Presudu o tužbi hrvatskih štediša protiv Slovenije, zbog duga Ljubljanske banke, sutra će objaviti Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Postupak traje od 1997., a pokrenuli su ga hrvatski državljani Ivo Kovačić, Marijan Mrkonjić i Dolores Golubović zbog kršenja prava na mirno uživanje sredstava zamrznutih u Ljubljanskoj banci.

Sud je u studenom 2006. odbacio njihovu tužbu, uz obrazloženje da su Ivo Kovačić i Marijan Mrkonjić isplaćeni 20. srpnja 2005. nakon prodaje nekretnina poslovnice bivše Ljubljanske banke u Osijeku. U slučaju Dolores Golubović, Europski sud je ustvrdio da ona nije poduzela nikakve pravne korake u Hrvatskoj kako bi joj ušteđevina bila isplaćena, a ocjena je suda da bi ostvarila uspjeh da je to učinila.

Ivo Kovačić i Dolores Golubović su u međuvremenu umrli, a slučaj su preuzeli njihovi nasljednici. Nasljednici oštećenih štediša su, nakon što je tužba odbačena, podnijeli zahtjev da Sud ponovo razmotri ovaj predmet, što je Veliko vijeće od 17 sudaca odlučilo učiniti.

Prošle godine, 14. studenog, Veliko je vijeće održalo javnu raspravu na kojoj su saslušane sve strane uključene u postupak koji je troje hrvatskih štediša pokrenulo protiv Slovenije. Saslušani su odvjetnici oštećenih štediša, predstavnici slovenske Vlade i predstavnici Republike Hrvatske, koja je iskoristila svoje pravo i uključila se na strani štediša. Odvjetnik nasljednika oštećene Doris Golubović, Zvonko Nogolica tijekom saslušanja je objasnio da su potraživanja Kovačića i Mrkonjića naplaćena pukom slušajnošću.

Nogolica je kazao daje Ljubljanska banka već bila prodala svoju nekretninu u Osijeku jednoj osječkoj tvrtci, koja se iz nemara nije na vrijeme uknjižila kao vlasnik, pa je Ljubljanska banka i dalje bila upisana kao vlasnik. Nećak oštećene Doris Golubović u međuvremenu je pokrenuo postupak pred jednim hrvatskim sudom.

Predstavnici slovenske Vlade na toj su raspravi ponovili tvrdnju da je u tom slučaju posrijedi sukcesijsko pitanje za koje Europski sud za ljudska prava nije nadležan. "Bankarski sustav u bivšoj Jugoslaviji bio je utemeljen na teritorijalnom načelu", rekla je zastupnica slovenske vlade sugerirajući da je filijala Ljubljanske banke bila samostalna u odnosu na svoju središnjicu u Ljubljani. Također, odbacila je prigovore o diskriminaciji. "Neslovenski državljani koji su imali štednju u poslovnicama u Sloveniji uspjeli su podići svoje ušteđevine", istaknula je.

Na pitanje sudaca gdje je završio novac hrvatskih štediša, predstavnici slovenske vlade odgovorili su da je dio tog novca uložen u hrvatske tvrtke i nije vraćen, te da je dio završio i Narodnoj banci Jugoslavije.

Štefica Stažnik, zastupnica hrvatske Vlade, kazala je da je Ljubljanska banka ulagala u tvrtke u RH u tadašnjim jugoslavenskim dinarima, dok je za devize sugerirala da sumogle završiti na računima inozemnih banaka, koje je tada osnovala Ljubljanska banka. "U to je vrijeme Ljubljanska banka osnovala mješoviti inozemne banke, a te se banke osnivaju s određenim kapitalom, a istodobno Ljubljanska banka tvrdi da u to vrijeme nije imala novaca", rekla je Štefica Stažnik.

Ustavni zakon kojim je Ljubljanska banka podijeljena na dva dijela donesen je 1994. godine, a nova je banka preuzela svu aktivnu imovinu, dok je stara zadržala samo dugove prema stranim vjerovnicima. Time su hrvatski štediše onemogućeni da se za svoja prava izbore pred slovenskim sudovima.

Oštećeni štediše, odnosno njihovi nasljednici, prilikom ulaganja tužbe pozvali su se na odredbu Europske konvencije o ljudskim pravima kojom je zajamčeno pravo na vlasništva. Tužitelj Kovačić je podnio tužbu i zbog diskriminacije na temelju državljanstva, jer se Slovencima koji su imali štednju u zagrebačkoj poslovnici Ljubljanske banke omogućilo podizanje njihove štednje.

Presudu Europske komisije očekuju brojni štediše u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Najmanje 130.000 štediša bivše Ljubljanske banke u Hrvatskoj potražuju oko 172 milijuna eura glavnice svoje štednje, ne računajući pripadajuće kamate. Velik broj tih štediša već je podnijelo zahtjev, no sud iz Strasbourga je odlučio kako će se najprije riješiti slučaj "Kovačić i ostali protiv Slovenije".