Nevjerojatne brojke koje se iščitavaju uoči samih izbora, a koje su posebno obilježile višemjesečnu predizbornu kampanju, ilustrativno pokazuju koliko američka nacija, za razliku od recentnih izbora; zbog više od nekoliko razloga, iščekuje rezultate koji će uvjetovati odlazak Georga Busha, odnosno postavljanje novog najmoćnijeg čovjeka u SAD-u. Večeras će biti objavljen podatak kojemu je prethodilo gotovo 20 mjeseci u kojima su demokrati i republikanci, preko unutarstranačkih a potom i međusobnih sučeljavanja, nastojali doprijeti do što većeg broja birača te se profilirati kao stranka koja je najpodobnija za rješavanje nagomilanih problema s kojima se objektivno suočava SAD. Vremenu u kojem će se prebrojati posljednji glas jednog od predviđenih 150 milijuna glasača, prethodile su višemjesečne debate, najskuplje reklamne i ine kampanje u povijesti, oblikovanje novog, mladog političkog imena i objektivno populariziranje najstarijeg političara koji se kandidira za predsjednika SAD-a.

Iako je očigledno da John McCain i Barack Obama imaju različita politička stajališta prema temeljnim unutarnjim i vanjskim američkim pitanjima, jedna, a možda i najbitnija stvar, njima je zajednička-a to je privođenje kraju višegodišnje neuspješne politike, koja je u proteklim mjesecima kulminirala brojnim negativnostima, osjetnim i na globalnoj razini. U kontekstu političkog testamenta Georga Busha moglo bi se naglasiti nekoliko činjenica: SAD trenutačno aktivno sudjeluje u dva razorna rata koja izbijaju milijarde dolara godišnje iz američkog proračuna, uz brojne ljudske žrtve. Financijska se kriza infiltrirala u gotovo sve gospodarske resore, a i dalje se čeka da se započnu reforme u zdravstvu i poreznoj politici, čiji epilog prosječni građanin u SAD-u godinama čeka. Odnosno, kako će izbor novog predsjednika SAD-a utjecati na svakodnevni život većine od 300 milijuna građana u toj državi. Država koja je uvelike izgubila ugled i dosadašnji utjecaj u svijetu, paralelno s ekonomskim rastom Kine i oporavkom Rusije, pred nizom je izazova, a oboje kandidata u svojim su medijskim istupima dali do znanja da bi se na kvalitetan način mogli suočiti s rečenim problemima.

Osam godina vladavine Georga Busha težak je teret za Johna McCaina, republikanca koji je toga u posljednjih dva mjeseca itekako postao svjestan. 72-godišnji McCain osjetno se distancirao od Busheve politike, a žarišni problemi poput pitanja rata u Iraku, u njegovoj su kampanji u posljednjih nekoliko tjedana sve manje spominjani. No, to ne znači kako je McCain odustao od političkih smjernica, specifičnih za konzervativni dio američke političke scene u Americi po pitanju  načina sudjelovanja SAD-a u ovom području svijeta, strateški iznimno važnom za Amerikance.

Bez obzira na ishod, SAD će i sljedeće četiri godine pred sobom imati velike probleme sa bliskoistočnim kampanjama. Iako se nastojao distancirati od nekih djelova vođenja vanjske politike koji su specifični za Bushevu administraciju, McCain se od početka rezolutno zauzima za završetak ratova u Iraku i Afganistanu. Čak štoviše, u nekoliko je navrata izjavio kako bi za pobjedu spreman da u Iraku bude prisutan i '100 godina'. To mu inzistiranje, prema mišljenju političkih analitičara u SAD-u, potencirano činjenicom da je već prije dvije godine inzistirao da se poveća broj američkih vojnika na tom bojištu; nimalo ne pomaže da se distancira od Busheve vanjske politike. Međutim, paralelno s razvojem događanja na američkom tržištu financija, odnosno nakon nastanka ekonomske krize, mjerljive onoj iz 1930-ih, došlo je do djelomičnog anuliralanja ove McCainove strategije prema kojoj je kao elementarno pitanje nastojao upotrijebiti nacionalnu sigurnost.

U trenutku kad stotine građana u SAD-u ostaju bez poslova, taktika na kojoj je George Bush osvojio svoj drugi mandat pala je u drugi plan. Tu je retoriku u svoju korist okrenuo Barack Obama, potencirajući u svakom mogućem trenutku kako 'glas za McCaina znači treći mandat za Georga Busha'. 47-godišnji karizmatični senator iz Illinoisa, kao glavne adute svakako ima katastrofalno gospodarsko stanje i vanjsku politiku bez zadovoljavajućih rezultata koje je kao nasljeđe ostavio republikanac George Bush.

Uz to, Obama je, slažu se politički analitičari, tijekom duge kampanje na dosta predizbornih skupova govorio o konkretnim problemima, odnosno o rješenjima koje bi njegova administracija mogla ponuditi u slučaju da postane predsjednik. Po pitanju prekomorskih ratnih kampanja, Obama je od početka bio rezolutan; on se zalaže za povlačenje američkih snaga u sljedećih 16 mjeseci iz Iraka, uz najavu kako SAD treba otvoriti novo poglavlje u vanjskopolitičkim odnosima, koji će imati naglasak na diplomaciju i dijalog s 'političkim neistomišljenicima', koje republikanci nazivaju 'neprijateljima' ili pak 'teroristima, pritom se referirajući na režime u Teheranu, Damasku, Havani ili pak Pjong Jangu.

John McCain
Gospodarska politikaJohn McCain je priznao tijekom kampanje kako se ne razumije baš po pitanjima gospodarstva. To mu je priznanje priskrbilo kritiku dijela republikanskih glasača, koji i dalje, kao i većina Amerikanaca osjeća posljedice financijske krize. Analitičari ističu kako republikanci vjerojatno nikad ne bi uspostavili konsenzus oko odabira McCaina za svog kandidata, da je bila predviđena financijska kriza, koja je pak uvjetovala da se ekonomija gurne u prvi plan izbora. McCain je najavio bezporeznu potporu za nezaposlene, smanjenje poreza na dohodak za sve, omogućavanje da se loši krediti s promjenjivim kamatama preoblikuju u kredite s fiksnom kamatom.

ZdravstvoPrema statistikama, više od 45 milijuna građana u SAD-u nema zdravstveno osiguranje, a ta zemlja nema javni sustav zdravstvene zaštite. Na tržištu dominiraju privatne osiguravajuće tvrtke koje se kritiziraju da svoje usluge daju osobama van takozvanih rizičnih skupina. To su, naime, siromašni građani, radnici s malim plaćama ili pak starije osobe. McCain se i dalje zalaže za sistem privatne zdravstvene zaštite, ali uz uvjet da bude jeftinije.

EkologijaOsim kritike koju je John McCain uputio aktualnom predsjedniku Johnu Bushu na račun načina vođenja rata u Iraku, republikanski kandidat u nekoliko je navrata njegovu ekološku politiku nazvao 'diplomatskom katastrofom'. McCain se zalaže za jačanje SAD-a po pitanju vlastite energetske suverenosti (i preko alternativnih oblika energije), s paralelnim smanjivanjem ovisnosti o prekomorskim zemljama bogatim energentima.

IrakIako se nastojao distancirati od nekih djelova vođenja vanjske politike koji su specifični za Bushevu administraciju, McCain se od početka rezolutno zauzima za završetak ratova u Iraku i Afganistanu. McCain se zalaže za nastavak kampanje u Iraku i povećanje američke vojske, sve dok se tamo ne stvore uvjeti za stabilni demokratski sustav u kojima će iračka tijela biti sposobna provoditi svoje zakone. Prema njegovom mišljenju, to neće biti moguće prije 2013. godine. Također, zalaže se za jačanje borbe protiv terorizma.

IranJohn McCain se rezolutno protivi bilo kakvim kontaktima s vlašću u Iranu, što je konzistentno s političkom retorikom koja je u SAD-u prisutna od 1978 godine. Najveće poteškoće po tom pitanju, vidljive su u kontekstu prijetnji koje Ahmedinedžad upućuje prema Izraelu, nukearni program, te teze kako spomenuti režim sponzorira terorističke slupine protiv kojih se SAD bori.