Robert JežićUskok proširuje svoje aktivnosti vezane uz analizu poslovanja Roberta Ježića i njegove tijesne veze sa bivšim premijerom Ivom Sanaderom. Istražitelji Uskoka odnedavna istražuju pod kojim je okolnostima Ježić preko tvrtke Dinamarin uspio zaključiti unosan posao dužobalnog prijevoza naftnih derivata za Inu u trajanju od pet godina, s mogućnosti da se produži za još dodatnih pet godina. Radi se o poslu koji jamči unosan prihod onome koji ga obavlja. Ježićeva tvrtka je 20. travnja 2009. s Inom potpisala petogodišnji ugovor čija se vrijednost okvirno procjenjuje na čak 328 milijuna kuna. Riječki poduzetnik Robert Ježić uvjeren je da se Uskok počeo zanimati za taj njegov posao ponajviše zbog lobiranja Ante Marasa, poduzetnika koga je Ježić prije nekoliko godina uspio istisnuti iz tog posla.

Ježić je uvjeren da Maras pokušava iskoristiti njegovu trenutno tešku pravnu poziciju kako bi on sada njega istisnuo iz tog posla. Uskok je nedavno od vodstva Ine zatražio svu dokumentaciju vezanu za sklapanje tog posla i ta se dokumentacija sada ponovo analizira. Posao dužobalnog razvoza naftnih derivata za Inu je godinama obavljala tvrtka Jadranski pomorski servis, u većinskom vlasništvu Ante Marasa. Međutim, nakon 11 godina suradnje s tvrtkom Jadranski pomorski servis, Ina je 2009. raspisala pozivni natječaj za razvoz naftnih derivata. Svjestan da bi mogao izgubiti unosan posao, možda je upravo Maras novinama već tih dana dostavljao cijeli niz zanimljivih detalja o neočekivanom obratu u tom poslu. Tako se odmah po raspisivanju natječaja doznalo da Ina ubuduće za razvoz naftnih derivata traži sljedeće uvjete: da ponuđač u trenutku predaje ponude ne mora imati brodove za prijevoz nafte, već pismo namjere da će ih nabaviti do početka travnja 2009., da brodovi ne smiju biti stariji od 14 godina, te da moraju imati dvostruku oplatu. Marasa je to uznemirilo, jer su njegovi brodovi u to vrijeme bili stari 15 godina, pa je odmah posumnjao da se natječaj zapravo raspisuje da bi na njemu pobijedio netko drugi. Na natječaj se tada prijavila i tvrtka Dinamarin Roberta Ježića i dobila ga, a radnici Jadranskog pomorskog servisa u Rijeci su organizirali protest, pribojavajući se da će zbog smanjenih prihoda bez posla ostati polovica od ukupno 160 tada zaposlenih u tvrtki. Moguće je da će se rad Uskoka na tom predmetu fokusirati ponajprije na okolnosti koje su dovele do toga da se upravo tada odluči krenuti u podizanje sigurnosnih i ekoloških standarda u prijevozu nafte i naftnih derivata, te na okolnosti koje su dovele do toga da se krene baš u pozivni natječaj. Na koncu je posao u proljeće 2009. dobila Ježićeva tvrtka Dinamarin.

Radi se o tvrtki koja je osnovana 19. studenoga 2008. sa sjedištem u Omišlju. Većinski 90-postotni udio u tvrtki ima tvrtka Newcomarin AG iz Švicarske, a 10-postotni udio pripada Dina Petrokemiji iz Omišlja. Ona taj posao obavlja sa dva tankera za ulje i kemikalije, a svaki od njih ima nosivost od 3500 tona. Dinamarin je te brodove iznajmio i trenutno upošljava 41 radnika. Brodovi se zovu Kijac i Sepen, oba su duga 92 metra, proizvedeni su 2004. i 2006., plove pod hrvatskom zastavom, upisani su u upisnik Hrvatskog registra brodova u Rijeci i oba udovoljavaju svim uvjetima koji su propisani Zakonom o prijevozu opasnih tvari i međunarodnim konvencijama Solas i Marpol. Ta dva broda od Ininih proizvodnih jedinica u luci Bakar duž hrvatske obale prevoze naftu i naftne derivate do obalnih skladišta u lukama Zadar, Solin i Ploče. Vodstvo Dinamarina tvrdi da bi sa istim brodovima mogli i prevoziti EDC sirovine za potrebe Dina Petrokemije iz luke Assemini u Italiji do Omišlja. To bi tvrtki moglo i dodatno povećati prihode, uz uvjet da se postojeći posao s Inom ne dovede u pitanje. Ježić se upravo toga počeo pribojavati. On misli da Ante Maras kod Ine lobira da mu se oduzme taj posao. Ježić sumnja da se Maras istodobno stavio na raspolaganje i mjerodavnim hrvatskim institucijama, kako bi pokušao osporiti zakonitost ugovora koji je sa Inom potpisao Ježić. Ježić sumnja da Maras time zapravo posredno vrši i pritisak na Inu, kako bi mu tvrtka otkazala suradnju. Zato se Ježić nada da će na koncu o sudbini tog posla odlučivati neke činjenice koje mu idu u prilog, a te su da Dinamarin ima ugovorenu nižu vozarinu od Jadranskog pomorskog servisa, mlađe brodove, bolje tehnički opremljene, s dvostruko većim kapacitetom istovara robe i drugim boljim karakteristikama. Sada kada se istražuju Ježićeve veze sa Sanaderom i njegovi poslovi, stara bitka između Marasa i Ježića mogla bi dobiti novi nastavak.