Dijagnozu o neplodnosti mnogi muškarci prihvaćaju jako lošeNajnovija istraživanja Svjetske zdravstvene organzacije i znanstveno opovrgavaju dugogodišnju predrasudu da je žena glavni krivac bračne neplodnosti. Naime, prema tim istraživanjima za bračnu je neplodnost muškarac 'kriv' u oko 40 posto slučajeva, pojednako kao i žena, dok se za preostalih dvadesetak posto još ne zna uzrok ili su pak oboje neplodni.

Međutim, ta su istraživanja također ukazala na zabrinjavajući trend- a to je da se plodnost muškaraca općenito smanjuje. Naime, prije dvadesetak godina udio muškarca u bračnoj neplodnosti bio je tek dvadeset posto. Što se dogodilo u međuvremenu što je utjecalo na tako drastično smanjenje plodnosti muškaraca?

Marijan Kovačić, specijalist urolog iz poliklinike Dr. Bates u čijem su opsegu djelovanja takvi problemi, objašnjava da uzroke ponajprije treba tražiti u suvremenom načinu života koji je često stresan. „Iako uzroci opadanja muške plodnosti još nisu sasvim jasni, vjeruje se da bi to mogli biti stresan stil života, neadekvatna prehrana, razna zagađenja, rano stupanje u spolni život, sklonost čestog mijenjanja partnera što često dovodi do prenošenja spolnih bolesti koje također mogu biti uzrokom neplodnosti, ali i prekomjerno uzimanje alkohola, pušenje, droge, izlaganje povećanom zračenju i vrućini itd.", naveo je.

Muška neplodnost može se manifestirati na nekoliko načina. Problem može biti u nedovoljnoj proizvodnji spermija, kvaliteti, prijenosu sjemena itd., a često se radi i o kombinaciji to troje.
Dr. Kovačić objašnjava postupak i metode liječenja. „Kad se pojavi sumnja u neplodnost muškarca, kreće se s nizom pretraga. Ovisno o uzroku problema, liječnik bračnom paru predlaže najjednostavniji postupak potpomognute oplodnje, tj. onaj koji ima najviše izgleda za uspjeh. U slučaju lošije kvalitete spermija jedna od najčešćih metoda je tzv. intrauterina inseminacija(IUI) kad se sjeme posebno priprema i unosi izrvno u maternicu neposredno pred ovulaciju. Također nam na raspolaganju stoje i visokosofisticirane tehnike izvantjelesne oplodnje koje zahtijevaju suradnju biologa, urologa i ginekologa.", istaknuo je Kovačić.

U Hrvatskoj se godišnje u programe potpomognute oplodnje uključi oko tisuću novih parova. Postotak uspješnosti je nakon jednog pokušaja između 3 do 35 posto, a ukupni postotak nakon četiri do šest pokušaja je oko 45 do 75 posto.

Kovačić ističe kako je suočavanje s neplodnošću kod većine parova traumatično te kako je upravo tada uzajamna potpora partnera najbitnija za prevladavanje krize. „Dijagnoza neplodnosti kod muškarca često izaziva iznenađenje, nevjericu i teško mirenje s prihvaćanjem realnosti. Muškom partneru tada treba posebno ukazati na brojne mogućnosti potpomignute oplodnje, te također naglasiti kako je za oplodnju dovoljan 'samo jedan zdravi spermij', što često smanjuje napetost i daje poticaja ustrajnosti u daljnjem liječenju. Međusobno razumijevanje i bliskost parova tada je najpotrebnija, jer poremećeni međusobni odnosi podržavaju stres što dalje može prouzročiti i probleme seksualne naravi."

Suprotno nekim mišljenjima da se muškarci teže nego žene nose sa spoznajom o vlastitoj neplodnosti, Kovačić ističe da iz svog iskustva ne može govoriti o nekakvoj 'tipičnoj' reakciji muškaraca. „Reakcije na neplodnost ne ovise o spolu, već o karakteru i jakosti osobe da se nosi s nastalim problemima. Zajednička želja za djetetom često ipak stavlja u drugi plan osobnu frustriranost i spoznaju bolesti. Umiješnost liječnika ima veliku ulogu u smirivanju stresnog stanja, a neki parovi posežu i za stručnom psihološkom pomoći ukoliko se liječenje produži zbog ponavljanja pokušaja opodnje.", objasnio je Kovačić i dodao kako pak u slučaju da se svi pokušaji pokažu neuspješnima, a želja za djetetom i dalje postoji, paru uvijek preostaje mogućnost usvojiti dijete koje obitelji može donijeti jednaku sreću i zadovoljstvo kao i ono vlastito.