Vedrana RudanU Novom listu pročitala sam tekst Darka Pajića “NATO-ov desant na Rijeku i Bakar” objavljen na godišnjicu Dana koji je obilježio Ameriku i definitivno je pretvorio u čudovište koje sije jezu diljem Kugle. Očekivala sam nekakav demanti, nije moguće da je baš moj grad izabran da postane Poljska Hitleru dvadeset i prvog stoljeća. Uzalud. Nitko se javio nije. Šute naši političari, šute svi hrvatski pisani mediji, o televizijama da se ne govori. Jedino klinci na internetu urlaju, ali tko jebe buduće NATO-leševe? Moji sugrađani ostaju u svojim kućama, riječke su ulice puste, od 250 tisuća glasova glasa čuti nije. MORH javlja kako će cijela operacija koštati otprilike milijun eura, a “oko 80 posto sredstava refundirat će SAD putem Zaklade Varšavske inicijative”. Što je “desant”? Veliki Anić kaže da je to “vojno iskrcavanje ili spuštanje većih jedinica na neprijateljski teritorij s mora ili iz zraka”. O čemu se uopće radi? Od prvog do dvanaestog listopada na Rijeku i okolicu sručit će se vojna vježba “Noble Midas 07” koju će prvi put organizirati država koja nije članica NATO-a. Više od osam tisuća vojnika iz dvanaest zemalja i 500 pripadnika Oružanih snaga RH vježbat će u zraku, na kopnu i na moru. Sve će promatrati Kanada i Albanija. Pretpostavlja se da će 32 borbena aviona, 25 helikoptera, 40 ratnih i transportnih brodova, šest podmornica od kojih tri nuklearne, osvojiti čitavu Hrvatsku. Ili je možda osloboditi? Nuklearne podmornice navodno neće ulaziti u hrvatske teritorijalne vode ali će biti u blizini.

Smak svijeta trajat će dvanaest dana a možda i dulje. Zašto dulje? NATO računa na nekakav otpor? Ili će moj grad pretvoriti u veliki kupleraj u kome će se vojnici opuštati nakon blitzkriega? A možda Rijeka i Bakar neće šaptom pasti? Da li ste čuli za Karolinu Riječku? Taj se komad pred ne znam koliko godina tucnuo s kapetanom ratnog broda koji je namjeravao uništiti Rijeku. Hrabra Karolina Riječka pičkom je otjerala neprijatelja i spasila moj grad. Ima li danas Rijeka osam tisuća i pet stotina Karolina za osam tisuća vojnika iz dvanaest zemalja i pet stotina pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske? U tom slučaju Kanađani i Albanci ostali bi suha kurca jer su samo promatrači. Pajić u Novom listu piše kako je “nevjerojatno da će bakarsko iskrcavanje biti obavljeno svega nekoliko desetaka metara od ratnih patrolnih brodova koje tvrtka Adria-Mar brodogradnja gradi za Libiju, što znači da će se na uskom prostoru u Bakru mimoilaziti snage NATO-a s Gadafijevim ratnim brodovima. Dva broda nalaze se na suhom, a dva su već neko vrijeme u moru i čekaju probnu vožnju koja se nastoji maksimalno ubrzati kako bi se libijski patrolni brodovi mogli na vrijeme maknuti s veza gdje je predviđeno iskrcavanje NATO-a. Odmah nakon što šest transportnih brodova obavi iskrcavanje oni će biti privezani na riječki lukobran odakle će po potrebi odlaziti kako bi sudjelovali u podršci vojnim vježbama, koje će biti organizirane na otvorenom moru uglavnom na području Dalmacije. Veće ratne krstarice, razarači i nosači aviona trebali bi biti smješteni u splitskoj Lori, odnosno splitskom akvatoriju, ali i na širem području dubrovačke luke. Vojnici, avioni i brodovi koji bi trebali stići u Hrvatsku pripadaju oružanim snagama Bugarske, Francuske, Njemačke, Grčke, Italije, Nizozemske, Norveške, Rumunjske, SAD-a, Španjolske, Turske i Velike Britanije.”

Majko moja, Rijeku će napasti Hitlerova koalicija potpomognuta saveznicima? Što ako Gadafi poludi jer su mu Ameri oteli parkirno mjesto za njegove brodice? Rijeka će u obliku atomske gljive ući direktno u povijest? Da ne gledam Hrvatsku televiziju nadala bih se pomoći iz Rusije. Jeste li vidjeli reportažu o ruskim zatvorima i životu u Rusiji. Rusi crkavaju od gladi, bolesti i hladnoće, mirovine su im, kad ih dobiju, dvadeset eura mjesečno, nitko ne smije ući u Moskvu bez posebne dozvole, sirotinja koja u Moskvi traži posao tamo može ostati samo ako plati policajcu kome je mjesečna plaća nekoliko desetaka eura. Zatvori su prave tamnice, sudovi donose samo nula cijelih osam posto oslobađajućih presuda, za vrijeme Staljina oslobođalo se deset posto okrivljenih. Mi Riječani i Bakrani uskoro ćemo se naći pod Bushevom šapom a pomoći niotkuda. Jesmo li mi Židovi dvadeset i prvog vijeka? Možemo li biti “Židovi” kad su danas i Židovi Hitlerovi vojnici? Tko su dobri momci? Gdje su Ameri koji su me malenu hranili žutim sirom, marmeladom u kockama i Trumanovim jajima? Gdje su partizani koji su golim rukama davili njemačke tenkove?

Da li će, i kad će, u moj grad ući bijeli konji, onakvi kakvi su se propinjali na Trgu bana Jelačića četrdeset i pete? Tko će na njima jahati? Romantična sam, zato nikako da zaboravim one životinje na koje su zagrebačke cure bacale cvijeće. Umjesto da najzad spoznam istinu koju su nam tajili pedeset godina. Kljusad su jahali razbojnici. NATO će nas idućeg mjeseca napasti da bi uništio posljednji trag kopita onih konja. Usput će nam uništiti vodu, zrak, zemlju. Trebamo li se braniti? Ako mi Riječani i Bakrani krenemo na agresora bombama, puškama, noževima, kamenjem, vrućom vodom, molotovljevim koktelima, bazukama, topovima, urlanjem i golim rukama, što ćemo braniti? Njemačke, austrijske i talijanske banke? Ruske vile? Dvorce hrvatskih tajkuna? Američku vodu? Francuske ceste? Njemačke i austrijske telekomunikacije? Mađarsku naftu? Ruski naftovod i plinovod? A možda su ipak svi koji šute o napadu na Lijepu Našu u pravu? Agresiju na Rijeku, Bakar i ostalu Hrvatsku dvotrećinskom je većinom amenovao Hrvatski sabor dana osmog prosinca prošle godine. Hrvatski sabor? U ovoj je priči sve nekako čudno. Imamo Hrvatski sabor a nemamo Hrvatsku.