Izvješće UN-ove Međunarodne organizacije rada (ILO) je pokazalo da američki radnici ostaju dulje u uredu, tvornici ili na farmi nego njihovi kolege u Europi i većini drugih bogatih zemalja. 

Prosječni američki radnik proizvede 63.885 dolara vrijednosti na godinu, na drugom mjestu je Irska s 55.986 dolara, a slijede Luksemburg s 55.641, Belgija s 55.235 i Francuska s 54.609 dolara.

Izračun produktivnosti ILO-a dobiven je dijeljenjem BDP-a (brutto domaćeg proizvoda) zemlje s brojem zaposlenih.

Po izvješću, SAD nadmašuju svih 27 članica EU-a, Japan i Švicarsku po količini vrijednosti proizvedene na sat, što je drugi ključni pokazatelj produktivnosti.

Najviše vrijednosti po radnom satu - 37.99 dolara, proizvodi Norveška koja ne pripada EU. Važnu ulogu u tome imaju milijarde dolara od nafte i visoke cijene roba u toj zemlji. SAD je druga sa 35.63 dolara, ili oko pola dolara ispred Francuske koja se nalazi na trećem mjestu.

U prošloj su godini američki radnici imali prosječno 1.804 radna sata, prema 1.407 sati norveškog radnika i 1.564 fracuskog. Oni daleko za zaostaju za prosjekom azijskih ekonomija od 2.200 radnih sati godišnje, kada se zajednički uzmu Južna Koreja, Bangladeš, Šri Lanka, Hong Kong, Kina, Malezija i Tajland, čija je stopa produktivnosti znatno niža.

Čelnik za zapošljavanje Jose Manuel Salazar je kazao da rast američke produktivnosti ima veze s ICT revolucijom (informacijske i komunikacijske tehnologije), s načinom organizacije američkih kompanija, s visokom razinom konkurentnosti u zemlji i širenjem trgovine i ulaganja u inozemstvu.

Ističući kako je razina produktivnosti narasla svugdje u svijetu u proteklom desetljeću, ILO upozorava na veliki jaz između industrijskih regije i većine ostalih kao i na rastući jaz između najrazvijenijih kao što su SAD i siromašnih zemalja. Neiskorišteni produktivni potencijali radnika jedan su od glavnih uzroka siromaštva u svijetu, ocjenjuje ILO.

Kina i ostale zemlja istočne Azije, u kojima se produktivnost u zadnjih 10 godina udvostručila, hvataju priključak sa Zapadom iako je produktivnost njihovih radnika još uvijek jednu petinu one u industrijaliziranim zemljama.

Jedan od primjera navodi da industrijski radnik u Kini proizvede 12.642 dolara vrijednosti godišnje, ili osam puta više nego 1980. godine, dok radnik na farmi ili u ribarstvu pridonese s 910 dolara BDP-u zemlje.

Razlika je puno manja u SAD, ali još uvijek dvostruka - industrijski radnik proizveo je rekordnih 104.606 dolara u 2005. godini, a radnik na farmi 52.585 dolara.