'WATERBOARDING' PRED MINISTARSTVOM - MABOUD EBRAHIMADZEN dobrovoljno se podvrgnuo torturi pred ministarstvom pravosuđa dok je novi ministar preuzimao dužnostDemokratska stranka u američkom je Kongresu zatražila je da ministarstvo pravosuđa otvori kriminalističku istragu protiv Centralne obavještajne agencije (CIA) kako bi se utvrdilo je li kršila američke zakone i međunarodne konvencije mučeći uhvaćene ljude Al Qaede. Taj je zahtjev postavio demokratski senator Dick Durbin potaknut onim što je prošlog tjedna čuo u Senatu, gdje su 5. veljače počeli svjedočiti vodeći ljudi američke obavještajne zajednice, njen šef Mike McConnell i direktor CIA-e Michael Hayden, prvi put javno potvrdivši da je metoda - koju međunarodne konvencije definiraju kao mučenje - primijenjena u ispitivanjima trojice ljudi Al Qaede. Nekih potvrda bilo je iz CIA-e i prije, ali su sad prvi put vodeći ljudi obavještajne zajednice precizno i javno o tome iznijeli podatke.

Ta je metoda, izjavio je McConnell, bila primjenjivana prvih godina nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. na New York i Washington kako bi se što prije od uhićenika dobile potrebne informacije, jer je postojala bojazan da bi Al Qaeda mogla ponoviti napad. Tu metodu mučenja u američkom žargonu nazivaju “waterboarding“ - žrtvu dovedu u stanje u kojem ona stekne dojam da će se udaviti.

Međunarodne konvencije zabranjuju tu metodu mučenja. Ali američka vlada odbacila je tu definiciju pa je ministarstvo pravosuđa svojedobno definiralo “waterboarding“ samo kao “pojačanu metoda ispitivanja“, ali ne i kao mučenje, što je dalo legalitet tadašnjoj odluci u vrhu CIA-e, odobrenoj od predsjednika Busha, da se ta metoda primijeni u posebnim situacijama. No tu je metodu prihvatila samo CIA, dok su ostale američke sigurnosne agencije zauzele drukčiji stav. Pravnici federalne policije (FBI), zadužene za kontrašpijunažu i antiterorističku djelatnost na teritoriju SAD-a, ocijenili su da je to mučenje pa je FBI odbio primjenjivati tu metodu.

U SAD-u se dugo javno raspravljalo o definiciji i legalnosti te metode, brojne udruge za zaštitu ljudskih prava prosvjedovale su protiv CIA-e kad su se pojavile prve indicije da je primjenjivala tu metodu. Brojni pravni stručnjaci ocijenili su da je to nedvojbeno mučenje, kao i druge sporne metode fizičke prisile - oduzimanje sna, prisiljavanje da se stalno stoji u istom položaju, pljuskanje, izazivanje nelagode hladnoćom ili visokom temperaturom.

Nakon poznatog skandala 2004. sa zlostavljanjem iračkih zarobljenika u američkom vojnom zatvoru Abu Ghraib kraj Bagdada američka je vojska provela istragu o metodama prema zatvorenicima te je 2006. donijela novi pravilnik u kojem se izričito zabra njuje “waterboarding“, ali i druge spomenute metode prisile, ponižavanja i zlostavljanja, pa i one seksualne naravi, koje su primjenjivane u Abu Ghraibu. Nakon što je objavljen taj pravilnik, u nekim američkim političkim krugovima pokrenuta je inicijativa da se sve američke sigurnosne službe, uključujući i CIA-u, pridržavaju tog pravilnika. I neki vodeći republikanski političari zauzeli su sličan stav, pa i sadašnji vodeći republikanski predsjednički kandidat John McCain, čiji je oštar stav protiv mučenja imao posebnu težinu jer je on kao američki ratni zarobljenik u Vijetnamu bio mučen u višegodišnjem zatočeništvu.

---

Nedavno je američki predsjednik imenovao novog ministra pravosuđa, Michaela Mukaseyja, kojeg su tijekom procedure potvrđivanja njegova imenovanja u Senatu pitali misli li da je to mučenje. On je ponovio načelni stav Bijele kuće da to nije mučenje, ali je ipak - kad su ga pitali što bi rekao da se ta metoda primijeni na njega - rekao da bi tada vjerojatno to smatrao mučenjem. Predstavnici Demokratske stranke potkraj prošle godine izglasali su u Kongresu zakon o zabrani “waterboardinga“, ali ga je Bush odbio potpisati. Ipak, nešto se i u administraciji počelo događati nakon što je 2006. šef CIA-e postao Michael Hayden. Njegovo je imenovanje izazvalo kontroverze, velikim dijelom i stoga što je aktivni vojnik, a neki američki politički krugovi smatraju da CIA mora ostati civilna obavještajna služba.

PREDSJEDNIK BUSH odobrio je 'waterboarding', a potpredsjednik Cheney tu je metodu nedavno branio u javnostiHayden se rodio u Pittsburghu 17. ožujka 1945. Otac mu je bio varilac u velikom industrijskom poduzeću. Na sveučilištu Duquesne 1967. je diplomirao povijest a 1969. magistrirao modernu američku povijest. Kao student pohađao je školu rezervnih časnika, a odmah po završetku studija stupio je u američku vojsku, u ratno zrakoplovstvo. Usmjeren je na obavještajne poslove analize i istraživanja. U vojsci je svakih nekoliko godina stjecao viši čin preuzimajući u obavještajnoj sferi sve značajnije zadatke i usporedo se školujući. Neko je vrijeme bio na otoku Guam, zatim obavještajni časnik u Južnoj Koreji, a sredinom 80-ih zrakoplovni vojni ataše u Bugarskoj, gdje se navodno odijevao kao običan bugarski radnik i prisluškivao što ljudi na ulici govore. Od 1989. je u Bijeloj kući dvije godine radio za predsjednikov Savjet za nacionalnu sigurnost, a 1993. je imenovan za direktora za obavještajne poslove Američke europske komande u Stuttgartu u Njemačkoj, gdje je bio do listopada 1995., u vrijeme kad su američke zračne snage u Bosni razbijale položaje bosanskih Srba.

Nakon još nekih istaknutih poslova u SAD-u i u Južnoj Koreji u ožujku 1999. imenovan je za direktora najveće američke supertajne službe, Nacionalne sigurnosne agencije (NSA), koja se bavi elektroničkom špijunažom i razbijanjem šifara te danas prikuplja najviše američkih obavještajnih podataka. Na tom položaju ostao je punih šest godina, do travnja 2005, dulje od bilo koga prije. Bio je manje tajnovit od svojih prethodnika, otvoreniji prema javnosti, svjestan značenja svog položaja. Našao se u središtu skandala potkraj 2005. nakon što je već napustio taj položaj, kad je New York Times otkrio da je - dok je još bio direktor NSA - pokrenuo akciju prisluškivanja američkih građana za koje su postojale indicije da održavaju veze sa strancima osumnjičenima za terorizam. List je tvrdio da je prisluškivanje američkih građana protuzakonito.

Direktor CIA-e postao je 2006. Predsjednik Bush dao je taj posao Haydenu koji je imao veliko iskustvo u obavještajnoj sferi, ali i zato što je kao vojnik bio dobar organizator. Hayden je u CIA-u uveo disciplinu, a to je podrazumijevalo i da se CIA ponaša prema zakonu. Zaključivši da “waterboarding“ nije zakonit, 2006. je naredio da se u CIA-i više ne primjenjuje. U lipnju 2007. naredio je da se objavi dokument CIA-e iz 1973. u kojem se govorilo o njenom nezakonitom ponašanju. Taj se stari dokument držao u strogoj tajnosti. Bio je sastavljen prema naredbi tadašnjeg direktora CIA-e Jamesa Schlesingera, koji je - doznavši da su se agenti CIA služili nezakonitim sredstvima i činili nedjela - zatražio izvještaj o tome.

Hayden je smatrao da je došlo vrijeme da se taj dokument objavi, kako bi CIA pokazala da je spremna prihvatiti odgovornost. Do početka 70-ih ukupno djelovanje američkih tajnih službi, a posebno CIA-e, bilo je prekriveno velom državne tajne, uvelike izvan kontrole javnosti. No 1972. u aferi s pentagonskim dokumentima utvrđeno je da su tajne službe poduzimale akcije na teritoriju SAD-a protiv kritičara američke vlasti, američkih disidenata, pa je pokrenuta službena istraga, o čemu se raspisao i američki tisak.

Tada se razbuktavala i afera “Watergate“ pa se pojavila inicijativa za kongresnu istragu o zloupotrebama tajnih službi. Tadašnji direktor CIA-e James Schlesinger naredio je unutarnju istraga o kršenju zakona, ustava i povelje CIA-e pa je napisan izvještaj na 700 stranica. U njemu su bile popisane nelegalne operacije protiv američkih disidenata u SAD-u - što je velik prekršaj jer CIA ne smije djelovati na teritoriju SAD-a - protuzakonita istraživanja s drogama i sredstvima za mijenjanje psihe te druge slične stvari. Najvažnije je bilo ono što je u tom internom izvještaju bilo napisano o tome kako je CIA rušila strane režime i planirala atentate na istaknute strane državnike, koji nisu bili po aJOHN McCAIN, republikanski kandidat zapredsjednika, protivi se torturi jer je i sam bio mučen kao zarobljenik u vijetnamskom ratumeričkom ukusu, te posredno sudjelovala u nekima od njih. Schlesinger je - zgranut onim što je doznao - 1973. dekretom zabranio da CIA sudjeluje u planiranju atentata na strana državnike, ali izvještaj nije objavio, nego je to tek lani učinio Hayden. Takvo njegovo ponašanje izazvalo je nezadovoljstvo i uznemirenost onih u CIA-i koji su po naredbi bivših šefova činili te nezakonitosti. Da ih umiri i pokaže da neće odgovarati za ono što su činili, naredio je da se unište videosnimke “waterboardinga“ nad Abu Zubaydahom i Nashirijem.

Na svjedočenju u Kongresu prošlog tjedna neki kongresnici ispitivali su Haydena misli li da je “waterboarding“ bio zakonit. On je odgovorio: “Sve metode koje smo primjenjivali u ono su vrijeme bile proglašavane zakonitima. No zakon je promijenjen nakon što je ‘waterboarding’ posljednji put primijenjen prije pet godina. Ta metoda nije u sadašnjem programu, a po mom mišljenju, a i mišljenju mojih pravnika i ministarstva pravosuđa, nije vjerojatno da bi bila ocjenjena zakonitom prema sadašnjem pravilniku.“

Iz te izjave moglo se zaključiti da je CIA napravila potpuni zaokret u tom pitanju. No tom Haydenovom izjavom bili su nezadovoljni u Bijeloj kući, ocijenivši da bi za Busha mogla biti neugodna, jer se može shvatiti kao optužba da je on osobno griješio u prošlosti i kao znak da mu Hayden oduzima nešto od predsjedničkog autoriteta. Predstavnik za štampu Bijele kuće Tony Fratto dan nakon Haydenove izjave dao je do znanja da Bush nije promijenio stav o “waterboardingu“ pa se može zaključiti da nije isključeno da će se “waterboarding“ primjenjivati i ubuduće: “Ta će se metoda možda uz odobrenje predsjednika Busha ponovno primijeniti u posebnim okolnostima, budu li postojale informacije o neposrednoj opasnosti od napada. Predsjednik će prije toga tražiti novo pravno tumačenje o njenoj zakonitosti, a prije nego što je odobri o tome će obavijestiti Kongres. O svemu tome ne bih dalje spekulirao.“

Njegova izjava izazvala je negodovanje onih koji traže da se državna vlast izričito odrekne te metode, kao i izjava potpredsjednika Dicka Cheneyja, koji je bio veliki zagovornik oštrih metoda ispitivanja. On je na skupu republikanskih konzervativaca u Washingtonu rekao: “Dobro je bilo da smo te ljude iz vrha Al Qaede zarobili, a dobro je i to što smo iz njih izvukli ono što znaju. Ako me pitate bih li tu metodu podržao i sad, do đavola, naravno da bih.“

ŽRTVU WATERBOARDINGA vežu na dasku tako da su noge postavljene više od glaveGLAVU ŽRTVE prekriju krpom, a na krpu u visini nosa i usta izlijevaju vodu, što izaziva osjeæaj kao kod utapljanja'Waterboarding' za početnike

Žrtvu 'waterboardinga' vežu za dasku, tako da su noge postavljene više od glave. Glava se pokrije krpom, a na krpu se u visini nosa i usta izlijeva voda. Žrtva ne može disati, pluća joj se počnu puniti vodom, a to izaziva strašan osjećaj panike od neposredne smrti. Tu metodu davno je primjenjivala španjolska inkvizicija, a u novije doba Crveni Khmeri u Kambodži 70-ih godina.

Šefovi Al Qaede obrađeni 'waterboardingom'

Šef CIA-e Michael Hayden na nedavnom saslušanju u Senatu prvi je put javno otkrio da su metodi 'waterboardinga' bili podvrgnuti vodeći operativac Al Qaede i organizator napada 11. rujna 2001. Khalid Sheikh Mohammed, te još dvojica iz vodstva Al Qaede, Abu Zubaydah, zadužen za regrutiranje novih ljudi, te Abd al-Rahim al-Nashiri, sva trojica Kuvajćani. Svaki od njih, kako tvrde američki mediji, toj je metodi podvrgnut jedanput, prvi put početkom 2002. a posljednji 2003. Metoda je vrlo djelotvorna: nakon samo pola minute Abu Zubaydah je progovorio i - kako je poslije tvrdio - čak i neke stvari izmislio samo da zadovolji istražitelje. Navodno su i druga dvojica odmah progovorila.