Konačni dogovor vođa Saveza za promjene postignut je na prošlotjednom sastanku održanom u tajnosti kako bi objavljivanje rezultata bilo što efektnijeTočno dvije godine nakon što je 15. srpnja 2009. u Kastvu osnovana koalicija opozicijskih stranaka - u petak će SDP, HNS, IDS i HSU službeno potpisati Sporazum o zajedničkom nastupu na parlamentarnim izborima. Time je formaliziran izlazak na izbore stranaka koje bi, po svim prognozama, trebale pobijediti HDZ i iduće četiri godine upravljati Republikom Hrvatskom. Odsad se točno zna koja stranka što unosi, a što dobiva od zajedničkog nastupa. Glavni je cilj Kastavske skupine osvajanje barem natpolovične većine od 76 zastupničkih mandata u budućem parlamentu, a to znači i mogućnost samostalnog formiranja izvršne vlasti, bez dodatnih koalicija i ustupaka što ih one podrazumijevaju. Lideri Kastavske skupine poprilično su se lako dogovorili o raspodjeli mjesta na listama. Svi su malo popustili i prema dogovoru, osvoje li željenu većinu, HNS će dobiti 12 zastupnika, IDS 3, HSU 2 do 3, a ostali će biti zastupnici Socijaldemokratske partije Hrvatske.

To znači da će od 15. srpnja u Hrvatskoj i formalno nastupiti ujedinjena opozicija i tako početi pripreme za kampanju. Već u subotu 16. srpnja u Zagrebu će se održati sjednica Glavnog odbora SDP-a, koji bi trebao prihvatiti sporazum i dogovorenu raspodjelu saborskih mandata.
Planirano potpisivanje Sporazuma o zajedničkom izlasku na izbore najvažniji je korak u konačnom ujedinjenju lijevo-liberalnog centra što ga vodi Zoran Milanović i koji po svim dosadašnjim istraživanjima ima najveće izglede za preuzimanje vlasti. Definitivni dogovor postignut je na prošlotjednom sastanku o kojem javnost nije obaviještena, kad su se čelnici stranaka Zoran Milanović, Radimir Čačić, Ivan Jakovčić i Silvano Hrelja dogovorili o podjeli mandata na izbornim listama, što je dosad bila glavna točka prijepora.
Najveći dio posla obavili su Milanović i Čačić. Milanović je shvatio da će za pobjedu koalicijskim partnerima morati ponuditi više nego što bi osvojili samostalnim nastupom, dok je Čačić smanjio prijašnje zahtjeve za 15 mandata, a odustao je i od traženja izborne jedinice za Vesnu Pusić. Zauzvrat će HNS postati stranka bez čijih glasova vladina koalicija neće moći donositi važne odluke.
Dogovor o zajedničkom izbornom nastupu i podjeli mjesta na listama prošlog su tjedna podržali i članovi Predsjedništva SDP-a. Sjednica nije najavljena jer se čitava stvar namjeravala do samog kraja sačuvati u tajnosti, kako bi njeno objavljivanje bilo što efektnije, a na punu diskreciju obvezali su se i u vodstvima Hrvatske narodne stranke, Istarskog demokratskog sabora i Hrvatske stranke umirovljenika.
Postoji još jedan, pomalo komičan razlog zašto se ovako važna politička vijest držala u potpunoj tajnosti. To je najavljeni povratak Ive Sanadera u Hrvatsku, koji će ovoga tjedna izazvati golem medijski interes i mogao bi potisnuti zanimanje javnosti za stvaranje oporbenoga izbornog bloka. Stoga su u Kastavskoj skupini (koja se od 23. studenoga prošle godine službeno naziva Savez za promjene) zbog Sanadera s objavljivanjem Izbornog sporazuma odlučili pričekati do posljednjeg trenutka.

Iako je aktualan bio prijedlog da se u obzir uzmu rezultati recentnih anketa, prevladalo je stajalište na temelju kojega su budući mandati podijeljeni na temelju rezultata prošlih parlamentarnih izbora. U jesen 2007. SDP je osvojio 760.000 glasova, a HNS nešto manje od 170.000, ali uglavnom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Zagrebu. Zato je Milanović postavio dva cilja za ove izbore: prvo, Kastavska skupina mora poduzeti sve ne bi li osvojila više od 50 posto mandata, i drugo, kao najjača stranka u koaliciji SDP treba osvojii više od 56 zastupničkih mjesta, koliko mu je pripalo 2007.

Profitirao je i HNS, koji bi mogao udvostručiti broj zastupnika, ali i dobiti najmanje dva važna položaja u budućoj vladi. U IDS-u su pristali zadržati dosadašnji broj zastupničkih mandata, ali uz obećanje daljnje decentralizacije i regionalizacije. HSU može računati na dva mandata, ali njihova je želja i treći, kako bi imali pravo na vlastiti klub zatupnika. Uostalom, na posljednjim izborima osvojili su pola glasova HNS-a i zato računaju da imaju pravo na barem tri mjesta u Saboru. Ali to je usputni problem, jer prevladava uvjerenost u pobjedu i formiranje vlasti.
Sporazum o zajedničkom izbornom nastupu, a to znači i sastavljanju vlade lijevoga centra, strateški je izrazito važan za razvoj političkih prilika u Hrvatskoj. Još prije desetak dana neki su mediji nagađali o raspadu Kastavske grupe, odnosno o opciji prema kojoj bi SDP i HNS na izborima nastupili svaki sa svojom listom. Bio je to spin iz Hrvatske demokratske zajednice, koja već dvije godine daleko zaostaje za Kastavskom koalicijom. Unatoč povremenim oscilacijama, sva relevantna istraživanja pokazuju da Milanovićeva koalicija dobiva između 40 i 45 posto, dok bi za sadašnju Vladinu koaliciju glasalo manje od 25 posto birača. Koliko god desne stranke u ovakvim istraživanjima redovito dobivaju manje nego na izborima, četiri petine građana nezadovoljne su vladom Jadranke Kosor, a HDZ za SDP-om zaostaje više od deset posto. U takvim okolnostima dogovor predsjednika četiriju opozicijskih stranaka logičan je potez koji u njihovu biračkom tijelu treba raspršiti sumnju u namjeru zajedničkog nastupa i smjene HDZ-ove vlasti. Odsad će opozicija nastupati kao jedinstvena cjelina i zatražiti biračku podršku za sastavljanje nove vlade.

Savez za promjene želi osvojiti natpolovičan broj saborskih mandata i tako izbjeći situaciju u kojoj bi njegova vlada ovisila o manjinskim glasovima ili nekolicini zastupnika neke od manjih stranaka. Pripadnik vrha SDP-a u nedavnom privatnom razgovoru procijenio je da će protuvladina koalicija osvojiti 80 saborskih mandata, što osigurava prilično lagodnu poziciju. Dakako, ta je procjena izrečena četiri mjeseca prije izbora i još se štošta može promijeniti, ali izrekao ju je jedan od najozbiljnijih članova socijaldemokratskog vodstva.
Njegovo se stajalište temelji na permanentnim ispitivanjima započetima još početkom prošle godine. Od tada do danas SDP je uvjerljivo prva stranka u državi, a HNS drži stabilnu treću poziciju sa 7-8 posto. Tomu treba dodati rašireno nezadovoljstvo ekonomskom situacijom, za koju javnost okrivljuje Jadranku Kosor. Napokon, i uvjerljiva pobjeda Ive Josipovića bila je trijumf SDP-a nad desnicom, makar se predsjednik Republike cijelo vrijeme drži na distanci između Vlade i opozicije.
U takvom političkom kontekstu izborni sporazum opozicije, ugovoren nakon dvogodišnjih priprema, završen je prvi dio priče koja je 15. srpnja 2009. počela u kastavskom restoranu "Kukuriku". U studenome 2010. čelnici SDP-a, HNS-a, HSU-a i IDS-a u Kastvu su potpisali i izjavu o o stvaranju izborne koalicije pod nazivom Savez za promjene i najavili zajednički izlazak na sljedeće parlamentarne izbore. Tada su eksplicitno najavili izbornu pobjedu i sastavljanje koalicijske vlade sastavljene od predstavnika tih stranaka.

Jedan od razloga što će sporazum biti potpisan ovoga tjedna (osim kao podsjećanje na datum osnutka Kastavske skupine) jest i prekidanje nagađanja o navodnim međusobnim nesuglasicama, posebno između SDP-a i HNS-a. Zapravo se manje radi o bitnim razlikama u važnim pitanjima, a više o zauzimanju što boljih pozicija za stranačke kadrove. Naposljetku je postignut kompromis, tako što je Čačić pristao na manji broj mjesta na listama (donedavno je zahtijevao 15 zastupnika), a Milanović je pristao ponuditi HNS-u dva važna resora u vladi. Vesna Pusić postaje ministrica vanjskih poslova, a Čačiću pripada položaj zamjenika predsjednika Vlade zaduženog za regionalne projekte, što je resor u koji bi se trebale slijevati stotine milijuna eura iz razvojnih fondova Europske unije. Postoji mogućnost da HNS predloži ministre znanosti ili kulture, ali o tome se neće razgovarati prije jeseni.
Osim toga, nedavno su stranački operativci za Čačića izradili HNS-ovu listu potencijalnih stručnjaka za važne položaje u ministarstvima, javnim tvrtkama i agencijama. Pretpostavlja se da će nova vlada angažirati i do 700 novih ljudi i popuna tih resora bit će jedan od važnijih zadataka nove izvršne vlasti. No da njegovi ljudi dobiju priliku, Savez za promjene mora pobijediti na izborima. Okolnosti mu idu u prilog: nepopularna vlada, HDZ stoji loše, HSS još lošije, a završetak pregovora s EU nije znatno povećao povjerenje u ekipu koju predvodi Jadranka Kosor.

S druge strane, i opoziciju čeka nekoliko teških zadataka. Većina birača ne zna što očekivati od Saveza za promjene, a prednost oporbe većim je dijelom posljedica razočaranja u HDZ negoli uvjerenja javnosti da promjenom vlasti automatski dolaze bolja vremena. Procjenjuje se da 40 posto građana još nije odlučilo za koga će glasati, čije će glasova možda uzeti desnica i neovisne liste poput Bandićeve i Kerumove i tako zakomplicirati poslijeizbornu situaciju. Naposljetku, i Zoran Milanović još se u javnosti nije etablirao kao premijerski kandidat od povjerenja. Neki njegovi javni nastupi nisu dobro odjeknuli (kao što je nedavno nepotrebno kolebanje oko odlaska na susret s papom Benediktom XVI.), biračima nije poznato koje gospodarske i socijalne mjere planira poduzeti postane li premijer, dok s obzirom na public relations najčešće ostavlja dojam svadljivog, a na momente i bahatog političara.
Sada je i službeni lider stranaka koje jurišaju na vlast i morat će iz sebe izvući ono najbolje da ga javnost prepozna kao pravog kandidata za premijera. Ali upravo je Milanović izgurao ovaj sporazum u tajnim pregovorima opozicije i pokazao visoku razinu političkog pragmatizma. Sad ju treba pokazati i na nacionalnoj razini.