Obamina publika u centru Berlina bila je toliko opčinjena njegovim nastupom da su rijetki primijetili da je pozvao na veći angažman europskih zemalja u AfganistanuAmerički predsjednički kandidati, u vrijeme primarnih izbora, mnogo putuju, jer treba posjetiti što više američkih saveznih država, te što više većih i manjih američkih mjesta, susresti se sa što više potencijalnih birača, te tako povećavati svoje biračko tijelo. Zato se oni obično tijekom izborne godine malo bave vanjskopolitičkim pitanjima osim, ako se ta pitanja tiču nacionalne sigurnosti. No, po završetku sezone primarnih izbora, kada obje stranke odrede svoje predsjedničke kandidate, počinju mijenjati fokus svojih predizbornih kampanja. Moraju biračima pokazati da su sposobni upravljati državom i u međunarodnoj sferi, pa se tada počnu okretati i vanjskopolitičkim temama i vanjskopolitičkim kontaktima, jer im je važno da pokažu kako i na međunarodnoj sceni imaju ugled. To se upravo počelo događati i u ovogodišnjoj predizbornoj kampanji, čak i nešto ranije nego što je to bilo u prethodnim predsjedničkim kampanjama.

U SREDIŠTU BERLINA govor Baracka Obame pratilo je oko 200 tisuća ljudiZa to je odgovoran republikanski predsjednički kandidat, senator iz Arizone John McCain, koji je prilično rano otvorio debatu o međunarodnoj politici SAD, pri čemu je počeo napadati svojeg rivala, demokratskog predsjedničkog kandidata, senatora iz Illinoisa Baracka Obamu da je u vanjskopolitičkim pitanjima neuk, a na međunarodnoj sceni neiskusan, te bez kontakata. McCain, naime, osjeća da je u toj sferi superioran Obami. McCain je mnogo dulje u Senatu od Obame, te se kroz djelovanje u Senatu, gdje je već 21 godinu, po prirodi senatskog posla susreo s brojnim međunarodnim temama, te o njima odlučivao. Štoviše, McCain, bivši vojni pilot, koji je šest godina za Vijetnamskog rata proveo u vijetnamskom zarobljeništvu, kao član senatskog Odbora za oružane snage na sjednicama tog odbora raspravljao je o brojnim međunarodnim krizama gdje su američki vojnici trebali intervenirati. Zahvaljujući senatskoj funkciji i mjestu u vodstvu tog odbora upoznat je s povjerljivim vojnim i obavještajnim dokumentima i izvještajima o međunarodnim pitanjima i krizama. McCain je u raznim senatskim delegacijama posjetio nekoliko desetaka zemalja svijeta, po nekim procjenama i polovinu svih suverenih država svijeta. Posjetio je većinu europskih zemalja, često je boravio u Aziji, a samo je u Iraku bio desetak puta.

Za razliku od njega Obama gotovo nema međunarodnog iskustva. On je u Senatu tek tri i pol godine, a u tom razdoblju nije pokazivao zanimanje za vanjskopolitičku, sigurnosnu ili vojnu problematiku. Malo je putovao u inozemstvo, a u Iraku je bio samo jednom. U Obaminu izbornom stožeru odlučili su nešto napraviti. Procijenili su da bi bilo dobro da Obama krene na veće inozemno putovanje, kako bi posjetio svjetske prijestolnice, susreo se s lokalnim političkim vođama, držao govore i susreo se s običnim ljudima. Zaključili su da bi to mogla biti dobra prilika da se putem medija pokaže kako je uvažavan od stranih državnika, a posebno se mnogo očekivalo od susreta s običnim ljudima, budući da je Obama posljednjih mjeseci stekao zahvaljujući medijima popriličnu popularnost u raznim europskim zemljama. Tako je, na primjer, njemački tabloid Bild napravio anketu među svojim čitateljima koja je pokazala da bi 72 posto Nijemaca glasovala za Obamu da mogu glasovati na američkim predsjedničkim izborima.

S NOURIJEM ALMALIKIJEM, iračkim premijerom, u BagdaduOdluka da krene na međunarodnu turneju bila je ispravna, jer je za demokratskog američkog predsjedničkog kandidata Baracka Obamu sedmodnevna međunarodna turneja tijekom koje je posjetio Kabul, Bagdad, Amman, Jeruzalem, Berlin, Pariz i London, bila jako uspješna. Njome je želio pokazati da se zanima za vanjskopolitička pitanja te da je uvažena osoba na međunarodnoj sceni, kako od svjetskih političara, tako i od najšire javnosti u zemljama koje je posjetio. Mnogi su komentatori izvan SAD krivo protumačili njegovu sedmodnevnu turneju kao pokušaj da međunarodnim sugovornicima predstavi svoju vanjskopolitičku doktrinu, a tako se posebno opisivao njegov boravak u Afganistanu i Iraku, kao njegova namjera da afganistanskom predsjedniku Hamidu Karzaiju i iračkom premijeru Nuriju Al-Malikiju objasni kako će voditi američku politiku prema tim zemljama ako pobijedi na izborima. Ranije je najavio da će smanjiti broj vojnika u Iraku, a povećati u Afganistanu, gdje Amerikancima ide dosta loše. Tako se najavljivao i nastavak turneje gdje će Obama na Bliskom Istoku, a posebno u Europi iznositi svoju vanjskopolitičku doktrinu prema ta dva važna područja američke politike.

No, iako je Obama govorio o svojim vanjskopolitičkim planovima, cijela turneja uopće nije bila zamišljena kao upoznavanje Obame s međunarodnim sugovornicima, nego je bila isplanirana na poseban način zbog američkih birača, koji u ovom trenutku mnogo više zanimaju Obamu i njegov izborni stožer nego ono što se o njemu misli u inozemstvu. U posljednje doba ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da McCain smanjuje svoje zaostajanje za Obamom, pa mu se približio na samo nekoliko postotaka, dok je prije nekoliko tjedana Obama bio u velikoj prednosti pred McCainom. U Obaminu stožeru zaključili su da je na smanjenje razlike utjecala i uspješna McCainova agitacija kako Obama nema međunarodnog iskustva i ugled, pa je Obama otišao na turneju da to demantira. Prvo se u Afganistanu i Iraku legitimirao kao potencijalni vrhovni zapovjednik, razgovarao je s američkim generalima, ali se i družio u kantinama s običnim vojnicima.

Sve su to snimile kamere američke televizije, a to su mogli vidjeti svi Amerikanci, što je za njegov kredibilitet kada je riječ o odnosu prema vojsci bilo jako važno. Potom je Obama u Jeruzalemu održao govor u kojem je obećao, ako bude izabran za predsjednika, snažnu američku podršku Izraelu. Time je želio odagnati bojazni američkih Židova, vrlo važne biračke populacije u SAD, da će voditi proarapsku politiku, za što su ga neki desničari optuživali, proturajući čak i lažne tvrdnje da je musliman.

ANGELA MERKEL primila je Obamu, ali je navodno utjecala da mu se ne dopusti da održi govor pred Brandenburškim vratimaEuropski dio turneje bio je posebno koncipiran kako bi ostavio najsnažniji dojam na američke birače, te kako bi se najrječitije uklonile McCainove optužbe da je neiskusan i nepoznat. Obamin je stožer planirajući europsku etapu turneje odlučio iskoristiti neke stvari. Kao prvo, u Obaminu stožeru su svjesni da je Obama stekao u Europi popriličnu popularnost zbog činjenice da ima velikih izgleda da postane prvi crni američki predsjednik što mnogi mlađi, liberalno usmjereni Europljani simpatiziraju. Ispitivanja javnog mnijenja u Europi pokazuju da u nekim europskim zemljama Obama ima simpatije čak 70 posto stanovništva, dok McCain ima tek 30 posto. U Obaminu stožeru to su odlučili iskoristiti organiziranjem govora što će ga Obama održati na velikom skupu, gdje će se moći vidjeti kako ga Europljani simpatiziraju.

Za mjesto tog govora izabran je Berlin, i to iz dva razloga: zato jer je to jedan od najliberalnijih europskih gradova, te stoga što su u Zapadnom Berlinu, u vrijeme dok je grad još bio podijeljen, historijske govore 1961. i 1987. godine održali američki predsjednici John Kennedy i Ronald Reagan. Posebno je bio zapamćen govor koji je Kennedy održao 1961. godine pokraj Berlinskog zida u vrijeme kada je SSSR radio veliki pritisak da zapadne sile napuste Zapadni Berlin. Tada je Kennedy stigao u Berlin da pokaže američku potporu tadašnjem statusu Zapadnog Berlina, te njegovim stanovnicima, te je tom prilikom u govori izrekao parolu “Ich bin ein Berliner” - “Ja sam Berlinčanin”. Ronald Reagan je 26 godina kasnije također održao važan govor u Berlinu, i to kod Brandenburških vrata. U je vrijeme Berlinski zid prolazio upravo uz Brandeburška vrata, pa je Reagan tada održao govor u kojem je osudio komunistički lager, te uputio poruku tadašnjem sovjetskom vođi Mihailu Gorbačovu uzviknuvši: “Gospodine Gorbačov, srušite taj zid!”

Kada je počelo planiranje Obamine turneje iz njegova stožera predložili su da održi govor na istom mjestu gdje i Reagan. No, čim je objavljena informacija da bi Obama želio održati govor na mjestu pokraj Brandenburških vrata, koje su sada usred žive berlinske prometnice, iz njemačke vlade stiglo je upozorenje da to ne bi bilo dobro. Navodno je sama njemačka demokršćanska kancelarka Angela Merkel obznanila da se to historijsko mjesto ne bi trebalo politikantski koristiti u sklopu američke predizborne kampanje. To su bile ocjene i nekih drugih članova vlade, te njenih političkih saveznika. Neki njemački listovi, između ostalih i Bild, tvrdili su da je njemačka vlada takav stav zauzela zbog intervencije samog američkog predsjednika Georgea W. Busha. On je, navodno, tijekom summita Grupe G8 najrazvijenijih zemalja svijeta u Japanu prije nekoliko dana zamolio Angelu Merkel da spriječi održavanje Obamina govora na tom mjestu. Bush, naravno, na ovim izborima podržava republikanca McCaina.

NJEMAČKE ANKETE otkrivaju da bi 72 posto Nijemaca glasalo za Obamu, da imaju pravo glasa uNakon razgovora s njemačkom stranom izabrano je novo mjesto za Obamin govor. Riječ je o spektakularnom spomeniku na istoj glavnoj središnjoj berlinskoj aveniji - Siegessauleu - Stupu pobjede, koji se nalazi kilometar zapadnije od Brandenburških vrata usred najvećeg središnjeg berlinskog parka Tiergartena. Riječ je o 70 metara visokom stupu na čijem se vrhu nalazi zlatan kip Pobjede. Spomenik se nalazi na središnjem otoku usred raskršća, a oko njega ima dosta prostora pa se upravo ondje svake godine održava golemi rave party sa stotinama tisuća sudionika, zbog kojeg je Berlin postao privlačno turističko odredište za mlade generacije Nijemaca i Europljana. Siegessaule je također i spektakularan spomenik koji će krasno izgledati na televiziji.

Obamin berlinski govor pred 200.000 ljudi postigao je puni politički uspjeh. Suradnici su napisali govor, u njega unijevši i neke osobne, privatne biografske činjenice, i podsjećanja na neke važne datume iz povijesti odnosa Sjedinjenih Država i Berlina, a posebno reminiscencije o sadašnjem svjetskom političkom trenutku, gdje je Obama - podsjećajući na nekadašnji Berlinski zid koji je dijelio Berlin, Njemačku, Europu i svijet na dva bloka - napomenuo kako treba rušiti nove zidove koji se u svijetu grade, a posebno one koji se stvaraju između Sjedinjenih Država i Europe. Iako je u nekim fazama govora Obama djelovao malo neuvjerljivo, bio je to izuzetno dobar govor.

No, što je bilo posebno važno, govor je na televiziji izgledao spektakularno, jer je gomila koja ga je slušala bila velika, lokacija ispred velikog spomenika Stupa pobjede slikovita, a slušatelji oduševljeni. Na televizijskim ekranima to je izgledao veličanstveno, pa su se američki birači mogli uvjeriti da Obama nije u svijetu anonimac, da je cijenjen čovjek, te da u inozemstvu prihvaćaju mogućnost da crnac postane predsjednik SAD. Sljedeća točka njegove turneje bio je Pariz, gdje mu je priređen izuzetan prijem, ali u drugoj sferi. Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy primio ga je u Elizejskoj palači, dočekao ispred stubišta, a nakon razgovora održao s njim zajedničku konferenciju za štampu, kakve organizira isključivo sa šefovima država.

Svojedobno je primio i McCaina, ali se McCain kasnije pred novinarima pojavio sam. Sarkozy je o svojem sugovorniku govorio kao o “mojem dragom Obami”, izričito dao do znanja da preferira Obaminu pobjedu, te napomenuo: “Ako on pobijedi Francuska će biti oduševljena, a ako pobijedi netko drugi, Francuska će ostati prijatelj Sjedinjenih Država.” Sličan srdačan susret imao je i u Londonu na kraju svoje turneje s britanskim premijerom Gordonom Brownom, no, Brown se držao mnogo neutralnije kada je riječ o američkim izborima, te s njim nije održao zajedničku konferenciju za tisak. Obamu su na ovom putovanju pratili brojni američki novinari, bili su tu voditelji večernjih dnevnika tri najveće američke komercijalne TV mreže ABC-ja, NBC-ja i CBS-a, najpoznatiji američki komentatori, među njima, na primjer, i najčitanija komentatorica New York Timesa Maureen Dowd, te brojni drugi slavni reporteri. Svaki korak Obame snimale su televizijske kamere, fotoreporteri, on je sedam dana bio glavna televizijska vijest, a njegove su slike bile na naslovnim stranicama novina. McCain je tu turneju uzeo kao novi povod za napade na Obamu, jednim dijelom čak i zbog medijskog praćenja turneje, te je objavio da je turneja dokaz pristranosti američkih medija. Dok je Obama putovao Azijom i Europom u društvu gomile novinara McCain je putovao Sjedinjenim Državama a da je to malo tko bilježio. U jednom gradu dočekao ga je jedan jedini novinar.

Bio je to za Obamu medijski trijumf, barem što se američkih birača tiče. I mnogi Europljani bili su oduševljeni njegovim nastupom, ali ne svi. Neki su europski komentatori ipak zamijetili da je tijekom svojih razgovora s europskim liderima inzistirao da zapadnoeuropske zemlje pošalju što više dodatnih vojnika u Afganistan, što baš nije dobro primljeno. Američkim novinarima je Obama objasnio kako je to dobro za Amerikance, jer - ode li tamo više Europljana, morat će otići manje Amerikanaca, pa će to biti i manji teret za američke porezne obveznike. Njegovu namjeru da američke vojnike u Afganistanu zamijene zapadnoeuropski, novine u Europi nisu posebno prominentno zabilježile.