ArhivaVodeći savjetnici u predizbornoj kampanji predsjednika Obame održali su u utorak 13. prosinca u Washingtonu kratko izlaganje za nacionalne izvjestitelje, rani pokušaj uvjeravanja medija da je pobjeda moguća ili čak vjerojatna. Neizbježna PowerPoint prezentacija odala je dojam vojske u okupljanju i obilja mogućnosti. Slajdovi su pokazali da je bilo preko milijun razgovora s glasačima, 90,000 sastanaka i da je 45% donatora bilo novo u odnosu na 2008. godinu. Ekran prekriven kartama prikazao je pet različitih načina na koje bi Obama mogao dobiti izbore - ili putem „zapadne staze", gdje je osvojio države poput Colorada, Nevade i Novog Meksika, ili putem „floridske staze".

Zajednička poruka glasila je da je Obamina ekipa sagradila nešto dovoljno veliko da izdrži poplavu nepovoljnih podataka i povijesnih trendova koji rade protiv predsjednika: visoka stopa nezaposlenosti, prosječna ocjena popularnosti koja je sedam bodova ispod ključnog praga od 50% i golema većina glasača koji misle da se zemlja kreće u pogrešnom smjeru.

Tog jutra objavljena analiza neopredijeljenih, tzv. swing država koju su proveli USA Today i Gallup pokazala je da republikanci imaju više entuzijazma od demokrata. Predsjednikovi anketni rezultati u neopredijeljenim državama lošiji su od onih u općoj populaciji. I Romney i Gingrich u tim su državama pretekli Obamu.

Majmun na motki

Stratezi predsjednika Obame, dakako, imaju vlastite brojke koje pokazuju da Obami u tim državama ide bolje. Njihova prepirka s nalazima USA Todaya i Gallupa ponukala je jednog novinara da se našali kako bi Susan Page iz USA Today, koja je sjedila tipkajući na svom laptopu, trebala dobiti 30 sekundi za odgovor.

Drugi cilj prezentacije bio je uvjeriti nas da je republikanska borba za nominacije postala izuzetno prljava. Bilo je mnogo govora o tome protiv kojeg bi se republikanskog kandidata Bijela kuća radije natjecala. Na ovom su brifingu Obamini pomoćnici razmotrili i Gingricha i Romneyja, iako je način na koji je David Axelrod opisao prvog od ove dvojice bio najslikovitiji. „Samo upamtite da, što se više majmun uspne po motki", rekao je Axelrod, citirajući izraz koji je naučio od čikaškog gradskog vijećnika, „to mu bolje možete vidjeti stražnjicu. Pa, znate, govornik (the Speaker = titula predsjednika američkog Predstavničkog doma) je sada vrlo visoko na motki i vidjet ćemo kako će se ljudima svidjeti pogled."

Republikanac nije važan

U krajnjoj liniji, republikanski kandidat nije važan, rekli su predsjednikovi ljudi, jer je republikanska nominacija još ekstremnije natjecanje kojim upravlja duga ruka pokreta Tea Party. „Silnim naginjanjem udesno stavljaju na kocku svoj rezultat na općim izborima", izjavio je Axelrod misleći na tvrdolinijaške stavove prema ilegalnim imigrantima koji će im naškoditi kod hispanskih glasača i natjecanje u potpori proračunskom planu Paula Ryana koji iz temelja mijenja prirodu Medicarea.

Kandidati su se oduvijek utjecali svojoj stranačkoj bazi na preliminarnim i uspješno se dodvoravali ideološki umjerenijim glasačima na općim izborima, ali ovaj put, inzistira Obamin tim, pretezanje glasova bit će neopozivo - nema povratka. Čini se da vjeruju da, ukoliko uspiju oduzeti legitimnost natjecanju za nominacije, pobjednik od svog trijumfa neće imati ništa.

Kažu da je poruka koju će predsjednik prenijeti do pobjede ista ona koju je izrazio u svom govoru u Kansasu. U njemu se Obama založio za zajednički napor u obnovi nacionalne veličine na osnovi ideje da bi svatko trebao dobiti poštenu priliku za ostvarenje američkog sna.

Sputnik-trenutak

Ali sve to zvuči poznato, zar ne? To je zato jer smo ovu predsjednikovu predstavu vidjeli već bezbroj puta. Samo ove godine novi nam je Obama predstavljen u svom govoru o poslovima u rujnu, u travanjskom opovrgavanju Paula Ryana i siječanjskom govoru o stanju Unije. U prosincu 2010. godine, predsjednik je rekao da se Amerika suočava sa svojim „Sputnik-trenutkom". Ovog prosinca predsjednik je iskoristio Teddyja Roosevelta kao povijesno mjerilo i ponudio iste visoke uloge, rekavši da se Amerika suočava sa „sve ili ništa" trenutkom.

Obamin tim ističe da ova poruka nije novost. Axelrod je spomenuo Obamino prijašnje radno iskustvo u pomaganju nezaposlenima nakon zatvaranja čeličana i govora koje je predsjednik održao 2004. i 2005., kao i tijekom kampanje 2008. godine. Ali zbog toga i sadašnja obećanja zvuče poznato. Nakon svakog govora tvrdilo se da je predsjednik konačno stupio na bojno polje, da će se njegov ugled poboljšati jer je odbacio pokušaje sklapanja dvostranačkih dogovora. „Silom prilika smo se našli u položaju zakonodavnog kompromisa. Ta je faza sada iza nas", rekao je direktor za komunikacije Dan Pfeiffer u rujnu.

Optimistična vizija budućnosti

Brifing je nagovijestio prilično grubu kampanju. Na pitanje je li preostao ikakav tračak nade iz kampanje 2008., Axelrod je izjavio da je fokus na pravednosti ostao isti: „To je optimistična vizija budućnosti sveobuhvatnog blagostanja." No teško je uočiti kako će glasači vidjeti ikakvu nadu. Ankete pokazuju da ljudi već imaju niže mišljenje o vladi nego ikada. Ova su obećanja predsjednika Obame već čuli. Hoće li lakše prihvatiti njegovu poruku da može promijeniti Washington i radi njih ga učiniti djelotvornijim ako to nije uspio u četiri godine? Sve je to tuđa krivica, dokazivat će predsjednikov tim.

Možda, ali ti drugi krivci se neće promijeniti čak i ako on bude ponovo izabran. Nije tako, tvrdi Axelrod. Obamin ponovni izbor oslobodit će republikance ukazavši im na lakoumnost odluke da se svrstaju uz Tea Party. Jednom kada ih Obama pusti na slobodu, pridružit će mu se u rješavanju pravih problema Amerike. To se čini malo nategnutim, pogotovo ako Obamin tim bude učinkovit u oslabljivanju republikanskog protivnika do te mjere da republikanci budu u stanju jednostavno otpisati gubitak kao rezultat loše kandidature, a ne kao kobnu pogrešku svoje stranke.

Autor: John Dickerson

Preneseno s portala magazina Slate

Prevela Diana Robaš