Krugovi bliski Jarnjakovu odboru tvrde da su već uoči glasovanja Ante Markov i Pero Kovačević izrazili nezadovoljstvo forsiranjem izglasavanja zaključaka jer o slučaju nisu razgovarali s osobama koje su trebale ponuditi ključne odgovore na pitanjaIvan Jarnjak i HDZ-ova većina u Saborskom odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost prošlog tjedna nenajavljeno su prekinuli istragu svoje peteročlane radne skupine za ispitivanje je li bivši ravnatelj POA-e Franjo Turek djelovao zakonito pri spornoj prezentaciji obavještajno-medijskih manipulacija britanskih špijuna i dijela hrvatskih novinara u vezi s navodnim skrivanjem odbjeglog generala Ante Gotovine u Hrvatskoj. Jarnjakovi oponenti vjeruju da je HDZ htio što prije zataškati aferu, jer se uplašio da temeljita istraga ne rezultira zaključcima koji bi za aktualnu vladu bili vrlo neugodni. Isti krugovi vjeruju i da je HDZ usvojenim zaključcima htio po svaku cijenu udobrovoljiti britanske diplomate i haaško tužiteljstvo, čija su uvjerenja odgodila početak pregovora o hrvatskom ulasku EU.

Nakon burne rasprave zaključeno je da je POA akciju vodila zakonito, da su utvrđeni kontakti novinara Gordana Malića sa sigurnosno zanimljivim osobama, da Malić i ostali novinari nisu bili cilj operativne obrade POA-e, da novinari nisu ugrožavali nacionalnu sigurnost i da na bilo koji način nisu kršili zakone, te da su novinarima prekršena Ustavom zajamčena ljudska i građanska prava. Potom je odlučeno da će se radni materijali poslati Državnom odvjetništvu na daljnje postupanje.

Od nekih zaključaka iznenada se odustalo, a neke su činjenice o tom slučaju naprasnim izglasavanjem ovih zaključaka ostale izvan dosega službenih zaključaka. Takvo političko kalkuliranje HDZ-u je zasad donijelo nove pritiske u tekstovima dijela novinara koji su istragu i inicirali.

Istragu su prije nekoliko tjedana inicirali Gordan Malić, Ivica Đikić, Mario Kavain, Ivanka Toma i Željko Peratović, novinari koji su se smatrali oklevetanima zaključcima sporne prezentacije. Ti se zaključci ukratko svode na to da su Gordan Malić svjesno u dokazanoj konspirativnoj suradnji s britanskim špijunima, a ostali novinari nesvjesno svojim tekstovima Hrvatsku doveli u nepovoljan položaj u odnosima s Haaškim sudom, jer su povjerovali dezinformacijama britanskih špijuna da se Gotovina skriva u Hrvatskoj i to su više puta objavili u svojim tekstovima.

O sadržaju prezentacije Nacional je lani više puta pisao, ali je taj dokument, klasificiran kao državna tajna, prije mjesec i pol prvi djelomice objavio Gordan Malić u tjedniku Globus i manipulirao njegovim sadržajem. Tada su prvi put objavljena i imena novinara koji smatraju da ih je Turek oklevetao i da su im povrijeđena ljudska prava. Zato su dramatičnim medijskim istupima zatražili istragu posebnog saborskog povjerenstva, koja je uslijedila za nekoliko dana. Nije poznato jesu li Tureka doista tužili za klevetu, kako su neki od njih najavili.

Sve do pretprošlog tjedna činilo se da se istraga peteročlane radne skupine saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, u kojem su Tomislav Čuljak, Niko Rebić i Mato Šimac iz HDZ-a, Pero Kovačević iz HSP-a i Ante Markov iz HSS-a, zahuktala jer su članovi tog tijela kanili ispitati još nekoliko osoba kako bi donijeli što kvalitetnije zaključke. Ali Ivan Jarnjak je prošlog ponedjeljka za sutradan iznenada zakazao sjednicu na kojoj su bili doneseni zaključci.

Krugovi bliski Jarnjakovu odboru tvrde da su već uoči glasovanja Ante Markov i Pero Kovačević izrazili nezadovoljstvo forsiranjem izglasavanja zaključaka jer o slučaju nisu razgovarali s osobama koje su trebale ponuditi ključne odgovore na brojna pitanja, te da se o slučaju trebao izjasniti i Ured vijeća za nacionalnu sigurnost na čelu s Ladislavom Pivčevićem. Tom prijedlogu žestoko su se suprotstavili Jarnjak i Čuljak, voditelj peteročlane radne skupine, tvrdeći da se već sada jasno vidi što se dogodilo. Potom se glasovalo o zaključcima.

Njihovi neistomišljenici tvrde da je upravo Ured vijeća za sigurnosne službe mogao temeljitije istražiti rad POA-e i ponuditi bitna otkrića, koja su ovako ostala neistražena, odnosno zataškana. Jarnjakovi protivnici u saborskom Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost nezadovoljni su jer vjeruju da je Pivčevićev Ured mogao precizno definirati je li bivši ravnatelj POA-e samostalno kreirao prezentaciju, ili je najvjerojatnije za nju imao suglasnost, a možda i nalog državnog vrha.

Oni smatraju da je Pivčevićev ured mogao i precizno utvrditi da je bivši ravnatelj policije Ranko Ostojić, koji sebe također smatra Turekovom žrtvom, propustio prijaviti MUP-u svoje kontakte sa stranim špijunima pod nadzorom POA-e, što je morao učiniti. Ostojić se u svom iskazu istražnom tijelu branio tvrdeći da ga je POA na to morala upozoriti, jer on nije znao da su to strani špijuni nego je mislio da su haaški istražitelji. To pokazuje da Ostojić ni danas ne zna da policijski dužnosnik svaki kontakt s međunarodnim dužnosnicima mora prijaviti MUP-u. Vjerojatno se i zato od Ostojića diskretno ogradio čak i njegov stranački kolega Šime Lučin, koji nakon Ostojićevih neprimjerenih medijskih istupa s njim rijetko komunicira.

Moguće je da je baš Ostojićeva neobjašnjiva netrpeljivost prema Tureku prouzročila možda i najveći dio problema Hrvatske u suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu (ICTY). On je tijekom svojih neprijavljenih kontakata sa stranim špijunima tvrdio da Turek i POA, kao i dijelovi drugih državnih struktura, opstruiraju uhićenje Ante Gotovine. U tim kontaktima Ostojić nije bio uhvaćen jer je bio metom POA-e, kako je to više puta tvrdio, nego zato što je POA, što je sada i Jarnjakov odbor potvrdio, zakonito nadzirala sigurnosno zanimljive osobe s kojima je Ostojić kontaktirao.

Za svoje tvrdnje da POA opstruira suradnju s ICTY-jem Ostojić nije ponudio nikakve dokaze, niti su ih britanski špijuni provjeravali. Nekritički su im povjerovali, vjerojatno misleći da ravnatelj policije zna što govori. Moguće je i da su takva Ostojićeva uvjerenja poslužila britanskim špijunima i haaškoj tužiteljici Carli Del Ponte da potkrijepe svoje ničim potvrđene teze da se Gotovina skriva u Hrvatskoj.

Jarnjakovi protivnici u saborskom Odboru vjeruju da je Pivčevićev Ured mogao razjasniti je li POA nadzirala Christophera Loomsa i Oscara Veru jer su nominalno radili kao haaški istražitelji, ili zato što je o njima imala drukčije informacije. Isti krugovi smatraju da je upravo Pivčevićev Ured mogao precizno razjasniti da Vera uopće nije haaški istražitelj, kao što to tvrdi dio navodnih novinarskih žrtava sporne prezentacije, te zatražiti dodatne informacije koje bi potvrdile da je Looms britanski špijun delegiran kao haaški istražitelj u Nizozemsku, ali ne i u Hrvatsku, koju je često posjećivao ne javljajući se hrvatskim institucijama i haaškim istražiteljima prijavljenima u Hrvatskoj.

Isti krugovi smatraju da POA mora suzbijati djelovanje stranih špijuna u Hrvatskoj, a to što su neki nominalno haaški istražitelji ne znači da u Hrvatskoj smiju raditi što žele ne javljajući se državnim tijelima. Upravo je to uvjerenje vjerojatno odvratilo Jarnjaka od toga da s većinom svojih stranačkih poslušnika u saborskom odbora kojim predsjeda nametne zaključak da je Turek spornom prezentacijom prekršio Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom. Osim toga, radnoj skupini i nije bio zadatak istražiti to pitanje. Ali ako je zaključeno da je Turek radio po zakonu, teško se može zaključiti da je kršio Ustavni zakon o suradnji s ICTY-jem.

O tom se zaključku oštro raspravljalo, a oštro mu se suprotstavio i Šime Lučin, vjerojatno jer bi otvorio put optužbama i bivše vlade. Do danas je nerazjašnjeno zašto je Jarnjak odustao od glasovanja o tom zaključku. Sigurno ne samo zato što se protiv njega pobunio haesesovac Markov, kao što je u tjedniku Globus napisao Gordan Malić, jer Markov nije imao kontrolu nad većinom glasačkog tijela tog saborskog odbora.

Jarnjakovi protivnici posebno su nezadovoljni jer peteročlana radna skupina uopće nije razgovarala s Joškom Podbevšekom, također bivšim ravnateljem POA-e, niti je ozbiljnije ispitan aktualni ravnatelj POA-e Tomislav Karamarko. Isti krugovi smatraju da je Podbevšeka trebalo pitati kako je prezentacija dospjela do Malića, koji ju je prvi objavio iako je dokument državna tajna. Posebno je zanimljivo da je Karamarko izjavio da zna kako je sporna prezentacija dospjela u javnost te da će to pomno istražiti. Ni njega nitko o tome ništa nije pitao.

Isti krugovi smatraju da je ključno pitanje kako je sporna prezentacija dospjela do Malića. Na sjednici na kojoj su izglasani zaključci o spornoj prezentaciji nitko nije osporio da su novinarima povrijeđena Ustavom zajamčena prava. Ali Jarnjakovi protivnici tvrde da baš zbog naprasno usvojenih zaključaka i želje HDZ-a da se afera što prije formalno završi, nije formalno zaključeno ni to da su prava novinara povrijeđena samo zato što je prezentacija koja je klasificirana kao državna tajna objavljena u novinama. Oni smatraju da je postojalo zakonsko uporište da se POA bavi i analizom njihovih novinarskih aktivnosti, koja po svojoj prirodi zadire u područje Ustavom zajamčenih ljudskih i građanskih prava, te da upravo zato i postoji institut državne tajne. Prezentacija pokazuje da je dio novinara svjesno u suradnji sa stranim špijunima, ili nesvjesno, svojim tekstovima pridonio teškom položaju Hrvatske u odnosima s ICTY-jem. To na prvi pogled nije ugrožavanje nacionalne sigurnosti, ali Jarnjakovi protivnici tvrde da bi možda o takvom zaključku trebalo iznova promisliti nakon što se analizira jesu li i koliko njihovi tekstovi pridonijeli odgodi pregovora Hrvatske s EU, što dugoročno može stvoriti političke nestabilnosti i u Hrvatskoj i u regiji.

Riječ je o aktivnostima zbog kojih novinari teško mogu kazneno odgovarati, jer se uvijek mogu braniti da su radili svoj posao u najboljoj namjeri. Baš je zato vrbovanje novinara logična ambicija svake špijunske službe. Svi novinari koji su bili obuhvaćeni spornom prezentacijom tvrde da su samo profesionalno radili svoj posao i da su neopravdano bili žrtve POA-e. Ali nedavne brojne i precizne tvrdnje premijera Ive Sanadera i predsjednika Stipe Mesića da Gotovina nije u Hrvatskoj i da nije dostupan hrvatskoj vlasti pokazuju da oni svojim tekstovima u kojima su citirali diplomate koji su tvrdili suprotno nisu istinito informirali.

Saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost nije prihvatio prijedlog Tina Gazivode prema kojem je sporna prezentacija povrijedila dostojanstvo novinara, zbog čega bi se državna tijela novinarima trebala ispričati. Krugovi bliski Odboru tvrde da je Gazivoda više bio ogorčen zato što nisu usvojeni drugi kvalitetni zaključci Vijeća za civilni nadzor sigurnosnih službi.

Vijeće za civilni nadzor sigurnosnih službi također je zatražilo da se svi radni materijali pošalju Uredu vijeća za nacionalnu sigurnost i da se uvidom u normativne i zakonodavne akte depolitiziraju sigurnosne službe. Jarnjak se tomu oštro usprotivio, dosljedno provodeći HDZ-ovu malignu ambiciju da politički kontrolira sigurnosne službe.