Iako je prije gotovo mjesec dana u potpunosti izvjestan bio ishod predizbornog sučeljavanja demokratskih kandidata Baracka Obame i Hillary Clinton, taj dio priče okončan je tek prije dva dana. Sinoćnjim sastankon dvaju dojučerašnjih protukandirata, Demokrati su započeli s procesom kojim će nastojati uspostaviti koherentnu ravnotežu unutar njihovih redova, ali i ujediniti glasače u namjeri da smanje njihovo rasipanje, što bi se djelomično moglo i dogoditi.

Osobito ako se u obzir uzme činjenica da je ova, sasvim legitimna unutarstranačka borba za predsjedničkog kandidata, uvelike dala prostora Republikancu Johnu McCainu. McCainu na ruku zasigurno ide činjenica što je za razliku od demokrata bio pošteđen iscrpljujućih unutarstranačkih predizbora i odlijeva glasača drugačijim, u najmanju ruku 'suptilnijim' izazovima, koji su s obzirom na činjenice, djelomično iza republikanskog kandidata.

Naime, u nadolazećim danima Obama započinje s kampanjom pridobivanja demokratskih glasača koji su davali povjerenje Clintonovoj, a dosadašnje višemjesečno vođenje kampanje, pokazalo je kako se demokratski kandidat unaprijed pripremao za ovakvo finale.

Naime, iako je (osobito u zadnjih mjesec dana) Obama očigledno nadišao tek ulogu favorita, u svojim je izjavama oprezno kalibriralo retoriku o Clintonovoj, bez naglašavanja vlastitog trijumfa, a sve to da pridobije što više glasača koji u predizborima nisu glasali za njega, što će primjerice predstavljati manji problem republikancu McCainu. Potonji razlog najviše se manifestira u slučaju hispanske i židovske zajednice, kao i pridobivanje simpatija u okvirima bjelačke 'radničke klase.'

Primjerice, brojni simpatizeri Hillary Clinton kazali su u recentnim anketama kako će za vrijeme izbora radije ostati kod kuće ili glasati za McCaina, nego dati svoj glas Obami. Na njemu je da taj trend u nadolazećim tjednim promjeni, jer bi upravo u državama koje donose finalnu prevagu ovi glasovi mogli odlučiti o novom predsjedniku. Analitičari ističu kako mu kao 'praktična' protuteža ovoj statističkoj činjenici; kompenzacija dijela bijelačkog glasačkog tijela uz pomoć većeg pridobivanja crnačkih glasača, za same izbore možda neće biti dostatno.

Sinoćnji sastanak mogao bi umanjiti ovakav scenarij, osobito ako na kraju Hillary Clinton postane potpredsjednicom SAD-a. Već je nekoliko puta kazala kako je spremna preuzeti ovu poziciju, ako je naravno, Obama ponudi. Osim Clintonove, veću podršku bijelih glasača mogao bi donijeti i John Edwards, koji se također spominje kao ozbiljam kandidat za ovu poziciju.

S druge strane, McCain se medijski uvelike bavio Demokratima, koji zbog svoje zauzetosti unutarstranačkim izborima, nisu mogli usmjeriti konkretniju retoriku prema Republikancu. Sve donedavno. Vidjevši da će sada već sigurno biti novi demokratski kandidat na izborima, Barack Obama, koji se do sada nije opterećivao s pojedinim kandidatima iz republikanske stranke, već samo kolektivnim stranačkim političkim potezima- prije dva se tjedna obrušio na Johna McCaina, istaknuvši kako se kao politička marioneta kandidirao za treći mandat predsjednika Georga Busha.

Posljednja najava kako je ozbiljni pretendent za prvog McCinovog savjetnika rezerviran za Condoleezzu Rice, dosadašnju Bushevu državnu tajnicu, dala je izniman prostor nenaklonjenim medijima da novog kandidata klasificiraju kao čovjeka koji namjerava nastaviti dosadašnjim vanjskim i unutarnjopolitičkim smjerom SAD-a, koji su rezultirali novim političkim imenima, poput Baracka Obame, pa čak i Hillary Clinton.

Očekuje se kako će okosnica medijske utrke demokrata biti između ostalog fokusirana upravo na ovakvu i sličnu retoriku, kojom se republikanska stranka, predvođena McCainom, želi prikazati tek kao pokret koji neće donijeti nužne promjene američkom narodu, suočenim s najvećom financijskom krizom od Velike depresije. Glavni će fokus, logično najavljuju politički analitičari, biti usmjeren na pitanje nacionalne sigurnosti; iznimno bitnom elementu, općenito za Republikance, a najuže povezanon s pitanjem slanja financijskih i ljudskih resursa na nestabilni Bliski istok.

McCainov je tabor u proteklim tjednima, doduše van medijske pozornosti koju su zadobili Obama i Clintonova, upravo po ovim pitnjima napravili nekoliko značajnijih zaokreta u dosadašnjoj politici koju su zastupali. Nime, McCain je u nekoliko recentnih primjera pokazao svoju naklonost nekim kontroverznim potezima Busheve administracije.

Prvenstveno u domeni nacionalne sigurnosti, točnije o legitimnosti prisluškivanja građana od strane telefonskih kompanija, koje su i danas zbog ovog razloga predmetom tisuća tužbi. Današnji New York Times piše kako je McCain, koji se do prije nekoliko mjeseci izjašnjavao o ograničavanju predsjedničke moći, što se barem konteksta 'prisluškivanja' tiče, sada po stavovima gotovo iznimno blizak onima za koje se zalagao aktualni predsjednik George Bush.