Pismo Ive PukanićaPoštovane kolege,

članovi Izvršnog odbora HND-a,

Obraćam vam se jer sam prošloga tjedna saznao da će Vijeće časti HND-a danas raspravljati o jednom članku u Nacionalu. Kako na vašim web stranicama nisam našao popis članova Vijeća, kao niti njihove web adrese, obraćam se vama, kao najvišem tijelu HND-a, a povodom tragedije koja je zadesila moju obitelj, a što je proteklih 40-tak dana izazvalo pažnju hrvatske javnosti i uzrokovalo objavljivanje spornoga članka.

Žao mi je što se nitko iz HND-a nije javio u Nacional i zatražio da se mi izjasnimo oko objavljivanja članka o zdravstvenom statusu moje supruge, što je navodno današnja tema rasprave Vijeća časti. Kako nas ništa niste pitali, kao što mene niste pitali oko cijelog mog slučaja, obraćam vam se samoinicijativno, kako ne bi nitko mogao kasnije reći da nije znao istinu.

Jedini razlog objavljivanja tog, po vama spornog članka, bio je da javnost,a samim time i naše kolege novinari, saznaju istinu. Smatrali smo da jedino istina može zaustaviti daljnje manipuliranje javnošću i mojom suprugom. Nije sramota biti bolestan no sramota je i zločin, ako netko svijesno manipulira bolesnom osobom, kao što su to učinili mnoge kolege novinari. Većina njih je znala istinu i svjesno je lagala i iskorištavala tragediju moje obitelji, za osobni obračun sa mnom. Među njima su i neki članovi upravo ovog izvršnog odbora, kome se sada obraćam.

Ako smo mi napisali laž o stanju moje supruge, tada je lagalo i 10-tak lječnika koji su upoznati cijeli niz godina s njenim slučajem i svaki od njih je samostalno dao dijagnozu u različitim vremenskim periodima. Da je članak bio istinit, govori vam i odluka Ministarstva zdrastva, saborskog Odbora za zdrastvo i Hrvatske liječničke komore.

U tome članku gdje je Nacional opisao zdrastveno stanje moje supruge, s kojim su se svi mediji bavili, ali niti jedan točno, kolega Berislav Jelinić je napisao istinu, pri tome niti jednom riječi ne spominjući od čega moja supruga boluje. Smatrali smo da je to dovoljno da naše kolege puste nju, moju kćer i mene na miru, te da će nakon toga bar malo poštivati prava bolesne i zbog toga, manipuliranju podložne osobe. Nažalost, to se nije dogodilo, već se je opet lavina medijske mržnje strovalila na mene.

Nisam primjeto da me je netko iz HND-a ili izvršnog odbora HND-a pozvao da ja, u tim teškim trenucima, osobno objasnim našu situaciju. Kao dugogodišnjem članu i najnagrađivanijem novinaru od strane HND-a, bar mi se je to moglo omogućiti, bez obzira na osobne animozitete današnjeg vodstva Novinarskoga društva prema meni. Poštovane kolege, vi se trebate baviti danas raspravom o jedinom istinitom i ispravnom članku koji je napisan o tome slučaju, od tisuće koji su napisani i izgovoreni, puni mržnje i laži po hrvatskim medijima.

O tim člancima i ponašanju hrvatskih novinara, koji su sramota za hrvatski medijski prostor, vi se ne bavite. Kao primjer navest ću vam ponašanje Nove TV i njenoga uredništva, koje je unatoč molbama gospođe Sanje Sarnavke i moje supruge Mirjane, da se ne objavi njen 'interview' u Red carpetu, koga je dala u potpuno rastrojenom stanju, taj interview je ipak prikazan. Je li pri tome itko mislio na prava moga malodobnog djeteta i prava jedne bolesne osobe?

Nisam primjetio da je o takvim slučajevima medijskog zločina HND javno progovorio i izvjestio hrvatsku javnost o lešinarenju spomenute televizije, koja je i dalje nastavila svakodnevnu harangu na mene i moju obitelj. Ako se želite baviti istinom, tada pregledajte sve članke i pogledajte autore koji su najviše pisali protiv mene i provodili medijski linč.

Vidjet ćete da svatko od tih novinara i urednika ima sa mnom osobni sukob i da preko leđa moje bolesne supruge, a time indirektno i leđa moga maloljetnog djeteta, obračunava sa mnom. To je sramota o kojoj bi HND i njegovo Vijeće časti trebalo raspraviti ako želi pošteno raditi svoj posao. Nemam ništa protiv da se bilo tko razračunava sa mnom, ali neka to ne radi preko moje najuže obitelji.

Nažalost, niti moja supruga, niti moja kćer niti ja, od vašeg raspravljanja nećemo imati ništa. Iz mržnje prema meni, učinjena je nepopravljiva šteta mojoj obitelji i udaren žig koji će nositi i moji unuci. Nadam se jedino da će HND, kada cjelokupna istina izađe na vidjelo i kada se vidi o kakvoj se manipulaciji radilo te da ja nisam ništa bio kriv, pronaći snage da se javno ispriča. Ne treba se ispričati meni, neka se ispriča mojoj obitelji za sve zlo koje joj je učinjeno.

Pri tome mislite na moju curicu koja ide u školu, koja u toj školi ima svoje prijatelje i koji formiraju mišljenje na osnovu onoga što su hrvatski mediji objavili. Stavite se samo na sekundu u kožu moje kćeri, i vidjet ćete razlog zbog čega sam se odlučio da vam napišem ovo pismo.

Ovo pismo nije za javnost, već samo za članove izvršnog odbora i Vijeća časti HND-a.

U Zagrebu, 26. Svibnja 2008.

S poštovanjem,
Ivo Pukanić

Pismo Berislava Jelinića

Poštovani,

obraćam Vam se temeljem Vaše molbe za pisanim očitovanjem, koju sam zaprimio prije par dana. Pomno sam pročitao dva pisma koja ste mi poslali u privitku molbe.

Moram priznati da mi nije jasno zašto bih trebao komentirati zaključke saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Međutim, kada ste me već pozvali da ih prokomentiram, dopustit ću si iznijeti ocjenu da su neki od četiri zaključka nejasni, nedorečeni i promašeni.

Tu prvenstveno mislim da prvi zaključak. U njemu se navodi da je Odbor na osnovu dobivenih izviješća i provedene rasprave utvrdio da je došlo do kršenja ljudskih prava u postupanju nadležnih institucija prema Mirjani Pukanić u nekim segmentima sustava. Odbor nije naveo u kojim su segmentima sustava i koje nadležne institucije kršile ljudska prava Mirjane Pukanić. Prema Mirjani Pukanić postupalo je više nadležnih institucija. Odbor je bar trebao navesti koje su nadležne institucije kršile ljudska prava Mirjane Pukanić.

Dopustite da podsjetim da nijedna nadležna institucija koja je postupala prema Mirjani Pukanić nije službeno potvrdila da je kršila njena ljudska prava. Štoviše, naknadno je izviješće Hrvatske liječničke komore pokazalo da nitko od liječnika koji su postupali prema Mirjani Pukanić nije supstancijalno pogriješio. Bila je tek jedna proceduralna greška i to njene liječnice opće prakse, a Hrvatska liječnička komora ocijenila je da zbog te proceduralne greške nije čak bilo potrebno niti pokretati disciplinski postupak protiv liječnice opće prakse Mirjane Pukanić.

Najvjerojatnije su tako odlučili zato što su drugi stručni autoriteti neposredno po prisilnom hospitaliziranju Mirjane Pukanić potvrdili točnost procjene da je ona u tom trenutku morala biti prisilno hospitalizirana. Ako je, dakle, Mirjana Pukanić bila opravdano prisilno hospitalizirana, onda niti proceduralna greška njene liječnice koja je izdala uputnicu za njeno prisilno hospitaliziranje bez da ju je taj dan pregledala, ne znači da je liječnica opće prakse tom proceduralnom greškom kršila njena ljudska prava. Baš naprotiv, takvom svojom procjenom njena liječnica opće prakse postupila je u najboljem interesu Mirjane Pukanić, čija bi ljudska prava bila kršena da joj zdravstveni sustav u trenutku kada joj je to bilo potrebno, nije pružio potrebnu liječničku skrb.

Koliko me pamćenje služi, ravnatelj policije Marijan Benko na sjednici Odbora vrlo je precizno i rezolutno objasnio zašto u ponašanju policije nije bilo propusta u postupanju prema Mirjani Pukanić. Zbog navedenog mislim da se Odbor malo zaletio donoseći prvi svoj zaključak.

Da se Odbor tom prilikom zaletio potvrđuju drugi i treći zaključak. U drugom su zaključku neizravno priznali da nemaju cjelovitu i potpunu sliku o tom događaju. U trećem zaključku pozvali su Državno odvjetništvo da im pošalje izviješće o tom događaju, nakon dovršene kriminalističke obrade i zauzimanja stava Hrvatske liječničke komore. Budući da sam već ranije spomenuo kako su se o tom slučaju očitovali ravnatelj policije i Hrvatska liječnička komora nekako mi je teško povjerovati da će Državno odvjetništvo doći do zaključaka koji bi proturječili Hrvatskoj liječničkoj komori.

U četvrtom zaključku Odbor poziva Vijeće časti HND-a da ih izvijesti o utvrđenoj odgovornosti svojih članova koji su objavljivanjem osobnih podataka i povjerljivih informacija o zdravstvenom stanju gospođe Mirjane Pukanić povrijedili odredbe Zakona o pravima pacijenata i Zakona o zaštiti osobnih podataka.

Poštovani kolege iz Vijeća časti HND-a, ja osobno u četvrtom Zaključku Odbora nisam prozvan kao pojedinac koji je to radio. Iz Vašeg dopisa također nigdje izravno nisam vidio da ste me naznačili kao osobu koja je to učinila. Zato Vas prvenstveno molim da me naknadno informirate temeljem čega mislite da se ja nalazim među onim članovima HND-a, koje niti Odbor u svojim zaključcima ne spominje po imenu, već o njima piše načelno.

Molim Vas i da me informirate ima li takvih članova još, ili ste samo mene pozvali na očitovanje. Kada mi pojasnite drži li i zašto Vijeće časti HND-a mene odgovornim za ono što se navodi u četvrtom zaključku Odbora, onda ću Vam naknadno poslati svoje očitovanje, a mogu doći i na sjednicu Vijeća časti i osobno odgovarati na pitanja, bude li ikakvih nejasnoća.

Dopustite mi primjetiti da je u uvodu dopisa koji Vam je Odbor poslao konstatirano da se rasprava Odbora vodila i temeljem predstavke Sanje Sarnavke, kao i izlaganja nje, Ive Banca i Ivana Zvonimira Čička. Za eskalaciju medijskog interesa za zbivanjima vezanim za Mirjanu Pukanić odgovorni su uz samu Mirjanu Pukanić, najviše Sanja Sarnavka i Ivo Banac.

Sanja Sarnavka i Ivo Banac imali su u tom slučaju vrlo nečasnu ulogu i upravo su oni najveći krivci što je hrvatska javnost došla u poziciju do u detalje saznati informacije o zdravstvenom stanju Mirjane Pukanić. Najprije su tvrdili da ona nije bolesna, pa su se na temelju tih neistina ubrzo u medijima pojavile konstrukcije da Ivo Pukanić svojim navodnim utjecajem na nadležne institucije želi svoju zdravu suprugu strpati u ludnicu.

Medijski pritisci nisu u tom slučaju bili usmjereni isključivo na blaćenje Ive Pukanića i posredno tjednika Nacional, već su bili usmjereni i na sve nadležne hrvatske institucije koje su bile pozvane očitovati se o mogućem kršenju ljudskih prava Mirjane Pukanić. Gorivo za te medijske pritiske u najvećoj mjeri točili su Sanja Sarnavka i Ivo Banac svojim manipulacijama. Kućni odgoj na ovom mjestu mi ne dopušta iznošenje vlastitog mišljenja o ljudima poput Sanje Sarnavke i Ive Banca. Međutim, držim da su ponajviše zbog njihovih pritisaka i manipulacija, potpomognutih najvećim dijelom hrvatskih medija i članovi Odbora radili pod pritiskom. Moguće je da i u takvom ozračju leži dio razloga za donošenje ovih nejasnih, nedorečenih i promašenih zaključaka. Toliko o prvom dopisu.

Drugi dopis koji ste mi poslali na očitovanje je onaj koji je potpisala Sniježana Matejčić u ime Povjerenstva za medije pri Uredu za ravnopravnost spolova Vlade RH, a koji ste dobili povodom mog teksta pod naslovom 'Diletanti protiv psihijatara', objavljenog 22. travnja. Sniježana Matejčić u tom je pismu napisala i sljedeću rečenicu: 'Želimo ukazati da su ovim tekstom povrijeđena ne samo temeljna ljudska prava Mirjane Pukanić kao osobe, žene, dodatno i supruge suvlasnika NCL Media grupe i lista u kojemu je tekst objavljen, nego je novinarska profesija, povredom nekoliko zakona RH spuštena na razinu kriminalnog djelovanja.'

Slobodan sam Vas informirati da ću zbog te rečenice u zakonskom roku priuštiti Sniježani Matejčić mogućnost da pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu objasni navode te rečenice, jer je smatram neistinitom, a posljedično i izrazito uvredljivom. Sa zadovoljstvom ću Vam poslati na uvid kopiju kaznene prijave koju ću podnijeti protiv Sniježane Matejčić. Takvo pisano izražavanje Sniježane Matejčić ne priliči dužnosnici jednog Ureda Vlade RH.

Od osnutka hrvatske države znalo se događati svakakvih ispada na relaciji Vlada - novinari. Jednom prilikom kompletna je Vlada tužila jednog novinara zbog klevete. No, čak je i taj skandalozan čin u sebi imao više dostojanstva od tvrdnje Sniježane Matejčić, koja kao dužnosnica Vlade u pismenoj formi tvrdi da sam kao novinar sveo novinarsku profesiju na razinu kriminalnog djelovanja.

Tu je svoju nebuloznu tvrdnju Sniježana Matejčić potkrijepila navodeći da sam tim tekstom povrijedio više zakona.

Tvrdi da sam u svom tekstu diskriminirao Mirjanu Pukanić na temelju njenog bračnog ili obiteljskog statusa. Mirjanu Pukanić u tekstu uopće nisam diskriminirao, a posebno to nisam učinio temeljem njenog bračnog ili obiteljskog statusa. Zatim tvrdi da sam Zakon o ravnopravnosti spolova prekršio i u članku 16., koji kaže da je zabranjeno javno prikazivanje i predstavljanje žena i muškaraca na uvredljiv, omalovažavajuči ili ponižavajući način, s obzirom na spol i spolnu orijentaciju. U svom tekstu Mirjanu Pukanić ni u kom slučaju nisam prikazao na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način, a posebno to ne bih činio zato jer je ona žena. Brojne su televizijske snimke prije objave mog teksta prikazale Mirjanu Pukanić na ponižavajući način. Kako drugačije nazvati eksploataciju nedvojbeno bolesne osobe nekoliko tjedana putem elektroničkih medija i emitiranjem snimaka njenih izjava koje jasno otkrivaju da je ona u teškom zdravstvenom stanju? Ne želim se ovdje zapitati zašto se Snježana Matejčić sa svojim kolegicama iz Povjerenstva za medije nije bavila tim aspektom ovog slučaja. Ostavljam to njenoj savjesti, ako je ima.

Zatim je Sniježana Matejčić napisala da sam svojim tekstom prekršio zakon o medijima, jer navodno nisam poštovao 'privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a osobito djece, mladeži i obitelji...' Držim da je posve deplasirano prozivati me za nepoštivanje privatnosti osobe koja je nekoliko tjedana prije objave mog teksta pozvala hrpu novinara u svoj stan, iznosila neistine o vlastitim obiteljskim prilikama, te tako sama najviše ugrozila privatnost, dostojanstvo, ugled i čast svog supruga, svoju privatnost i dostojanstvo, kao i privatnost svoje kćeri.

Među ostalim, novinarima je u svom stanu mahala liječničkim nalazom za koga je tvrdila da dokazuje da je zdrava. Taj je liječnički nalaz objavljen nekoliko dana prije mog teksta u Nacionalu na portalu Javno.hr. Čitanje tog nalaza otkriva da joj je liječnica napisala da joj je dijagnoza ista kao i ranije - to znači da nije u tom trenutku bila zdrava. To su, gospodo, činjenice kojima se nitko od novinara nije htio baviti. Možda je tako zato što bi si teško mogli objasniti zašto medijski eksploatiraju bolesnu osobu i njene neistinite izjave plasiraju kao vjerodostojne.

Zašto se Povjerenstvo za medije nije bavilo slučajem objave tog nalaza zapravo me ni ne zanima. Osobno posjedujem kopiranu internet stranicu objavljenog liječničkog nalaza Mirjane Pukanić i mogu Vam je dostaviti budete li smatrali potrebnim raspravljati o tomu.

Sniježana Matejčić napisala je i da sam prekršio Kazneni zakon, iznošenjem obiteljskih i osobnih prilika. I to je potpuno deplasirana tvrdnja, među ostalim i zbog gore navedenih razloga.

Sniježana Matejčić navela je i da sam neovlašteno otkrio profesionalnu tajnu. Ja kao novinar ne mogu otkriti profesionalnu tajnu, već to mogu učiniti samo osobe koje se u tom članku izrijekom navode. To pokazuje da Sniježana Matejčić uopće ne poznaje zakone za koje tvrdi da sam ih prekršio. Osim toga, ja u tekstu nisam objavio nikakvu tajnu - nisam naveo od koje bolesti Mirjana Pukanić boluje. Činjenica da se Mirjana Pukanić više puta liječila u bolnici nije klasificirana kao tajna, već se o njoj može govoriti eventualno kao o javnosti nepoznatoj informaciji. Osim toga, ta informacija iz njenog osobnog života nikako ne može škoditi časti ili ugledu Mirjane Pukanić, jer bolničko liječenje nije nečasno, niti može štetiti nečijem ugledu.

Potom je Sniježana Matejčić napisala da sam prekršio Zakon o zaštiti prava pacijenata, te Zakon o liječništvu. Da nije žalosno, bilo bi smiješno. Pozivam Vas da se konzultirate sa nekim odvjetnikom, koji će Vam pojasniti da te zakone mogu prekršiti samo liječnici, a nikako ne novinar. Primjerice, Sniježana Matejčić piše da sam prekršio liječničku tajnu. U tom članku Zakona o liječništvu stoji da liječnik mora čuvati kao liječničku tajnu sve što sazna o pacijentu koji mu se obrati za liječničku pomoć. U istom članku stoji i to da liječnik u slučaju psihičke nesposobnosti može otkriti liječničku tajnu uz odobrenje uže obitelji. Kako je Mirjana Pukanić u trenutku objave mog teksta bila psihički bolesna, po svemu sudeći bila je i psihički nesposobna. U tom slučaju te sam informacije teoretski mogao dobiti i od nekog liječnika uz odobrenje supruga Mirjane Pukanić. I ne bi bila prekršena ta zakonska odredba. Međutim, slobodan sam pozvati se na zakonsku odredbu koja mi dopušta da zadržim tajnost izvora objavljenih podataka u ovom slučaju.

Na koncu, Sniježana Matejčić tvrdi da sam prekršio Kodeks časti novinara u članku 16. Većinu navedenog u ovom članku prije objavljivanja mog teksta već je napravila Mirjana Pukanić, na zadovoljstvo brojnih novinara koji su je medijski eksploatirali. Pa kako sam to ja u svom tekstu mogao neopravdano i senzacionalistički naštetiti intimi Mirjane Pukanić, kada je ona sam o svojoj intimi pričala i lagala novinarima koje je zvala u svoj stan. U tom članku Kodeksa časti novinara stoji da objavljivanje podataka koji narušavaju nečiju privatnost, bez nečije privole, mora biti opravdano interesom javnosti. S obzirom na količinu medijskih napisa o zbivanjima u obitelji Pukanić, nedvojbeno je postojao interes javnosti da se saznaju sve pojedinosti o zbivanjima u obitelji Pukanić. U tom se dijelu Kodeksa časti novinara poziva da se posebna pozornost i odgovornost koristi kada se izvještava o obiteljskim tragedijama, bolesti i djeci.

Poštovani kolege, pozivam Vas da dobro promislite tko se zapravo u ovoj obiteljskoj tragediji ponašao neodgovorno. Pozivam Vas da promislite jesu li bili odgovorni mediji koji su prenosili poruke Mirjane Pukanić njenoj malodobnoj kćeri, koje je medijima prenosila Sanja Sarnavka. Da su bili odgovorni, bar bi pokušali upozoriti bi Sanju Sarnavku da se tako ne ponaša. Osobi poput Sanje Sarnavke to vjerojatno ništa ne bi značilo, ali bar bi ti novinari time pokazali zrno profesionalne savjesti i zrelosti. Da ne spominjem da su takvo ponašanje Sanje Sarnavke mogli staviti u kontekst onoga što je ona i radila - manipulirala duševno bolesnom osobom.

Pozivam Vas i da još jednom pažljivo pročitate moj navodno sporni tekst, pa ćete se moći i podsjetiti na razloge zašto smo ga objavili. Sve je uredno objašnjeno.

Nadam se da će Vam moje očitovanje pomoći da i sami zaključite da je pismo Sniježane Matejčić deplasirano i neobjektivno. Ako tako zaključite, slobodan sam Vas pozvati da me kao člana HND-a i Vi zaštitite od uvrede po kojoj sam svojim tekstom spustio razinu novinarstva na razinu kriminalnog djelovanja. Osobno ću svakako zamoliti premijera Sanadera da preispita koliko osobe poput Sniježane Matejčić i njenih kolegica u Povjerenstvu za medije doprinose kredibilitetu njegove Vlade u javnosti.

S poštovanjem,

Berislav Jelinić