Vrhunski svjetski arhitekti predložit će projekt za novi zagrebački aerodrom koji će promovirati glavni grad Hrvatske kao atraktivnu destinaciju i novo regionalno čvorište za zračni promet'Ovdje se ne radi samo o izboru šik zgrade nego prvenstveno o promociji Zagreba kao nove destinacije, koja bi mogla postati regionalno čvorište, ulazna vrata za jugoistočnu Europu”, kaže Boško Matković, generalni direktor Zračne luke Zagreb, diplomirani inženjer strojarstva, koji je između ostaloga više od osam godina stjecao dragocjena iskustva u Njemačkoj, primjerice, radio je tri godine kao inženjerski koordinator i projektanta dijela projekta na adaptaciji i proširenju Terminala A1 aerodroma u Frankfurtu.

Na njegovu inicijativu, a u suradnji s Društvom arhitekata Zagreb i Udruženjem hrvatskih arhitekata upravo je raspisan na temelju strogo određenih kriterija pozivni međunarodni arhitektonski natječaj za idejno rješenje nove zračne luke Zagreb. Kako je objasnio Matković, riječ je o prvom javnom, pozivnom međunarodnom natječaju, koji je raspisan nakon više od sedam desetljeća u Hrvatskoj, pa stoga “ovaj projekt otvara nov pristup u gradnji javnih objekata.” Natječaj će biti otvoren do kolovoza, a zatim će u rujnu žiri odabrati pobjednika, koji će dobiti nagradu u iznosu od 50 tisuća eura što će osigurati Zračna luka Zagreb.

Na taj najprestižniji natječaj pozvani su neki od najeminentnijih svjetskih arhitekata, kraljevi suvremene arhitekture, čija su spektakularna djela, od aerodroma i željezničkih stanica do muzeja i stambenih zgarada postala novi simboli 21. stoljeća. To su prvenstveno Norman Foster, utemeljitelj tzv. britanske high-tech arhitekture i projektant zračnih luka u Hong Kongu i Pekingu, te kontroverzna Zaha Hadid, poznata po nekonvencionalnim građevinama, oboje dobitnici Pritzkerove nagrade, koja je arhitektonski ekvivalent za Nobela. Uz njih pozvani su i britanski arhitekt Nicolas Grimshaw, Japanac Shigera Ban, njemački biro JSK Architekten i Švicarac Martin Spühler, dok se još s dvoje njih pregovara do zaključenja liste sudionika.

“Sve zemlje koje drže do sebe vode brigu o izgledu svojih zračnih luka jer one imaju simbolički značaj: one dizajnom i pozitivnom atmosferom putnicima šalju poruku o toj zemlji i njezinu narodu“, nastavio je Matković. “Ta se simbolika ne može postići konvencionalnom arhitekturom, koja bi bila samo ambalaža za novu tehnologiju, nego vrhunskim arhitektonskim djelom. Hrvatska je zemlja, koja je u percepciji svijeta stara tek 17 godina i nema puno ljudi koji su upoznati s našom tisućugodišnjom poviješću, prirodnim ljepotama i vrijednostima pa izgradnjom nove zagrebačke zračne luke imamo priliku kreirati svijest o Hrvatskoj. Znači, mi želimo podići zanimanje za Zagreb kao destinaciju i stvoriti adekvatni poslovni model, koji će rezultirati povećanjem broja putnika, proširenjem asortimana i ponude zračne luke. Da bismo to postigli moramo imati odgovarajući kapacitet i prepoznatljivost na tržištu, a to se temelji, između ostaloga, na atraktivnosti arhitekture.”

Direktor Boško Matković je objasnio da već pet godina u sklopu strateškog marketinga istražuju kako promovirati Zagreb kao poželjnu destinaciju. Po njegovom mišljenju Zagreb je u regiji poznata destinacija, međutim, u Americi ne znaju ništa ili gotovo ništa o njemu, a osim toga simboli poput mora i sunca, koji se uobičajeno vežu uz Hrvatsku ne vežu se uz Zagreb. Zato njihova marketinška strategija uključuje sljedeće: da Zagreb postane poznata destinacija na karti svijeta prije svega kao metropola, a tek onda i zračna luka.

Konzultant natječaja bio je njemački arhitekt Norbert Koch, autor terminala 2 na minhenskom aerodromu, koji u arhitektonskim, tehnološkim i industrijskim krugovima slovi kao jedan od najkvalitetnijih na svijetu. "U suradnji s njegovim uredom pozivali smo svjetske arhitekte, kaže Matković, što je cijelom natječaju dalo dodatnu težinu." Prvo je napravljena lista od 20-ak vodećih inozemnih arhitekata, koji su dosad već projektirali aerodrome. Neki od njih, poput Renza Piana, čuvenog talijanskog arhitekta i koautora pariškog Centra Georges Pompidou, slavnog Beauborga, bili su zauzeti pet godina unaprijed i kad su pobliže upoznali projekt, uz ispriku nisu se mogli priključiti natječaju. Zatim, na broj inozemnih sudionika utjecala su i pravila Arhitektonske komore Hrvatske po kojima na natječaju mora sudjelovati više hrvatskih nego inozemnih arhitekata.

Od hrvatskih arhitekata pozvano je nakon provedene predkvalifikacije deset biroa. To su de Architekten CIE Pere Puljiza iPokretač promjena-Boško Matković, generalni direktor Zračne luke Zagreb, inicirao je međunarodni arhitektonski natječaj za idejno rješenje Zračne luke Zagreb, prvi u Hrvatskoj nakon više od sedam desetljeća Branimira Medića, IGH na čelu s Velimirom Neidhardtom i Brankom Kinclom, GI Tower 151 Architects Nenada Kondže i Andrewa Jeomana, riječki dvojac Saša Randić i Idis Turato, Radionica arhitekture Gorana Raka, Vinko Penezić i Krešimir Rogina, AJF projekt Ante Anina & Arhitektura Lozica, Studio BF Zorana Boševskog i Borisa Fiolića, splitski Arhitektonski biro Ante Kuzmanića te studio Urbane tehnike, koji će surađivati s Ivom Čovićem, profesorom Politehničkog fakulteta u Milanu. Tu je još otvorena mogućnost za kipara Dušana Džamonju zbog intrigantne vizualizacije, ali se još mora riješiti pitanje arhitekata koji će je pretočiti u stvarni projekt.

Nova moderna zgrada zračne luke podignut će se 2,5 km sjeveroistočno od sadašnje, uzduž piste, a teren je ustupila vojna baza Pleso. Prostirat će se na oko 60 tisuća četvornih metara što znači da će biti gotovo pet puta veća od postojeće. Kapacitet za prihvat bit će do pet milijuna putnika, znači, dva i pol puta više od dosadašnjeg što znači da će projekt anticipirati budući razvoj. Naime, u zadnje tri godine bilježi se porast putnika od 10 do 15 posto. Već je prošle godine ostvaren promet od 1.992.415 putnika što je po Matkovićevu mišljenju granica kada se aerodromi prema europskoj regulativi moraju drukčije organizirati. Time je istodobno srušen rekord iz 1979. godine kada je kroz zagrebački aerodrom prošlo 1.917.000 putnika.

U prvoj fazi gradit će se nova putnička zgrada, koja će imati dvije nadzemne etaže, zatim garaža i hotel s pet zvjezdica. Novost će biti 12 aviomostova kojim će putnici ulaziti u avione, znači, uvodi se rješenje karakteristično za većinu modernih aerodroma. Proširit će se i modernizirati razni prateći sadržaji i poslovni prostori kao što su robni promet, carina, cargo terminal, špedicija i drugo, a putnici će dobiti brojne dućane, restorane, kafiće, frizerske salone, putničke agencije, ljekarne, banke, mjenjačnice, luksuzne salone za putnike business-klase i ostale prateće sadržaje.

---

“Nova zračna luka koristit će postojeću pistu, koju će adaptirati već sljedeće godine, jer ona po dužini i širini zadovoljava sve standarde za najveće zrakoplove uključujući i Airbus A380”, kaže Matković. “Zatim će se pojednostaviti cestovni pristup: izgradit će se prometnica kojom će se aerodrom povezati s rekonstruiranom Radničkom cestom preko Domovinskog mosta tako da će se do nove zračne luke moći doći s istočne i zapadne strane. Najveća novost odnosi se na mogućnost uvažavanja zahtjeva schengenskog režima što znači da ćemo sve dosadašnje europske linije smatrati domaćima, a to će rezultirati drukčijom distribucijom međunarodnih i domaćih dolazaka i odlazaka, jer taj dio neće trebati biti pokriven carinom i pregledom putovnica.”

Rok završetka radova je 2011. godina, a procijenjeno je da će izgradnja bez hotela stajati oko 240 milijuna eura. Ta svota namaknut će se iz tri izvora financiranja: sredstvima Zračne luke Zagreb, zatim od vlasnika - države i Zagreba te Velike Gorice i županije, kao i kreditom Europske investicijske banke. Projekt omogućuje daljnju nadogradnju kojom bi se kapacitet povećao na čak 12 milijuna putnika godišnje što bi zadovoljilo potrebe Zagreba sve do 2060. godine. U drugoj fazi izgradila bi se druga pista i još bi se povećao kapacitet i proširili sadržaji.

Na današnjoj lokaciji Zračna luka Zagreb postoji od 1962. godine, a projektirao ju je arhitekt Vinko Uhlik, dok je Bernardo Bernardi dizajnirao interijer. U sljedećim desetljećima je nekoliko puta adaptirana i modernizirana, no po Matkovićevu mišljenju upravo je u tim proširenjima došlo do pogrešaka jer se nije slijedila osnovna koncepcija Uhlikove jezgre zračne luke nego su se radili proizvoljni aneksi u kojekakvim kombinacijama. “Ne postoji jedinstven arhitektonski rukopis, ni u konstrukciji niti u interijeru, zgrada je bila statički vrlo upitna jer je građena prije potresa u Skoplju kada su se promijenili građevinski propisi, a ne trebamo se ni prisjećati lavora na podu putničke zgrade dok je prokišnjavao krov. Sanacija tog naslijeđa i klimatizacija zgrade je za nama, a upravo se realizira niz projekata koji će i sadašnji terminal 'dovesti u red”, rekao je Matković.

Poseban projekt svjetla čini aerodrom osobito atraktivnim noćuPrvo se razmišljalo o premještanju zračne luke na posve novu lokaciju, no ubrzo se odustalo od te puno skuplje i kompliciranije opcije. “Premještanje minhenskog aerodroma na novu lokaciju trajalo je gotovo 30 godina”, objasnio je Matković. “Zatim smo počeli razmišljati o uređenju stare zgrade. No, ona je hendikepirana prostorom: to je plitka zgrada, smještena vrlo blizu uzletno-sletne staze od koje je udaljena svega 400 metara, a ne mogu se izgraditi ni aviomostovi. Odbacili smo i tu varijantu i odlučili se za gradnju nove zgrade.”

"Bilo je preambiciozno očekivati da će se svi pozvani arhitekti odazvati na natječaj, dobiti samo jedno svjetsko ime već je veliki uspjeh", tvrdi Matković. "Zato smo morali razviti posebnu taktiku kako s njima razgovarati što sam ja većinom preuzeo na sebe. Počeo sam izravno kontaktirati s njihovim uredima, primjerice, svima sam objašnjavao da želimo izgraditi zračnu luku, koja će biti novi simbol Zagreba i cijele Hrvatske.

Dakle, tražimo arhitekta koji će uspjeti pretočiti mentalitet i snove jednog naroda te povijest i tradiciju jedne zemlje u kvalitetnu arhitekturu zračne luke. Na kraju smo uspjeli okupiti takvu ekipu vrhunskih svjetskih arhitekata kakva se ove godine još nigdje na svijetu nije okupila".

Boško Matković je ispričao da je prvo Zahi Hadid poslao službenu informaciju o natječaju, a zatim ju je pokušao dobiti telefonom, međutim, uspio se probiti samo do njezine tri tajnice. “Uredi velikih arhitekata funkcioniraju po strogoj hijerarhiji i do šefova stižu samo filtrirane informacije. Iako sam im podrobno objasnio koncept zagrebačke zračne luke, prve dvije tajnice nisu pokazale zanimanje. No treću sam ipak uspio uvjeriti u važnost zagrebačkog projekta i ona me spojila sa Zahom Hadid. Kad sam joj objasnio našu ideju, ona je nakon samo pet minuta razgovora s oduševljenjem pristala da sudjeluje na natječaju. To je bio naš veliki uspjeh. Ona je u nevjerojatnom usponu i arhitekti njezina kalibra imaju posla i novca da ne mogu disati. Mogu se pridobiti jedino tako da u njima ponovno probudite onu žicu, koji je od njih stvorio velike graditeljske zvijezde. Njima nije važna nagrada ili visina honorara, niti ime organizatora natječaja ili investitora. Njima je važan izazov. A Zaha Hadid je u natječaju za zagrebački zračnu luku prepoznala taj izazov.”

Zaha Hadid je rođena Iračanka, diplomirala je matematiku i arhitekturu, a u povijest arhitekture ušla je kao prva žena laureatkinja Pritzkerove nagrade, koja je arhitektonski ekvivalent za Nobelovu nagradu. Ima svoj ured u Londonu, gdje radi 250 ljudi, a predaje na brojnim arhitektonskim školama, između ostaloga i na Yaleu. Poznata je po hrabrim i nekonvencionalnim formama, a zalaže se za “novi prostorni red”, koji se često oslanja na futurističke vizije. Pobijedila je na mnogim međunarodnim natječajima, no neki od tih projekata nisu realizirani jer su proglašeni suviše avangardnima. U njezinu opusu ističu se Centar umjetnosti u Cincinnatiju, Mobile Art - nomadski umjetnički paviljon u Hong Kongu koji izgleda kao NLO, zgrada BMW-a u Leipzigu i Centar umjetnosti u Rimu, a trenutno su oči svijeta usmjerene na njezin velebni projekt u izgradnji - muzej na umjetnom otoku u Abu Dabiju.

Ni Normana Fostera, jednog od najcjenjenijih arhitekata današnjice, nije bilo teško pridobiti. Do sada je realizirao nekoliko aerodroma, a najpoznatiji je onaj u Hong Kongu i najnoviji u Pekingu, koji je najprostranija građevina na svijetu. Ima aerodinamičan krov i oblikom podsjeća na zmaja, drevni simbol Kine, a dizajnom slavi ljepotu letenja i tradiciju zemlje. Matković kaže da njegov ured želi povremeno realizirati aerodrome u različitim dijelovima svijeta, a budući da još nije radio u jugoistočnom dijelu Europe, pokušao ga je zaintrigirati za zagrebački natječaj pričom o novoj, još neotkrivenoj i vrlo atraktivnoj lokaciji, koju bi baš on mogao afirmirati svojom arhitekturom. S njegovim uredom kontaktirali su pismenim putem i brzo su postigli dogovor. Inače, Foster je također dobio Pritzkerovu nagradu, a u svom impozantnom opusu ima brojna remek-djela, koja krase spektakularnost, inovativnost i nova tehnološka rješenja. Zovu ga ikonom eko gradnje; neki ga obožavaju, a drugi se zgražaju, no njegova arhitektura nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Osim aerodroma, upečatljivi su njegovi poslovni tornjevi - Hearst Headquarters u New Yorku i Daewoo u Seulu, zatim Museum of Fine Arts u Bostonu, London Millennium Bridge u Londonu, sveučilište u Kuala Lumpuru, Istraživački centar na Stanford sveučilištu u Kaliforniji, rekonstrukcija novog njemačkog parlamenta Reichstag u Berlinu...

Udruženje hrvatskih arhitekata predložilo je japanski studio Shigerua Bana, izuzetno nadarenog i kreativnog arhitekta mlađe generacije, koji je trenutno u velikom usponu. Školovao se u Kaliforniji, a danas predaje na japanskom sveučilištu Keio i ima vlastiti biro. Najpoznatiji je po inovativnom radu s recikliranim papirom od kojeg stvara čudesne građevinske strukture. U tom stilu napravio je Takatori crkvu u japanskom gradu Kobe, no projektira i stambene kuće, muzeje, bolnice, biblioteke i produkt dizajn, primjerice, stolce. Prati ga glas ekološki osviještenog arhitekta. Trenutno najveću pozornost javnosti izaziva gradnja velebnog Muzeja moderne umjetnosti u francuskom Metzu.

JSK Architekten jedan je od vodećih međunarodnih biroa, koji je specijaliziran za projektiranje aerodroma i željezničkihKulturni centar Hejdar Alijev koji će se na godinu izgraditi u azerbejdžanskom glavnom gradu Bakuu stanica, no uspješno rade i stadione, poslovne zgrade, hotele i trgovačke centre. Osnovao ga je Helmut W. Joss 1963. godine, a danas je u kompaniji zaposleno više od 150 ljudi a biroima u Frankfurtu, Berlinu, Münchenu, Düsseldorfu, Waršavi i Zürichu. U svom timu nemaju istaknuto autorsko ime, a nametnuli su se svojom pedantnošću i preciznošću, te uspjelom kombinacijom funkcionalnosti, dizajna i humanog pristupa. U svim svojim projektima pokušavaju odgovoriti na potrebe budućih korisnika i realizirati djelo, koje će se fantastično uklopiti u lokalnu zajednicu. Do sada su realizirali aerodrome u Frankfurtu, Berlinu, Münsteru i drugim gradovima.

Nicholas Grimshaw je ugledni engleski arhitekt, poznat po modernističkim građevinama, a ima urede u Lonodnu, New Yorku i Melbourneu. Radi aerodrome, primjerice, realizirao je londonski Heathrow, zatim Nacionalnu biblioteku u Parizu, autobusni kolodvor u Bilbau, zgradu burze u Berlinu, te sajmove, izložbene paviljone... Primjerice, njegov londonski kolodvor Waterloo bio je 1992. godine proglašen zgradom godine, a za dizajn Financial Timesa, jednih od najcjenjenijih novina svijeta, dobio je priznanje struke.

Martin Spühler, ugledni je švicarski arhitekt sa sjedištem u Zürichu, koji projektira stambene i poslovne zgrade, bolnice, sportske dvorane, a najpoznatiji je po obnovi zgrade Metropol u središtu grada.

“S Jeanom Nouvellom još pregovaramo”, kaže Matković. “Nouvellov ured traži da im se plati angažman po njihovim tarifama, bez obzira hoće li njihov projekt dobiti prvu nagradu ili ne. Međutim, mi ne možemo napraviti iznimku čak ni u slučaju tako velike svjetske zvijezde kao što je Jean Nouvell. Želimo pridobiti one arhitekte, kojima će taj natječaj biti izazov i koji neće pitati za visinu honorara. No, pregovori još traju tako da se može dogoditi da se odazovu natječaju, unatoč riziku.”

Norman Foster, Velika Britanija

Norman Foster jedan je od najcjenjenijih arhitekata današnjice, a dosad je realizirao nekoliko aerodroma od kojih su najpoznatiji oni u Hong Kongu i Pekingu (velika slika). Foster je poznat po spektakularnim zgradama, tehnološkim inovacijama i ekološkom pristupu

Zaha Hadid, Velika Britanija

Zaha Hadid rođena je Iračanka, a ured, u kojem radi 250 ljudi, ima u Londonu. Poznata je po nekonvencionalnim oblicima zbog čega joj se dogodi da joj se projekt ne izvede, unatoč tomu što je pobijedio na natječaju. Trenutačno u Abu Dabiju gradi velebni muzej na umjetnom otoku.

Shigeru Ban, Japan

Shigeru Ban studirao je u Kaliforniji, a predaje na japanskom sveučilištu Keio te ima vlastiti biro. Najpoznatiji je po inovativnom radu s recikliranim papirom od kojega stvara čudesne strukture. Projektira i druge javne zgrade, poput Swatchove trgovine u Ginzi u Tokiju.

Biro JSK Architekten, Njemačka

Biro je 1963. osnovao Helmut W. Joss, a danas u njemu radi 150 arhitekata u više zemalja. Specijalizirali su se za projektiranje aerodroma i kolodvora, a odlika im je pedantnost i preciznost te funkcionalnost, uspjeli dizajn i humani pristup

Nicolas Grimshaw, Velika Britanija

Nicolas Grimshaw poznat je po modernističkim građevinama, a urede ima u Londonu, New Yorku i Melbourneu. S aerodromima ima iskustva - jer je projektirao terminal u Heathrowu - a nagrade je dobio i za svoj projekt londonskog kolodvora Waterloo.