Proslavljeni sudac: Vice Vukojević kao vlasnik 'impozantne' biografije
Posljednje izjave Vice Vukojevića, vezane uz Jasenovac, ne bi trebale nikome biti preveliko iznenađenje, ukoliko prosječni čitatelj ima minimalno saznanje o njegovom bogatom biografskom profilu, koji je među reprezentativnijim primjercima prikaza hrvatskog nacionalističkog muža iz ratnih 90-ih godina. Zanimljiv dio karaktera Vukojević je u punom svjetlu imao prilike iskazivati odmah nakon uspostavljanja nezavisne Hrvatske 1991. godine.
Ovdje ćemo prezentirati samo nekoliko verbalnih i fizičkih eskapada koje se imaju pripisati Vukojevićevom djelovanju tijekom 90-ih godina. Preko liste HDZ-a 1990., Vukojević je ušao Sabor gdje je proboravio dva mandata, a tijekom kojih je šovensko ponašanje doveo do samog savršenstva, posebice kad su bile u pitanju vojne intervencije Hrvatske u susjednoj Bosni i Hercegovini. Kada se primjerice međunarodna zajednica zbog navedenih poveznica sa BiH ozbiljno pripremala uvesti Hrvatskoj sankcije, Vice Vukojević prigodno je na saborsku govornicu došao u odori visokog časnika Hrvatskog vijeća obrane. Posebno zanimljiva replika dotičnog bila je usmjerena prema tadašnjoj saborskoj oporbi, koja je tražila da Hrvatska promijeni politiku prema BiH.
Poručio im je, citiramo: "da na sredini papira naprave rupu, kako bi ga sultan mogao nabiti na svoj obreznjak". Ironijom sudbine, Vice je Vukojević troniziran i na poziciju čelnika Komisije za utvrđivanje žrtava rata i poraća. Tada je bio glavni inicijator filma o Bruni Bušiću, koji se 1992. godine prikazao na nacionalnoj dalekovidnici (HRT-u), a nakon čega je bilo jasno da ga je Vice dao producirati kako bi se preko njega obračunao sa Ivanom Cesarom, Ivanom Cerovcem biskupom Šeperom i drugima, prezentirajući većinu spomenutih pojedinaca kao agente udbe. Iako su ga dobrano optuživali da je falsificirao niz povijesnih podataka u ovom uratku, inače nazvanom "Bruno Bušić: život, djelo i mučko ubojstvo", on se nije dao smesti, ističući da za sve tvrdnje ima dokumente.
Sve se to događa kada Vice pasionirano rukama i nogama brani ideju nezavisnosti Hrvatske Zajednice Herceg Bosne, dok paralelno s tim Muslimane proglašava fundamentalistima. Kada je, valja se prisjetiti još jednom, izašao na saborsku govornicu svečano odjeven u uniformu HVO-a, uskliknuo je kako je HVO druga hrvatska vojska u kojoj je zadužen za političku djelatnost. Upravo iz tih vremena ostati će zapamćena, ali nikada procesuirana mračna crta iz Vukojevićeve biografije. Naime, u toj istoj BiH, gdje se zalagao za Hrvatsku Zajednice Herceg Bosne, protiv njega se vodila istraga da je u logoru Vojno (Mostar) 1993. silovao 22-godišnju Bošnjakinju. Prava istina nikada nije izašla na vidjelo, iako je svoje mučno iskustvo silovana djevojka prenijela i u knjizi bosanskih logoraša 1999. godine.
Prigodno, iste je godine u susjednoj Hrvatskoj, zaslužni građanin Vice Vukojević nagrađen funkcijom Ustavnog suca, te je time dobio imunitet od eventualnih sudskih progona. No ta mu je zaštita istekla krajem 2007. godine, a priča o silovanoj djevojci i dalje je bez izvjesnog epiloga. Naime, Vukojević se od prvih dana, kada je priča izašla u javnosti branio tezom da su mu za sve namjestili predsjednik Stjepan Mesić i naravno, Udba. Djevojka koja do danas i dalje tvrdi da ju je silovao upravo Vukojević izrazila je spremnost da svjedoči u Hrvatskoj, a tužiteljstvo BiH, koje je 2007. hrvatskim kolegama dostavilo materijale s optužbama, navodno posjeduje izjave nekoliko svjedoka koji su potvrdili iskaz djevojke.
Posljednjih godina Vukojević je gotovo u potpunosti nestao sa javne pozornice, a zadnji put kada se njegovo ime ozbiljnije spominjalo, van marginalne šačice revizionista, bilo je u kontekstu ratnih 90-ih godina. Naime, Nacional je sredinom prošle godine objavio dokumente iz kojih je vidljivo da je ovaj, van svojih ovlasti i u lažnoj funkciji voditelja 7. Uprave Ministarstva vanjskih poslova, tijekom 1993. godine planirao voditi akcije špijuniranja izvan Hrvatske. Riječ je o operativnim 'zahvatima', koje su za cilj imale u UN-u 'pronaći osobe 'koje su bile izrazito protuhrvatski orijentirane, kao i one koje bi u budućnosti mogle postati zagovaratelji hrvatskih interesa'.
