajnog sabora u Zagreb, gdje će se u dvorani Dražen Petrović okupiti više od 5.000 HDZ-ovaca. Organizacija sabora iznimno je ambiciozna, a HDZ će napraviti sve kako bi pokazali da bi pobjeda SDP-a predstavljala opasnost za Hrvatsku.

U tom smislu, idućih mjeseci treba očekivati žestoke napade na Zorana Milanovića i Ljubu Jurčića. U HDZ-u smatraju da je Milanović već u prva dva tjedna na položaju predsjednika odvukao socijaldemokratsku partiju nalijevo. To je točno: on stranačke skupove otvara pozdravom «drugarice i drugovi», unatoč dolasku brojnih političara dobiva najveći aplauz na proslavi Dana antifašizma, a u političkom pogledu čvrsto se profilirao obećanjem kako će u slučaju pobjede, predložiti promjenu Izbornog zakona i prestanak glasanja dijaspore, a u tome ga je podržao i predsjednik Stipe Mesić.

Dodatnu opasnost za vladajuću stranku predstavlja Ljubo Jurčić, SDP-ov premijerski kandidat. Veliki dio hrvatske javnosti, smatra da se radi o kompetentnom gospodarskom stručnjaku, koji je sposoban voditi vladu. Osim toga, bez obzira jesu li njegove ideje realne ili nisu, kod običnog stanovnika Jurčićeve ideje o obnovi proizvodnih djelatnosti nailaze na dobar prijem. Kriminalna privatizacija i uništavanje brojnih tvornica tijekom 90-tih još uvijek izazivaju ljutnju većine stanovništva i zato ne treba iznenaditi da prihvaćaju smirenog ekonomistu kakav je Jurčić, kao i njegove teze da je posao države pomoći zaposlenima u tekstilnoj, kemijskoj ili drvnoj industriji. Čak i kada je rezultat sasvim neizvjestan, ovakvi stavovi imaju snažnu podršku.

Sanader je shvatio da dvojac Milanović-Jurčić postaje realna opasnost i nakon povratka iz Maisea, gdje se sastao s čelnicima europskih demokršćana i konzervativaca, odlučio je krenuti u napad na SDP. U tom pogledu treba gledati i na posljednja objavljivanja popisa «novih» kadrova HDZ-a, koja se u medije plasiraju direktno iz Sanaderovog ureda. Kada se bolje analizira, postaje jasno kako tu i nema puno toga novog. Premijer je već duže vrijeme nezadovoljan radom Jadranke Kosor, Kolinde Grabar-Kitarović, Ane Lovrin i Ivice Kirina. Naravno da ih se neće potpuno odreći, ali u budućnosti njihova mjesta će biti u saboru ili diplomaciji. Tek nešto bolje stoji Dragan Primorac, koji ima Sanaderovu podršku, no protiv njega je utjecajni dio HDZ-a koji ga optužuje za samopromociju i odbijanje učlanjenja u stranku na vlasti. Neizvjesna je politička sudbina Božidara Kalmete, koga su načele afere sa šoferom kao i oko poskupljenja troškova izgradnje autocesta, ali on predvodi HDZ u IX izbornoj jedinici, i vjerojatno će postići dobar rezultat. U tom slučaju, Sanader ga se neće moći odreći.

S druge strane, forsiranje tzv «mladih lavova» kao što su Gordan Jandroković i Damir Polančec, prvenstveno spada u strategiju kojom se želi pokazati da i HDZ ima politički etablirane 40-godišnjake. To je djelomice istinito jer brojni europski dužnosnici koji službeno posjećuju Hrvatsku, Jandrokovića koji predsjeda saborskim Odborom za vanjsku politiku, ocjenjuju kao apsolutno proeuropskog političara, i daju mu najviše ocjene. Međutim na domaćem planu obojica se tek trebaju potvrditi, budući su na posljednjim izborima teško poraženi. SDP-ovac Zvonimir Mršić dobio je u Koprivnici pet puta više glasova nego Polančec, a na sličan način u Bjelovaru je Đurđa Adlešić pobijedila Jandrokovića. U razvijenim demokratskim državama to bi dovelo do njihovog političkog pada, ali njih dvojica su ostali u vrhu HDZ-a jer su potpuno odani Sanaderu, a sada su čak promovirani u nositelje novog stranačkog imagea.

U stvarnosti, Ivo Sanader ima samo troje suradnika kojima potpuno vjeruje. To su ministar kulture Božo Biškupić, vladin glasnogovornik Ratko Maček i šefica premijerovog kabineta Bianca Matković. Važne uloge imati će Vladimir Šeks, Ivan Jarnjak, Frano Matošić i Miroslav Kovačić, dok su najnovije akvizicije vladajuće stranke poput Marije Pejčinović-Burić, Martine Dalić i Zrinke Kovačević, ionako skoro nepoznate široj javnosti. Premda sve tri po stručnosti spadaju u sam vrh državne administracije, nikada se nisu potvrdile na unutarstranačkim izborima, i logično je da njihovo guranje u prvi plan izaziva nezadovoljstvo starih stranačkih kadrova. Naravno da to nitko neće javno predbaciti Ivi Sanaderu, međutim poruke koje stižu iz njegovog kabineta, nisu jako dobro primljene unutar HDZ-a.

Dodatni problem za HDZ predstavlja ponašanje potencijalnih koalicijskih partnera, koji se ponašaju sasvim nepouzdano. To se vidjelo prošlog tjedna kada su Josip Friščić i Željko Pecek najprije podržali, a zatim se ipak distancirali od HNS-ovog zahtjeva za izglasavanje nepovjerenja vadi zbog afere u Hrvatskom fondu za privatizaciju. Koliko god u HDZ-u već pola godine računaju na postizbornu suradnju s dvojcem HSS-HSLS, postaje očito kako se a priori ne mogu osloniti na ove dvije stranke. Visoki izvor iz HSLS-a isto je potvrdio za Nacional, objasnivši da će poslije izbora najprije pregovarati sa strankom koja dobije najviše zastupnika. Drugim riječima, bude li to SDP, nitko ne može isključiti pristupanje liberala i HSS-a lijevoj koalicijskoj vladi. Sve ovo uz pretpostavku da se u međuvremenu vodstva HSS-a i HSLS-a tako ne posvađaju pri sastavljanju izbornih lista i odluče razvrgnuti savez.

Zato se Sanader odlučio maksimalno približiti HSP-u. Prije nekoliko dana obavio je razgovor s Antom Đapićem, a dokaz bliskosti je i posjeta manifestaciji Osječko ljeto. Koncesija koju je morao dati Đapić je prekid veza s Branimirom Glavašom i HDSSB-om, i to bi se moglo realizirati vrlo brzo. Anto Đapić strahovito želi uvesti HSP u buduću vladu, i suradnja s ekscesnim osumnjičenikom za ratne zločine poput Glavaša, postala je prevelika smetnja njegovim ambicijama. Budući je politički transformirao HSP i potpuno se udaljio od neoustaške ideologije, on vjeruje da se neće ponoviti 2003., kada je nakon međunarodnih pritisaka Sanader odustao od koalicije s pravašima.