Simpozij pod naslovom "Veze - parovi, seksualnost i djeca" održan u Münchenu privukao je golem broj znanstvenika iz Njemačke i svijeta. Tamo su se čule mnoge iznenađujuće teze ponuđene kao odgovori na vječita pitanja: škodi li premalo intimnosti vezi i što je jamstvo da će neka veza potrajati?

Na primjer, malo intimnosti u vezi koja već dugo traje ne mora značiti da je to nešto loše. Osobito ako nije nestalo zanimanje partnera jednog za drugo. Rijetki trenuci intime mogu značiti i da se oba partnera osjećaju sigurno u vezi i ne boje se da će jedan od njih uskoro napustiti zajednicu. Tko nasuprot tome stalno traži izljeve strasti, može biti upleten u neki sukob ili kronično nesiguran u opstanak veze.

Kirsten von Sydow s Hamburškog sveučilišta zato konstatira: "Trajna sigurnost i čest i dobar seks se međusobno isključuju." Sudionici simpozija su se složili i da seks nije nikakav instinktivni poriv kojem se ljudi - manje ili više - ne mogu oduprijeti. Seksualno ponašanje je mnogo više odraz iskustava iz ranijih veza.

"Dugo" znači i nesposobnost odluke

I na pitanje: što je garancija za dugu vezu čule su se zanimljive tvrdnje. Tako iskustvo okupljenih stručnjaka svjedoči kako bojažljive žene češće mijenjaju seksualne partnere, dok su samouvjerene osobe manje sklone aferama i u pravilu kasnije počinju biti seksualno aktivne.

Psihoterapeutica Kate White iz Bowlby Centrea u Londonu se osvrnula na "melankoličan seks" - neuobičajen izraz kojim ona opisuje intimnost koja više nije vezana ni sa kakvim strastima. Navela je i primjer jednog nesigurnog pacijenta koji se žali kako može "ići u krevet s mnogima, ali mu teško pada pogledati ih u oči."

Znanstvenici su se uvjerili i da neke slabosti jamče dugu vezu. Bojažljive ili neodlučne žene se rijetko odlučuju prekinuti vezu, baš kao što se na to ne mogu odlučiti ni muškarci koji izbjegavaju sukobe i koji teško donose odluke.

"Stabilno nesretna veza"

Julie Berkic s Bavarskog državnog isnstituta je proučavala parove u ruralnim područjima Bavarske koji su u prosjeku u braku oko 28 godina. No ova znanstvenica podsjeća da to što su veze potrajale nipošto ne znači su sretne. Trećina parova se pokazala kao "stabilno nesretna" ili "nesigurna i rezignirana u vezi". Zajednička djeca, projekti poput gradnje kuće ili profesionalni uspjesi održavaju parove zajedno i kada među njima više nema sreće.

Znanstvenici ukazuju i na staro iskustvo da osobe koje dolaze iz stabilnih obitelji time dobivaju svojevrsni "zaštitni faktor" za dug brak. Tko se osjeća sigurno i vezan za svoju obitelj, moći će i partneru pružiti taj osjećaj - što opet povećava stabilnost veze.

U Münchenu je bilo riječi i o šoku što ga ponekad doživljavaju muškarci kada postanu očevi. Egon Garstick drži savjetovalište za nemirne i depresivne muškarce koji se ne mogu pomiriti da, nakon što je dijete rođeno, više nisu najvažnija osoba za njihove žene, nego dolaze tek na drugo - ili peto mjesto. Citira i jednog oca koji je morao rezignirati: "Začeo sam dijete i izgubio".