Objavljeno u Nacionalu br. 625, 2007-11-06
SUROVA POLITIKA
Sanader na čelu kolone, Milanović uz Jurčića
U bitci lidera psihološki pobjeđuje Ivo Sanader, zato što je energičan, jezgrovit i pravocrtan, bez obzira na to što mu Milanović prijeti ispitivanjem porijekla imovine tražeći od njega da na televizijsko sučeljavanje - dođe li do toga - donese račune za satove i stambene prostore. Ishod bitke preko stranačkih lista neizvjestan je, i SDP-u se ovdje otvara prilika prije svega zbog HDZ-ova teškog konzervativizma. Na Sanaderovim popisima dominiraju stara partijska imena - hadezeovski hard-core - kojih se publika u dobroj mjeri zasitila. Sve što su Šeks, Hebrang, Jarnjak, Kalmeta, Marina Matulović-Dropulić itd. bili u stanju ponuditi, odavno su već ponudili i realizirali
Srećko JurdanaU predizbornoj kampanji počela se napokon manifestirati puna raskoš imaginacije njezinih sudionika. Za Radimira Čačića, na primjer, publika je kroz usta njegovih priručnih uličnih glumica - dvije zrelije gospođe - mogla saznati da je ne samo pametan i sposoban, nego i zgodan, što ga u konačnici čini multiplicirano poželjnim za državne funkcije. Pljunuti Alen Delon, dodao bi raspoloženi narod. Ivo Sanader u svome televizijskome uratku odvažno korača na čelu kolone podanika i obavještava gledaoce da je ostvario sve, ali želi više, a odmah u narednome spotu na ulici ga prati Zoran Milanović, za nijansu demokratski povučen među ljudima “koji su snaga” (da ne bi ispalo kako se previše nameće), i govori nešto što je teško zapamtiti.
Ikonografija predizbornih reklama obilježena je kod svih sudionika profanom vizualno-retoričkom agresijom i traženje bitnih razlikovnih nijansi u toj agresiji zahtijeva specijalnu analitičku motivaciju kojom se odlikuju samo odabrani politoreklamolozi. Ovdje se usredotočujemo na prigodno impresionističko razmatranje scene, u kojem se razvija dojam da je HDZ po egzaktnosti poruka jači od SDP-a. Njegovi reklamoautori koncentrirali su se na bombardiranje uma, za razliku od SDP-ovih koji istražuju putove prema dobroti ljudske duše. HDZ je “protiv novih poreza”, SDP je “za nove poreze”, i pitomim konzumentima taj plakatski sažetak instantno ulazi u glavu, bez velikoga opterećivanja konotacijama i pojedinostima. Ako su HDZ-ove poruke i evidentno lažne - kao u slučaju “vraćenoga duga umirovljenicima” - ta činjenica u plošnome jednodimenzionalnome kontekstu Sanaderove kampanje, definirane trijumfalizmom nad stvarnošću, ne mora bitno utjecati na njihov opći propagandni efekt.
Zoran Milanović pojavljuje se u TV spotu lišen pratnje partijskih kolega, što je za njega dobro, kao što vjerojatno nije dobro da mu s desne strane korača invalidni starac, sućutnička pojava čija je komplementarnost s temeljnim partijskim sloganom prepoznatljiva tek nakon duljeg razmišljanja. Na plakatu se Milanović, međutim, slikao u društvu Ljube Jurčića - likovno sugerirajući da su približno isti po visini i po statusu - i preuzeo time na sebe dio Jurčićevoga birokratsko-dežmekastoga imagea. Kako smo već ovdje pisali, Sanader s razlogom hvata SDP na njegovoj liderskoj ambivalentnosti, i u tom je kontekstu opisana plakatska dramaturgija ulje na Sanaderovu vatru. Milanović je - otvoreno rečeno - lidera počeo glumiti s debelim zakašnjenjem, a i tada u maniri neodređenosti. SDP je Jurčića od početka trebao definirati kao ekonomističkoga zamjenika premijera i namijeniti mu funkciju kakvu kod Sanadera drži Damir Polančec, ne obazirući se na sugestije iz Račanovoga političkog testamenta. Problem, međutim, nije bio samo u Račanovim sugestijama, nego i u Milanovićevoj nesigurnosti. Sanader je u ranoj fazi bitke za vlast prilično dobro uočio da Milanović sa sobom nije na čistu može li operativno voditi državu, i Jurčić mu na tom planu dolazi kao strateška ispomoć koja u isto vrijeme implicitno ukazuje na njegove inhibicije i ograničenja.
U bitci lidera psihološki pobjeđuje Ivo Sanader, zato što je energičan, jezgrovit i pravocrtan, bez obzira na to što mu Milanović prijeti ispitivanjem porijekla imovine tražeći od njega da na televizijsko sučeljavanje - dođe li do toga - donese račune za satove i stambene prostore. Ishod bitke preko stranačkih lista neizvjestan je, i SDP-u se ovdje otvara prilika prije svega zbog HDZ-ovog teškog konzervativizma. Na Sanaderovim popisima dominiraju stara partijska imena - hadezeovski hard-core - kojih se publika u dobroj mjeri zasitila. Sve što su Šeks, Hebrang, Jarnjak, Kalmeta, Marina Matulović-Dropulić itd. bili u stanju ponuditi, odavno su već ponudili i realizirali, i javnosti je više nego solidno poznat monotoni politički standard kakav od njih može očekivati. Pozicioniranje Jadranke Kosor na prvo mjesto liste u Zagrebu možda je najveći paradoks u Sanaderovoj ponudi. Nejasno je čime se propovjednički obojena Radio-Madona, specijalizirana za braniteljsku populaciju i arhirodoljubnu tematiku, može suprotstaviti urbanome Milanoviću kojeg prate respektabilna građanska imena poput Antuna Vujića i Nevena Mimice.
Sanaderovo sklanjanje Kirina, Ljubičića, Rončevića, Ane Lovrin, Kolinde Grabar-Kitarović na niža mjesta na listama nije nikakav bitan pomak u njegovu doživljaju svijeta; radi se o degradaciji kadrova koji nemaju nikakve zasebne političke težine i funkcionirali su isključivo kao izvršitelji zadataka koje su im davali premijer i njegovi glavni ljudi poput Hebranga, s iznimkom Rončevića koji vjerojatno plaća račun za afere u MORH-u, a možda je i nepouzdan zbog ranije bliskosti s Glavašem. Sanader se, dakle, u svojoj selekciji oslanja na tradiciju i slavu HDZ-ovoga narodnoga imagea, pošteno otplaćuje dugove starim suborcima i pritom gubi korak s Milanovićem koji je - iako u neusporedivo slabijem liderskom položaju - pri izboru reprezentanata u SDP-u uspio proizvesti pravu malu internu revoluciju.
Preko predočenoga postupka indukcije dolazimo do enigme koja će se u psihologiji izbora vjerojatno pokazati ključnom: hoće li kod birača prevladati utjecaj Sanaderove liderske karizme koju podupiru stari glumci u starim ulogama, ili Milanovićevoga reformizma koji na nedorečene načine pokušava zadovoljiti apetite za promjenom.
Mesić, miješanje, M.M.D., IGH
Između premijera i predsjednika države razvila se zadnjih dana polemika o navodnom miješanju drugog u predizbornu kampanju prvog, i to na način koji dotičnome ne odgovara, odnosno koji favorizira njegove protivnike. Sanader je Mesića napao u povodu prozivanja Marine Matulović-Dropulić zbog interesnih veza s Radićevim IGH-om, a predbacio mu je i otvoreno svrstavanje na stranu SDP-a i HNS-a, što je navodno u proturječju s njegovom ustavnom ulogom. Mesić je na Sanaderove napade uzvratio porukom kako se ne miješa ni u kampanju, ni u stranačke programe, ali ima pravo reći što hoće.
Kad je riječ o odnosu prema SDP-u i saveznicima, Mesić je više puta publici jasno stavio na znanje da s naklonošću gleda na njihove ekonomske ideje, iz čega se moglo zaključiti da mu njihova izborna pobjeda ne bi bila mrska. Kritizirao je na Velesajmu i ekonomsku politiku Vlade, ali na to kao predsjednik države svakako ima pravo, bez obzira na kampanju. Upozoravanje na slabosti vitalnih točaka u državnome sustavu pripada spektru njegovih obaveza, iako trenutak koji je odabrao daje tom upozoravanju specijalno značenje. Isto se može reći i za prozivanje spomenute gospođe M. M. D. zbog sukoba interesa u IGH. U medijima su izračunali da je ministrica na porastu vrijednosti svojih dionica u IGH zaradila osamnaest milijuna kuna, i ta skromna svota - ako je točna - nesumnjivo je razlog za favoriziranje IGH u dobivanju državnih narudžbi, terenu na kojem Radićevom institutu svi drugi gledaju u rep.
Za Sanadera su Mesićeve izjave o M. M. D. i IGH kap koja je prelila čašu Mesićevoga udaljavanja od nesvrstanosti, ali o činjenicama o kojima predsjednik govori - sukobima interesa i bezobrazno monopolističkome položaju IGH u državi - premijer nije u stanju izreći ni riječ.
Vezane vijesti
Vlast nije nenarodna već demokratska
U Hrvatskoj nikada na vlasti nije bila nenarodna vlast, ma kako loša bila, već uvijek demokratska vlast koja ima izbornu legitimaciju, izjavio je na… Više
- EU se nije integrirala kao država
- Europska unija postaje savezna država
- Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge
Komentari
Ovaj članak nema komentara.
Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.
Najnovije
-
05.07.2012. / 10:38
Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište
-
29.06.2012. / 16:26
Šokantna i provokativna modna predstava
-
29.06.2012. / 16:20
'Nakon pravomoćne presude moći ćemo razgovarati o Čačiću'
-
29.06.2012. / 16:09
Uživajte u sekundu dužem vikendu