Da ne postoji, birokraciju bi trebalo izmisliti. Jer tko drugi može stvoriti toliko političko-jezičnih oksimorona poput Europske unije, kada se radi o pregovorima s Hrvatskom. "Dobit ćete datum završetka pregovora, ali to neće biti bianco ček", "Pregovori će završiti u 2009., ali samo ako ispunite sve uvjete", "Hrvatska je napravila značajan napredak, međutim u dosta poglavlja situacija je jako loša", "Lisabonski ugovor je uvjet ulaska u EU, no možda nađemo nekakvu pukotinu da vas primimo, dakako, ako Nijemci, Francuzi, Nizozemci  ili Poljaci ne kažu ne"...

Gornji citati možda zvuče poput svojevrsnog karikiranja, ali, u načelu, na to se svode odnosi Bruxellesa i Zagreba. Gomila dvoznačnih fraza koje se mogu shvaćati kako to kome odgovara, poneki kompliment iza kojega slijedi nekoliko packi, a opet, nakon svega, zadovoljni mogu biti i Ollie Rehn i José Manuel Barroso i Ivo Sanader i Zoran Milanović, pa čak i Dimitrij Rupel. Sve se svodi na staru priču o napola punoj ili praznoj čaši. Rehn i Barroso uvijek mogu podsjetiti kako su još jednom pogurali, ali i upozorili na probleme, Sanader se može hvaliti da sada postoji kakav-takav okvirni datum završetka pregovora, Milanović da Hrvatska ide naprijed, premda bi s njim sve bilo puno brže, dok Rupel može zaključiti kako osobno obožava Hrvatsku, a blokiranjem pregovora, zapravo pokušava pomoći da bi bila još bolja.

Isključivo u tom smislu treba pratiti posljednje događaje u Bruxellesu, i "road map" u kojem se okvirno najavljuje završetak pregovora tijekom 2009. Treba razumjeti premijera Sanadera koji je i u kudikamo slabijim okolnostima nastupao prepun optimizma. Primjerice kao kada je dobio izbore, između ostaloga, zahvaljujući obećanju da će Hrvatska 2007. postati članica EU. Sanaderova je sreća što se na Balkanu obećanja lako daju i još lakše zaboravljaju, i danas gotovo nitko ne pamti obećanja na temelju kojih je 2003. svrgnuo Ivicu Račana.

Europska unija još je jednom ponovila poruku koja je u raznim oblicima više puta adresirana prema Zagrebu. Sve se svodi na isto: sredite kriminal i korumpirano pravosuđe, dokrajčite socijalizam u brodogradnji i poljoprivredi, a ostalo predstavlja manji problem. Čak i prigovaranja iz Slovenije, jer kada Hrvatska odradi glavninu posla, EU će pritisnuti Slovence, i objasniti da postoje važniji ciljevi od tri zaselka i zaljeva u koji ne smije uploviti ništa veće od remorkera. Optimisti će se držati za dio u kojem se navodi mogućnost završetka pregovora u 2009., što je prvo eksplicitno spominjanje datuma. Točno, no datum je uvjetovan u najvećoj mogućoj mjeri, i sve se ponovno vratilo na početak.

A to znači kako hrvatska vlast mora stvoriti uvjete za zatvaranje preostalih tridesetak poglavlja u idućih 12 mjeseci. Sve što su izvršna i zakonodavna vlast poduzimale u prošlosti, ni najmanje ne pojačava vjeru kako će spomenuta čaša u idućih godinu dana napokon biti dupkom puna.