Jučerašnji demokratski predizbori u Oregonu i Kentuckyu potvrdili su da je senator Barack Obama na pragu potvrđivanja svoje stranačke kandidature i službene pobjede nad protukandidatom Hillary Clinton. Kao što se i prema svim anketama očekivalo, Obama je odnio uvjerljivu pobjedu u Oregonu, dok je Clintonova, prema broju glasova osvojila više delegata u Kentuckyu. Izvjesno je kako su upravo jučerašnji predizbori u ovim državama pokazala dva aspekta ili prekretnice koje će definirati nadolazeće političko usmjeravanje te unutarstranačke poteze senatora Obame.

Bjelodano je kako je tijek izbora još prije nekoliko tjedana pokazao kako će Hillary Clinton teško nadoknaditi veliki nedostatak u delegatima, da bi potom i gubitkom vodstva u superdelegatima, u potpunosti poništila šanse za eventualni povratak. Unatoč tomu, Clintonova i dalje (nakon pobjede u Kentuckyu) koristi retoriku u kojoj naglašavala konzistentnu borbu do posljednjeg glasa, upotrebljujući kao argumente čak i recentne rezultate poništenih predizbora u Floridi i Michiganu gdje je za razliku od drugih kandidata odbila povući kandidaturu. Prema novim rezultatima, Obama je prikupio 1,915 od 2,026 potrebnih delegata i superdelegata, a američki analitičari predviđaju kako će bez većih poteškoća uspjeti dobiti povjerenje potrebne brojke delegata, ako se u obzir uzme činjenica da ih je u igri još 221.

Dakle, na Obami je da se od konfrontacije s stranačkom protukandidatkinjom, okrene novoj izbornoj fazi i prilično drugačijim, u najmanju ruku 'suptilnijim' izazovima, kojI su s obzirom na činjenice, djelomično iza republikanskog kandidata Johna McCaina. Naime, tabor već sad gotovo sigurnog demokratskog kandidata, u nadolazećim danima započinje s kampanjom pridobivanja demokratskih glasača koji su davali povjerenje Clintonovoj. Dosadašnje višemjesečno vođenje kampanje senatora Obame, pokazalo je kako se unaprijed pripremao za ovakvo finale.

Naime, iako je (osobito u zadnjih mjesec dana) Obama očigledno nadišao tek ulogu favorita, u svojim je izjavama oprezno kalibriralo retoriku o Clintonovoj, bez naglašavanja vlastitog trijumfa, a sve to da pridobije što više glasača koji u predizborima nisu glasali za njega i time spriječi rasipanje istih, što će primjerice predstavljati manji problem republikancu McCainu. Potonji razlog najviše se manifestira u slučaju hispanske i židovske zajednice, kao i pridobivanje simpatija u okvirima bjelačke radničke klase.

Upravo posljednja kategorija građana mogla bi predstavljati najveći izazov za Obamin tabor, ako se u obzir uzmu brojne izlazne ankete, ali i rezultati posljednje države gdje su održani predizbori; Kentuckyja, gdje je bjelačka radnička klasa prevagnula u pobjedi protukandidatkinje Clinton. Sličan se scenarij dogodio i u Pennsylvaniji i Ohiu. Naime, mnogi od simpatizera Hillary Clinton kazali su u anketama kako će za vrijeme izbora radije ostati kod kuće ili glasati za McCaina, nego dati svoj glas Obami. Na njemu je da taj trend u nadolazećim tjednim promjeni, jer bi upravo u državama koje donose finalnu prevagu ovi glasovi mogli odlučiti o novom predsjedniku. Analitičari ističu kako mu kao 'praktična' protuteža ovoj statističkoj činjenici; kompenzacija gubitka dijela bijelačkog glasačkog tijela uz pomoć većeg pridobivanja crnačkih glasača, za same izbore možda neće biti dostatno.

Osim nadolazeće borbe za glasače Hillary Clinton, najveći Obamin izazov i postavljanje u izbornom sučeljavanju sa senatorom McCainom, predstavljati će između ostalog i pitanje nacionalne sigurnosti; iznimno bitan element, općenito za Republikance, a najuže povezan s pitanjem slanja financijskih i ljudskih resursa na nestabilni Bliski istok.

Nedavno se Barack Obama, koji se do sada nije previše zamarao s pojedinim kandidatima iz republikanske stranke, već samo kolektivnim stranačkim političkim potezima-obrušio na Johna McCaina, istaknuvši kako se kao politička marioneta kandidirao za treći mandat predsjednika Georga Busha. Očekuje se kako će okosnica medijske utrke demokrata biti između ostalog fokusirana upravo na ovakvu i sličnu retoriku, kojom se republikanska stranka želi prikazati tek kao pokret koji neće donijeti nužne promjene američkom narodu, suočenom s najvećom financijskom krizom od Velike depresije.