Već 20 godina relativno se često vozim taksijem. I u tih 20 godina doživio sam od taksista svašta: i jako lijepo, a bome i krajnje ružno. Recimo, prije dvije ili tri godine, dok me vozio s Kvatrića na Cvjetni trg, jedan se taksist, kojemu sam, na žalost, zaboravio ime, ponio vrlo profesionalno i ljudski. Zaobilazili smo Langov trg i on je, naviknut da svi automobili koji dolaze s Medveščaka skreću udesno, oduzeo prednost vozilu koje je išlo na benzinsku crpku i prepriječio mu put. Išli smo dosta brzo i činilo se da je sudar neizbježan. U tom trenutku, u djeliću sekunde, taksist se doslovce bacio na mene i pritisnuo me desnom rukom na sjedalo, iako sam bio pravilno vezan. Učinio je to instinktivno, htio je zaštititi mušteriju ne pazeći pri tome na sebe. Sjećam se toga zato što to nisam doživio ni od koga s kim sam bio u sličnim situacijama, ma koliko bliski bili. Čovjek u sudaru obično ne stigne misliti na druge, reagira iz kičme, spontano.

Ovaj taksist spontano je reagirao da zaštiti svog klijenta. Drugi slučaj, kad se taksist ponio ružno, dogodio se pred mojom kućom, na vrlo strmom dijelu ulice. Taksi je dolazio odozdo, a ja sam odozgo upravo krenuo prema dolje. Budući da je ulica uska, a ima i parkiranih automobila, vozila se ne mogu mimoići. Pored taksista bilo je slobodno mjesto i on se mogao lako skloniti, ja sam pak bio u tunelu parkiranih automobila i, da se ja njemu sklonim, trebalo je u rikverc uzbrdo prijeći pedesetak metara. Pokušao sam ga gestama zamoliti da se skloni na to prazno mjesto, što je normalno i logično, a mi se u ulici stalno tako mimoilazimo. Umjesto toga, taksist je počeo psovati, skidati bogove i krvavu majku, inzistirao je na svojoj prednosti. U jednom trenutku izišao je iz auta, spreman na tučnjavu, i došao do mog prozora. I tek tada sam, po zadahu gorem od Superhikova, shvatio da je pijan kao letva. Zaprijetio mi je smrću i pun bijesa, slineći i jedva se suzdržavajući, zamolio me da poštedim njegovu djecu toga da on ide u zatvor ako me ubije. Tada, u očima tog čovjeka, mogao sam vidjeti da se ne šali. Bio je spreman ubiti. Taj čovjek nipošto ne smije biti taksist, zapravo, ne bi smio imati ni vozačku. Na žalost, ni tog nasilnika nisam dovoljno zapamtio, čak ni registraciju njegova auta. Toliko sam bio u šoku, znam samo da vozi mercedes neke tamne boje, možda crni, i da ima brkove.

No na moju veliku žalost, među zagrebačkim taksistima u posljednje vrijeme češće je ponašanje agresivnog brkonje spremnog na ubijanje nego čovjeka koji svojom rukom štiti putnika. U novinama smo u subotu mogli pročitati da je taksist Cammea na aerodromu u Gorici pretučen teleskopskom palicom i da je to posljednji od niza takvih incidenata. Taksisti Cammea svakodnevno svjedoče o fizičkim napadima. Taksist koji je u subotu vozio moje prijatelje ispričao im je da se pajserom morao braniti od petorice razjarenih kolega iz Zagrebačkog radiotaksija. Koliko vidim iz novina, taj slučaj nije ni prijavljen. Budući da se često vozim Zagrebačkim taksijem, a ne Cammeom, jer se uvijek žurim, a na Cammeo se u takvoj situaciji ne mogu pouzdati, znam to još iz svojih riječkih iskustava, redovito razgovaram s taksistima o sukobu s Cammeom. Oni obično kažu: "Ja ne sudjelujem u tim sukobima, nisam agresivan, ali da znate, tu će biti mrtvih!" I to je obično zaključak: bit će mrtvih! Situacija apsolutno nedopustiva. Na ulicama nam traje permanentni sukob koji je na putu da se pretvori u masovnu tučnjavu i pravi rat, sukob koji je kao cisterna TNT-a, a oni koji bi to trebali spriječiti, očito ne poduzimaju dovoljno. U prvom redu Radiotaksi Zagreb. Da je onima koji su sudjelovali u sukobima, prijetnjama i izguravanjima odmah ukinuta licencija i da su završili u pritvoru, situacija ne bi eskalirala do stupnja da su odjednom ugrožene i mušterije. Neki bolesnici očito misle da će time odvratiti građane ovoga grada od jeftinijih usluga. A pritom ne vide da ozbiljno upropaštavaju vlastiti posao. Između građana grada Zagreba i njihovih taksista traje nesporazum i dulji i dublji nego što je dijeljenje tržišta s Cammeom. Već desetljećima, otkad pamtim, taksisti su u Zagrebu po nečemu zloglasni, a građani više nego u drugim gradovima izbjegavaju vožnju taksijem. To se oduvijek smatralo skupim, bacanjem para, a taksiste bahatima u prometu, nerijetko i nasilnima i opasnima. Taksiste se, prilično nepravedno, još 70-ih i 80-ih, smatralo bivšim udbašima, produženom rukom policije i kriminala, tipovima kojima su s jedne strane uzori Bobby Fischer i Gari Kasparov, a s druge Al Capone. Zagrepčani tradicionalno ne vole svoje taksiste, iako su vremena Udbe i policijskih doušnika odavno prošla. Danas im u prvom redu smeta cijena. Ako se pravo uzme, cijene te usluge i jesu previsoke. Apsurdno je plaćati, recimo, vožnju od Kvatrića do Autobusnog kolodvora 50 kn, a od Autobusnog kolodvora do Dubrovnika samo 200 kuna više. I tu je ušao Cammeo, drastičnim pojeftinjenjem usluge. Znam ljude koji se uopće nisu vozili taksijem, sve dok Cammeo nije došao u Zagreb. I nije to bilo samo zbog škrtosti, bilo je to više zbog principa i antipatije. Baš se pitam hoće li se svakodnevnim maltretiranjem potpuno nevinih zaposlenika tvrtke Cammeo te antipatije umanjiti? Naprotiv. Očito je da će se produbiti, a mušterija će biti sve manje jer ljudi ne žele da ih voze nasilnici koji premlaćuju svoje kolege i ugrožavaju putnike. Postali smo taoci pojedinaca iz jedne uslužne djelatnosti u gradskom prijevozu i netko iz Grada mora to stanje okončati. Zajedničkom akcijom svih službi, Grada, policije i pravosuđa, valja okončati nasilje i trezveno sagledati situacija na tržištu.

Cammeo je tvrtka koja može biti konkurentna cijenom, ali zasad ne i vrlo brzom uslugom. Zagrebački taksisti mogu pružiti neusporedivo bržu uslugu. To su njihove prednosti i u nekoj utakmici koja bi bila tržišna, a ne mafijaška i neandertalska, svaka bi od službi razvijala svoje prednosti. Jedni nisku cijenu, drugi, eventualno, brzinu i ekskluzivnost. Tržišta u Zagrebu sasvim sigurno ima i za jedne i za druge. Pogotovo zato što mnogi klijenti Cammea nikada nisu bili klijenti Zagrebačkog taksija, niti će biti, a dobrom uslugom, korekcijom cijena i jasnim ograđivanjem od nasilja i Zagrebački će taksi zadržati velik dio svojih mušterija.