Anthony Evans i Conrad MeadowsKada je početkom godine trener američkog nogometa Thomas Smythe dogovorio svoj dolazak u Hrvatsku tijekom "mrtve sezone" u SAD-u, obećao je povesti sa sobom i dvojicu igrača koji bi kroz igru mogli lakše prenijeti znanje igračima Zagreb Thundera. Početkom ožujka izbor je pao na Anthonyja Evansa i Conrada Meadowsa, dvojicu igrača koji s trenerom Smytheom treniraju srednjoškolsku momčad.

Obojica su "izlet" u Hrvatsku shvatili kao avanturu tijekom koje će moći malo igrati američki nogomet, prenijeti svoje znanje na neke "nove klince" i upoznati novu zemlju. No, dobili su mnogo više.

"Kada sam prije četiri mjeseca dolazio u Hrvatsku, nisam očekivao toliko talenta. Nisam očekivao da će igrači toliko znati o samoj igri. S nekoliko sam igrača oduševljen. Očekivao sam veoma slabo poznavanje samog sporta. A što se zemlje tiče, nisam očekivao da će biti toliko zabavno, da tako kažem", ispričao nam je 24-godišnji Conrad Meadows nekoliko dana prije povratka u SAD.

"Istaknuo bih osjećaj dobrodošlice", dodaje 23-godišnji Anthony Evans.

Dvojac koji je došao u Hrvatsku igrati američki nogomet za momčad Zagreb Thunder, kući odlazi s mnoštvom uspomena, ali i prijateljima s kojima planiraju ostati u kontaktu.

"Protekla četiri mjeseca ne samo da smo se dobro zabavljali, nego smo se i pošteno provodili", ističe Evans.

"On se zabavljao i provodio, a ja sam iskusio noćni život", dodaje Meadows.

"Najviše mi se svidjelo sjedenje na kavama. Po cijele dane", sa smiješkom priča Evans, koji je što zbog svoje tamne boje kože, što zbog otvorenog pristupa privukao pozornost Hrvatica na svakom koraku.

Institucija ispijanja kava po zagrebačkim kafićima i terasama nešto je što se u SAD-u ne viđa niti prakticira, no to Evansu i Meadowsu nije predstavljalo nikakav problem. Pričaju kako su svi s kojima su bili u kontaktu samo željeli otići na kavu s njima.

"To je tu društveni događaj. Kada bih želio otići s nekim na kavu u SAD-u, trajalo bi otprilike Anthony Evans i Conrad Meadows10-15 minuta. Ovdje to traje po tri sata", pojašnjava Evans i dodaje kako je to bila velika kulturna razlika s kojom su se susreli, ali i koju im nije bilo teško prevladati. "Zaista ne bih želio s nekim razgovarati samo desetak minuta, jer u tom periodu ne možeš nikoga upoznati. Ali u tri sata se već može nešto saznati".

Povratak u SAD za njih ne znači povratak u "normalan život".

"Ne bih rekao 'normalan život'. I ovdje smo imali normalan život. Četiri mjeseca je dovoljno dugo razdoblje da se prilagodite životu u Zagrebu", ističe Evans.

"Zapravo, to je povratak našim svakodnevnim obvezama. Jer protekla četiri mjeseca bila su kao fantazija. Nismo radili ništa ozbiljno. Samo smo se trebali pojaviti na treningu i odigrati utakmice", kaže Meadows koji je od dvojice nešto ozbiljniji i mirniji, ali samo dok ne navuče na sebe opremu i izađe na teren.

Za razliku od hrvatskih sportaša koji u većini slučajeva u profesionalni sport ulaze već u srednjoj školi i rijetko kad upisuju ili završavaju fakultet, u SAD-u većina sportaša ima završen barem prvi stupanj fakulteta. Tako su i njih dvojica bili cimeri na fakultetu koji su i završili. Evans još ne razmišlja o "pravom poslu", iako je završio kazneno pravo. Treniranje mu je još uvijek na prvom mjestu. S druge strane, Meadows, koji je također završio kazneno pravo i sociologiju, razmišlja o upisivanju poslijediplomskoga studija i možda, jednog dana, karijeri "tragača za talentima za NFL klubove".

"No, prije toga trebam dobiti neko iskustvo. Trenirati mlađe kategorije neko vrijeme. Naučiti prepoznati talent", otkriva.

Iz Hrvatske će, osim lijepih uspomena i dragih prijateljstava ponijeti i još neke stvari koje su "prikupili" tijekom druženja s igračima Zagreb Thundera.

"Nosimo majice, definitivno ćemo ponijeti nešto 'rakije'", pričaju kroz smijeh. To se posebno odnosi na Anthonyja koji je razvio pravu ljubav prema medovači i drugim rakijama s okusima. Tu su, neizbježno, i pojedine riječi koje su naučili tijekom boravka u Hrvatskoj, a koje se kreću od običnog "bok", preko 'uleta' djevojkama, sve do psovki. "Definitivno ću s Conradom razgovarati na hrvatskom kad se vratimo. Čisto da izludim ljude kod kuće", sa osmjehom priča Evans i dodaje "nosimo i uspomene koje smo stvorili s dečkima iz kluba, pogotovo s onima s kojima smo i izlazili. No, najdraža su nam upravo prijateljstva koja smo sklopili tijekom posljednja četiri mjeseca. Jer upoznali smo mnogo ljudi koji su se prema nama stvarno izvrsno odnosili".

Cjelokupnu avanturu u Hrvatskoj doživjeli su izuzetno pozitivno i to ističu na svakom koraku.

"U biti radi se o tri pozitivna iskustva", priča Evans, a Meadows mu dodaje "zapravo četiri pozitivna iskustva, po jedno za svaki mjesec".

"Koliko je to dana? 120? 120 pozitivnih iskustava. Dobro, osim onih nekoliko dana kada sam povraćao", dodaje kroz smijeh Meadows.

Anthony Evans i Conrad Meadows (Foto: Tibor God)Evans posebno ističe srdačnost njihovih susjeda u zgradi u kojoj su boravili u Zagrebu. Hrvatska gostoljubivost, ali i spremnost da pomognu onima kojima treba pomoć pokazala se u najboljem svjetlu.

"Imali smo najbolje susjede na svijetu. U SAD-u imam susjede koji žive do mene više od 10 godina i od kojih nikada ništa nisam tražio, koji mi nikad nisu ni u čemu pomogli. A susjedi ovdje, koji su preko puta nas, pomažu u svemu", objašnjava, a Meadows dodaje kroz smijeh "imaju sve! Od otvarača za boce do žlica. Čak su nam dopustili i da se koristimo njihovim internetom dok smo tu, iako smo im uzeli novce na pokeru". "Znamo da u bilo koje doba možemo pokucati na njihova vrata i da će nam pomoći", pojašnjava Evans.

Povratak u SAD za obojicu ne znači i kraj veze s Hrvatskom. Žele se vratiti, barem na godišnji odmor i dovesti svoje prijatelje.

"Imamo dobre prijatelje ovdje i željeli bismo se vratiti i provesti još neko vrijeme s njima", kaže Evans. Meadows ima nešto drugačije planove. Njega je posebno oduševilo Zrće na Pagu na koje bi se rado vratio, možda već u srpnju ili kolovozu.

"Ne radi se samo o 'partijanju' i zabavi, već o cjelokupnom osjećaju zabave koji smo dobili tijekom svog boravka u Hrvatskoj. Pola vremena nisam želio 'partijati', ali sam jednostavno bio okružen tim osjećajem koji me 'digao'", priča Evans.

Upoznali su noćni život, zabavili se, sklopili mnoga prijateljstva, oduševili Hrvatice, ali im neke stvari još uvijek nisu jasne.

"Još uvijek mi nije jasno zašto se Hrvati i Srbi toliko mrze kad zvuče i ponašaju se slično. Hrvati slušaju srbijansku glazbu, ali mrze Srbe, to mi nije jasno. To mi se čini licemjernim i trebalo bi promijeniti", priča ozbiljno Meadows.

Ipak, hrvatsko iskustvo, kako ga nazivaju, u svakom je pogledu bilo pozitivno.

"Ukupno gledano, kada bih morao dati naslov svom posjetu Hrvatskoj, nazvao bi ga 'Dobrodošli'", kaže Evans.

"Ja bih ga nazvao 120 pozitivnih dana", ispaljuje Meadows, a Evans dodaje sarkastično "i 120 pozitivnih noći?".

Obojica će svojim prijateljima preporučiti dolazak u Hrvatsku, ne samo zbog dobre zabave, nego i zbog dobrih i zabavnih ljudi koje ovdje mogu upoznati.

A što se tiče američkog nogometa, zbog kojeg su i došli u Hrvatsku, nije im dugo trebalo da otkriju što nedostaje domaćim momčadima kako bi bile bolje i uspješnije.

"Američki nogomet u Hrvatskoj je u povojima i treba još mnogo raditi na njegovom razvoju. Ne radi se samo o jednoj sezoni ili jednoj godini. Novac će pomoći, ali on neće pobijediti u utakmici. Igrači moraju pobijediti. Možeš imati mnogo novca, ali ti i dalje trebaju igrači koji će pobjeđivati na terenu", sažeo je kratko svoje viđenje američkog nogometa u Hrvatskoj Evans.

"Morate prestati cijepati momčadi. Trebalo bi ih spajati. Tako ćete imati više novca i talenta na jednom mjestu i moći napraviti bolju momčad", dodaje na kraju Meadows.