Zbog jutrošnjeg brutalnog ubojstva Ivane Hodak premijer Ivo Sanader smijenio je su dva ministra unutarnjih poslova Berislava Rončevića, ministricu pravosuđa Anu Lovrin i ravnatelja policije Marijana Benka.

Rončevića će na čelu Ministarstva unutarnjih poslova naslijediti dosadašnji ravnatelj SOA-e Tomislav Karamarko, novim ministrom pravosuđa imenovan profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i nekadašnji šef hrvatske misiji u UN-u Ivan Šimonović, a umjesto Benka je na poziciju šefa policije imenovan Vladimir Faber.

Sanader je svoju odluku obrazložio potrebom da se pokaže više odlučnosti u borbi protiv mafije i organiziranog kriminala u Hrvatskoj.

"Potrebno nam je više odlučnosti nego što je bilo do sada. Na ovaj način pokušavamo najaviti da nitko tko nešto ovako pokuša napraviti u buduće u Hrvatskoj neće biti siguran", rekao je Sanader.

Premijer je također najavio kako će Hrvatska uskoro i svoje zakonodavstvo prilagoditi kako bi se državne institucije što efikasnije borilo protiv kriminala. Sanader nije precizirao što će se točno učiniti po tom pitanju, već je samo rekao kako će proučiti slična rješenja iz drugih država: "Nećemo izmišljati toplu vodu. Sve će biti jasnije za koji dan kad vidimo kakvi su zakoni u drugim zemljama, jer nešto tako slično već postoji. Pripremit će se jedna skupina koja će pripremiti zakon, a u rad će se uključiti i novi ministar nakon što ga Sabor potvrdi".

Inače, na pitanje novinara premijer Sanader je rekao kako je odluka o smjeni ministara bila njegova, dok je u suradnji s predsjednikom Mesićem odlučio premještanju šefa POA-e Tomislava Karamarka na novu dužnost. Također, na pitanje o tome kako su smijenjeni reagirali , Sanader je vrlo hladno odgovorio kako je to nevažno: "U ovom trenutku je to od drugotne važnosti. Potpuno je nevažno kako je netko reagirao, važno je samo ono što želimo postići".

Umjesto Benka kompromitirani FaberOd novoimenovanih kadrova najviše kontroverzi svakako će izazvati izbor Vladimira Faber kao čelnog čovjeka policije. Naime, Faber je duboko kompromitiran svojim postupcima u aferi Glavaš. Nacional je u siječnju ove godine ekskluzivno objavio fotografije i audio snimku na kojima je nedvojbeno utvrđeno kako je Faber organizirao skandalozni tajni sastanak sa Anom-Marijom Getoš, sestrom Gordane Getoš Magdić jedne od optuženih u tzv. "slučaju selotejp", u kojem je prvookrivljeni bio Branimir Glavaš.

Na tom sastanku Faber je Ana Mariji getoš saopćio kako bi njezina sestra trebala promijeniti svoj iskaz i teretiti Branimira Glavaša. Faber joj je zaprijetio kako će u suprotnom na sudu iznijeti da su ona i Glavaš bili ljubavnici i da ju je Glavaš mučki seksualno zlostavljao.

U zamjenu za novi iskaz, kojim bi nekadašnja Glavaševa tajnica na sudu potvrdila tvrdnje Državnog odvjetništva o Glavaševoj zapovjednoj ulozi u ubojstvima osječkih civila srpske nacionalnosti s početka rata, Faber je Gordani Getoš ponudio i brz izlazak iz ćelije u Remetincu: umjesto kazne zatvora od 10 ili 15 godina, koju su joj najavljivali ako ostane pri svojim tvrdnjama, ona bi se, da je pristala na Faberovu inicijativu, na slobodi našla vrlo brzo nakon završetka suđenja, što bi joj Vladimir Faber omogućio kao utjecajni član Komisije za pomilovanja RH.

Iako se radilo o djelu koje iznimno upitno s pozicije etičnosti i poštivanja pravila policijske struke, MUP-ova Disciplinska komisija na kraju je presudila kako se Faber nije ničim ogriješio o pravila.

Tomislav Karamarko - iskusni operativac blizak MesićuTomislav Karamarko na novu poziciju dolazi s mjesta čelnog čovjeka Sigurnosno-obavještajne agencije.Karamarko je čovjek bogatog policijskog iskustva, kao i iskustva rada u Vladi. Također, valja napomenuti kako je Karamarko od 1996. do 1998. godine obnašao dužnost pomoćnika ministra unutarnjih poslova. Još 1992. godine bio je imenovan šefom Kabineta tadašnjeg predsjednika Vlade Josipa Manolića, a nakon toga je postao funkciju šef kabineta Vlade dok je premijer bio Franjo Gergurić.

Vrlo brzo otišao je s te pozicije, te postao šef kabineta predsjednika Sabora, u vrijeme dok je tom institucijom predsjedao Stipe Mesić. Karamarko je postao osoba od Mesićevog povjerenja, te je 2000. godine bio voditelj njegovog izbornog stožera ina predsjedničkim izborima.

Nakon Mesićeve izborne pobjede, Karamarko je postao savjetnik predsjednika za nacionalnu sigurnost. Do 2002. godine vršio dužnost predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost, da bi tu poziciju napustio radi pokretanja privatnog biznisa. Ipak, 2004. godine vraća se u državnu službu, te dogovorom Stipe Mesića i Ive Sanadera postaje ravnatelj Protuobavještajne agencije, koja je kasnije pretvorena u Sigurnosno-obavještajnu agenciju.

Potencijalni ministar vanjskih poslova postao ministar pravosuđaImenovanje Ivana Šimonovića ministrom pravosuđa poprilično je iznenađenje i to iz dva razloga. Kao prvo, rijetko je tko mogao očekivati da će Sanader poziciju u tako ključnom resoru kao što je pravosuđe povjeriti nestrnačkoj osobi. Kao drugo, iako je pravnik i profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Šimonović se ipak u svojoj dosadašnoj karijeri porvenstveno bavio diplomacijom. Zbog toga mnogi smatraju kako bi logičnije mjesto za njjega bilo u Ministarstvu vanjskih poslova.

Sam Šimonović se u svom prvom obraćanju medijima otkad je imenovan ministrom pravosuđa nije razbacivao velikim obećanjima: "Ja sam dosta puta dosad ulazio kao nestranački čovjek kada je to bilo potrebno. Rano je pričati o prvim potezima ali je sigurno da se moram prvo ošišati i zavezati kravatu, a zatim s ostalim državnim organima odlučno boriti protiv organiziranog kriminala i korupcije te nastaviti usklađivati naše standarde sa standardima Europske unije".

Šimonović je rođen 2. svibnja 1959. u Zagrebu. Otkako je početkom 90-ih ušao u diplomaciju, obavljao je niz važnih uloga, sudjelovao u gotovo svim bitnim pregovorima, između 1999. i 2002. bio hrvatski veleposlanik pri UN-u u New Yorku, a posljednjih godinu dana koalicijske vlade i zamjenik Tonina Picule. Poslije HDZ-ova izbornog trijumfa napustio je ministarstvo i vratio se na Pravni fakultet gdje će od jesenskog semestra predavati novi kolegij Pravo i diplomacija.