Više od polovice sjemena za božićna drvca koja se prodaju u Njemačkoj dolazi iz Gruzije. No, malo tko zna da kod skupljanja češera kavkaskih jela, posebno omiljenih na zapadu Europe, siromašni Gruzijci riskiraju život.

Svake godine u rujnu muškarci iz sela Tlugi odlaze u šume na obroncima brda na sjeveroistoku Gruzije kako bi skupljali češere kavkaskih jela za sjeme. Najviša stabla dosežu i do 60 metara. Češeri rastu samo na vrhovima krošnji. To je težak i opasan posao. Prijatelj seoskog učitelja Datea poginuo je prije nekoliko godina, pa se i njegova supruga plaši da se jednog dana ni on neće više vratiti iz šume. Datine ruke svjedoče o mukotrpnom poslu: one su snažne i prošarane ožiljcima i žuljevima. To nisu ruke učitelja, nego nekog tko obavlja najteže fizičke poslove.

Posao opasan po život

Dato se prisjeća kobnog događaja od prije osam godina: "Brat mog prijatelja Šore jedne se večeri pojavio pred mojim vratima, zabrinut jer se Šora nije vratio kući. Iduće jutro našli smo ga mrtvog ispod jednog bora. On je imao ženu i dvoje djece." Seoski učitelj priča da se i on već bezbroj puta okliznuo kada se penjao, a jednom je pri padu slomio rebro.

Sezona skupljanja češera kavkaske jele traje samo dva tjedna. Mnogima je to jedini izvor prihoda. Samo 22 stanovnika sela imaju stalno zaposlenje, polovica su učitelji - na svakog od njih otpada po dva đaka. To je rezultat mjera gruzijskog predsjednika Mihaila Saakašvilija za smanjivanje stope nezaposlenosti u ovoj siromašnoj kavkaskoj državi.

Na putu prema šumi nalazi se drvena koliba u kojoj Dato i njegovi drugovi svako veče predaju ubrane češere. Za dva kilograma dobiju jedan lari, odnosno preračunato 42 eurocenta. Kada je sezona dobra, Dato radi po 12 sati dnevno i ukupno zaradi i po tisuću eura - to je pet puta više nego što mjesečno zarade on i njegova supruga, također učiteljica. Zbog takvih mogućnosti zarade ovaj je posao vrlo atraktivan, pa se svake godine u doba sjetve u regiji okuplja na stotine radnika.

Milijunske zarade europskih rasadnika

Sjemenke iz češera završavaju u rasadnicima u Danskoj i Njemačkoj. U Europi se od prodaje božićnih drvaca godišnje zaradi dvije milijarde eura. Samo u Njemačkoj je prošle godine prodano 29 milijuna komada za ukupno 700 milijuna eura. To Dato i njegovi drugovi ne znaju. Isto kao što im nije poznato ni to da većina božićnih jelki koje se prodaju u Europi potječe od sjemena iz Gruzije. Iz njega se uzgajaju kavkaske jele s mekanim, raskošnim i otpornim iglicama, visoke nekih 2,40 metara. Za takvo jedno drvce stanovnik Berlina mora izdvojiti oko 60 eura.

Za kilogram sjemena potrebno je sedam do deset kilograma češera. Za njih Dato dobije oko dva eura. Gruzijski preprodavači to sjeme prodaju stranim tvrtkama za 25 eura po kilogramu. Na europskom tržištu taj isti kilogram sjemena dostigne cijenu višu od 100 eura - 50 puta više nego ono što na njemu zarade Dato i njegovi drugovi. Rasadnici u Njemačkoj i Danskoj iz kilograma sjemena uzgoje i po 5.000 mladica, kojima za postizanje željene visine treba sedam do deset godina.

U kući seoskog učitelja Date visi karta svijeta, jedini ukras na golim zidovima. Na karti su još ucrtane granice Sovjetskog saveza i DDR-a. "Ponekad stojim pred kartom i pitam se kako Nijemci slave Božić", kaže Dato i dodaje: "A onda želim da doznaju kako smo siromašni i koliko teško radimo da bi se oni mogli radovati."