Britanski dnevnik The Independent je uoči meča Ivana Ljubičića protiv domaćeg tenisača, Britanca Andyja Murraya, u trećem kolu Wimbledona iznio životnu priču našeg igrača od bijega iz Banja Luke kao 13-godišnjaka do danas ... Ivan Ljubičić, jedan je od najpopularnijih i najpoštovanijih tenisača na Touru, prije 19 godina je zajedno s obitelji živio u okupiranoj Banjoj Luci koju je napustio s bratom i majkom kada je eskaliralo ratno stanje. Nije znao što mu je s ocem šest mjeseci, a u klub koji mu je usmjerio bogatu tenisku karijeru došao je s rupama u tenisicama.

- Moji su roditelji osjetili da su naši životi ugroženi. Bilo je zaista opasno iako ja to nisam primjećivao, jer sam bio "klinac". Kad se sada prisjetim, shvatim da za mnogo ljudi koje sam poznavao prije rata više nikada nisam čuo, a ni vidio. Ideja je bila da odemo na nekoliko mjeseci pa da se vratimo kada se stiša ratno stanje. Bili smo jedna od posljednjih obitelji u Banjoj Luci, a već su gotovo svi putevi koji su vodili izvan BiH bili blokirani – prisjeća se Ljubičić. - Moj nam je otac kupio tri avionske karte za Beograd nakon kojeg smo prošli cijelu Mađarsku i preko Slovenije došli u izbjeglički kamp u Hrvatskoj. Putovali smo sve skupa 48 sati. Nismo znali što nam je s ocem punih šest mjeseci. Javio se u studenom iste godine da je uspio pobjeći sa stvarima koje su mu stale u mali auto – priča naš tenisač. Obitelj se situirala u Rijeci. No, Ljubičić je nakon samo 12 mjeseci preselio u Moncalier, gradić pored Torina, koji ga je pozvao i prihvatio da živi te trenira u sklopu njihovog trening-centra. Tamo je kao 14-godišnjak zapeo za oko talijanskom treneru Riccardu Piattiju koji je i dan-danas uz njega na svim turnirima.

- To je bila prekretnica u mojem životu. Bila su to teška vremena za našu obitelj, ali ovo je bila najbolja opcija za sve nas. Tamo su mi plaćali sve pa nisam bio na teret svojim roditeljima u Rijeci. Obožavao sam tenis, ali nije mi bilo lako. Nisam smio putovati kući prva tri mjeseca kada su mi roditelji najviše nedostajali – veli Ljubičić. U početku svoje profesionalne karijere, Ljubičiću je kao putokaz bio njegov bivši kolega iz reprezentacije i pobjednik Wimbledona Goran Ivanišević. - Plakao sam kao malo dijete dok sam gledao Gorana kako osvaja Wimbledon. Sat vremena nakon njegove pobjede izašao sam na teren u švicarskom Gstaadu i pobjedio 6-2, 6-1. Bio sam jako ispiriran i motiviran Goranovom pobjedom. Nitko protiv mene tog dana nije imao šanse – prisjetio se Ivan "davne" 2001. Zaboravili smo spomenuti je protivnik kojeg je Ljubičić pobjedio tog dana u Gstaadu bio nitko drugi nego - Roger Federer. Ljubičić je bivši predstavnik tenisača u ATP organizaciji, dobitnik je nagrade Arthur Ashe za humanitarca godine zbog svojih aktivnosti izvan terena i pomoći djeci s posebnim potrebama. Ljubičić je osvajač Davisova kupa iz 2005. Godine, osvojio je 10 ATP naslova, bio je treći tenisač svijeta, a trenutno je 33. - S obzirom što se sve dogodilo i kroz što su sve moji roditelji morali prolaziti, sve mi je lako danas i vrlo sam sretan te zahvalan čovjek – zaključio je Ljubičić.