"Seksualna orijentacija nije pitanje izbora"

Pokušaji mijenjanja homoseksualne orijentacije u heteroseksualnu osuđeni su na propast i ne bi se trebali primjenjivati, poručilo je Američko udruženje psihologa (APA) ovog tjedna.

APA je izdala uputu psiholozima da više ne govore homoseksualnim klijentima da mogu postati heteroseksualci uz pomoć psihoterapije ili drugih metoda. Ako nekog homoseksualca muči seksualna orijentacija zbog sukoba s vjerom, tada bi ga trebalo uputiti na promjenu vjeroispovjesti ili na suzdržavanje od seksa, navodi se u uputi psihološkog udruženja.

Ovu su uputu psiholozi donijeli na temelju dvogodišnje analize velikog broja istraživanja , u kojima nisu pronađeni dokazi da je moguće nekome mijenjati spolnu orijentaciju. Štoviše, pokazalo se da su takvi pokušaji štetni jer izazivaju depresiju i samoubilačke sklonosti.

Američko je psihološko udruženje, koje okuplja preko 150.000 članova, i ranije kritiziralo navodne terapije za preobraćivanje homoseksualaca, a sada im se još tvrđe suprotstavilo nakon što je proučilo ukupno 83 istraživanja provedenih na tu temu od 1960.

"Nema dokaza da terapije za promjenu orijentacije djeluju, no neki su ranjivi ljudi ponukani da ih iskušaju, a kad uvide da ne djeluju, osjete se dvostuko zastrašeni", primijetila je dr. Judith Glassgold iz APA-e.

S druge strane, postoje kršćanske organizacije koje promiču programe za promjenu seksualne orijentacije i kojima se poruke američke udruge psihologa neće dopasti.

Jedna od najvećih takvih organizacija je Exodus International, čiji predstavnici tvrde da su u šest godina preobratili 50% polaznika antigay tečaja. Međutim, broj polaznika je bio mali, samo 61, od kojih su vjerojatno svi bili religiozni.

Zadnjih je desetljeća u zapadnjačkoj kulturi došlo do značajnog napretka u toleranciji prema homoseksualnosti utoliko što je ona izbrisana s popisa bolesti te što je priznato da je istospolna orijentacija prisutna i kod drugih životinjskih vrsta.

Stvar izbora ili prirode?

"Seksualna orijentacija nije pitanje izbora. Koji će nas spol privući ovisi o nizu genetskih i okolišnih faktora, ali nijedan nije pod kontrolom pojedinca", navodi kanadska seksologinja Maria Leonard.

"Tkogod od misli drukčije, neka se na trenutak prisjeti je li ikad donio odluku o svojoj naklonosti nekom spolu, ili je samo prepoznao tko ga privlači. Čovjek može konstatirati koji mu se spol sviđa te se može suzdržati od seksualnog čina procijeni li da bi mu škodio, ali ne i promijeniti svoju naklonost."

A za tako što nema ni potrebe, barem ne s medicinskog stanovišta. Međutim, probleme homoseksualcu u netolerantnim sredinama može izazvati pritisak okoline.

"Jedini motiv zašto bi netko želio prestati biti homoseksualac je izbjegavanje društvene izolacije i zlostavljanja, jer istospolna orijentacija sama po sebi ne izaziva pojedincu nikakve smetnje", komentirao je bečki psiholog Gerhard Müller.

"Homoseksualnost ne prijeti ni društvu jer nije zarazna niti može uzrokovati izumiranje čovječanstva, budući da se radi o manjinskoj orijentaciji koju posjeduje svega oko dva ili manje posto stanovnika."

Otpor homoseksualnosti možda vuče korijene iz vremena kad je ljudi na planetu bilo vrlo malo i kad se smatralo da svaka plodna osoba mora biti na raspolaganju za stvaranje potomstva. Danas pak opstanku ljudskog roda mnogo više prijeti prenapučenost Zemlje. Šest i pol milijardi ljudi blizu su limita koji naš planet može prehraniti i opskrbiti energijom.