Foto: Davor Puklavec/PIXSELLVatrogasac, policajac, pirotehničar, miner - to su poslovi koji uglavnom prvi »padnu na pamet« kada se govori o opasnim zanimanjima. No, ta zanimanja nisu ništa manje sigurna ili nesigurna od, recimo, posla medicinske sestre ili trgovkinje.

Novi list piše da je prema podacima Državnog inspektorata o obavljenim nadzorima zbog ozljeda na radu, a i izvještajima medicine rada o ozljedama na radu i profesionalnim bolestima, u Hrvatskoj najnesigurnije raditi u građevinarstvu.

Naime, prema podacima Inspektorata za prošlu godinu, od ukupno 39 smrtnih slučajeva kao posljedica ozljeđivanja na radu, čak je 17 bilo u građevinarstvu.

Kada se radi o pogibijama na radnom mjestu, nakon građevinaca, najugroženiji su radnici u djelatnostima poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom te prijevoza i skladištenja u kojima je lani zabilježeno po pet smrtnih slučajeva.

Građevina prednjači i prema ukupnom broju pojedinačnih težih ozljeda radnika s čak 343 radnika koja su nastradala na radnom mjestu. Slijedi prerađivačka industrija bez brodogradnje u kojoj je nastradalo 306 radnika, a u brodogradnji 61. U trgovini su, pak, 102 radnika nastradala na radnom mjestu, poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu njih 89.

Podaci medicine rada, pak, kazuju da godišnje na radnom mjestu nastrada oko 25 tisuća radnika, najviše opet u građevinarstvu, gdje je u 2008. ozlijeđeno preko 3,3 tisuće radnika. U djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi ozlijeđeno je preko 1,6 tisuća radnika, kao i u trgovini na malo. U prerađivačkoj industriji, pak, nastradalo je preko 7,7 tisuća radnika. Najviše je ozljeda registrirano u proizvodnji hrane i pića, segmentu prerađivačke industrije, gotovo 1,2 tisuće radnika.

Kada se pobroje podaci s medicine rada ispada kako je u Hrvatskoj najnesigurne raditi kao građevinski radnik. Drugu poziciju zauzima prerađivačka industrija, a tu su radnici zaposleni u proizvodnji hrane i pića, metalci, tekstilci, drvari.

Nažalost, u mnogim djelatnostima se niti ne zna stvaran broj radnika koji nastradaju na radnom mjestu jer poslodavac nesreću ne prijavi. Ne učini to ni radnik, zbog straha od gubitka posla ili se sjeti kada bude kasno. U sindikatu tekstila, primjerice, imali su tužan slučaj radnice koja je ostala invalid zbog ozljede na radu.

Od prevelike težine kutija koje je prenosila u pogonu pukle su joj kapilare na očima i na kraju je ostala bez vida. To nigdje nije evidentirano kao ozljeda na radu.