Kronični umor treba liječitiZamislite da godinama ne možete raditi više od tri-četiri sata dnevno i da odmah nakon posla morate leći, da nemate snage obavljati uobičajene kućanske poslove i da osjećate prodornu bol poput zubobolje u raznim dijelovima tijela istodobno i da vam povrh svega popuštaju koncentracija i pamćenje. Tako izgleda život ljudi koji pate od sindroma kroničnog umora.

Tipični su prateći simptomi tjelesna slabost, bolovi, nizak tlak, nesanica i potištenost. Neki pacijenti imaju i kronično povećanu temperaturu te trnce u udovima.

Na početku umora je stres

Oni koji trpe od kroničnog umora ili fibromijalgije u većini slučajeva prije pojave bolesti pretrpjeli su snažan stres, poput fizičkog nasilja, nekoga ozbiljnoga gubitka, ili su iskusili depresiju ili anksioznost.

Istraživanje provedeno u Leedsu pokazalo je da su osobe koje trpe od kroničnog umora imale devet puta višu stopu stresnih događaja tri mjeseca prije nastupa bolesti u usporedbi sa zdravom populacijom.

Kad je organizam pod stresom, krhkiji je i slabiji, pa ga svaki sljedeći udarac može uvesti u kronično bolesno stanje, kao što su kronični umor, depresija ili oboje.

Preokret u shvaćanju kroničnog umora, kojeg su neki smatrali umišljenom bolešću, dogodio se kad je u žarište proučavanja došao mozak, odnosno središnji živčani sustav. Umjesto da traže uzrok umora u navodnoj infekciji ili ozljedi, znanstvenici su počeli snimati mozak i mjeriti razine stresnih hormona, veli neuropsihijatar dr. Earl Monroe iz kanadskog Centra za proučavanje kroničnog umora i fibromijalgije, bolesti bolnih mišića koja često prati kronični umor.

"Novom strategijom istraživači su otkrili da oboljeli od sindroma kroničnog umora imaju bitne biološke abnormalnosti u usporedbi sa zdravim ljudima. Mjerenja razine stresnih hormona i imuniteta te snimke moždane aktivnosti pokazali su jasne razlike između kronično umornih ljudi i zdravih", dodaje dr. Monroe.

"Svatko tko pati od ove kronične bolesti ima poremećaj u biološkom mehanizmu", kaže James F. Jones, stručnjak za kronični umor u Američkom centru za kontrolu i prevenciju bolesti. "Ne možete odvojiti um od tijela, jer psihologija je biologija. Sve što se događa u mozgu je kemijske ili električne prirode."

Liječenje nije uzaludno

Sindrom kroničnog umora ne liječi se snagom volje. Premda psihički stres nesumnjivo igra ulogu u nastanku bolesti, to ne znači da je pacijenti mogu otjerati voljom ili čarobnim riječima.

Terapija protiv sindroma kroničnog umora uključuje lijekove protiv bolova, antidepresive, psihoterapiju i tjelovježbu. Antidepresivi su sredstva za postizanje ravnoteže moždane kemije koja aktiviraju živčani sustav i dižu otpornost na stres.

Psihoterapija je važna zbog emocionalne podrške i hrabrenja, dok postupno vježbanje može pomoći pacijentu da se malo-pomalo vrati aktivnostima, poput fizikalne terapije nakon operacije kuka. Pacijente se ohrabruje da svaki dan pokušaju hodati nekoliko stotina metara duže, umjesto da se naglo iscrpe odmah čim im bude bolje.

Prepoznajte sindrom kroničnog umora

Kod ove je bolesti umor vrlo jak, remeti normalno životno funkcioniranje, a ne popušta ni nakon spavanja i odmaranja. Čak i mali napor pogoršava simptome. U početku, simptomi kojima počinje kronični umor nalikuju običnoj hunjavici ili gripi.
Četiri ili više navedenih simptoma moraju biti prisutni dulje od šest mjeseci.