Srećko JurdanaTekuća zbivanja u HDZ-u - sažeta u pitanju tko bi na sljedećim internim izborima mogao postati vođa stranke - pretvorena su zadnjih dana u hiperboliranu ili prenaglašenu javnu temu, dijelom i zato što nova hrvatska vlast još uvijek ne baca na stol neke posebno provokativne motive kojima bi mogla fascinirati promjena željnu naciju. U nedostatku revolucionarnih ponuda premijera Milanovića i društva, motritelji i kroničari listom se okreću prema HDZ-u kao nepresušnom izvoru intriga.

Taj dinamičan skup "zdravih ljudi za razonodu" (parafraza naslova jednog starog otkvačenog yu-filma) intenzivno se bavi problemom kako se riješiti Jadranke Kosor i pritom zadržati "reformistički identitet", bez obzira na to što navedeni pojam mnogima zvuči kao vic.

Pučkoškolska verbalistika i populistički osmijesi

Sa svojom pučkoškolskom verbalistikom raskošno praćenom prodajom lažnih osmijeha i nizom drugih populističkih trikova za misaono limitirane, gospođa Kosor nesumnjivo je jedna od najzaslužnijih persona za historijski izborni poraz HDZ-a, najteži od trenutka kad su se u Hrvatskoj glasovi počeli brojati razmjerno pošteno. Mnogi pripadnici te neobične stranke s razlogom smatraju da bi se zasluge gospođe Kosor morale honorirati otpustom s rukovodećeg položaja, ali tako ne smatra ona, a uz nju - čini se - ni semperprezentni Vladimir Šeks. Kad je o potonjem stabilnom kadru riječ, njegovi motivi poprilično su razumljivi. Kakvi su danas trendovi, ode li u penziju - mogao bi doživjeti Glavaševu sudbinu. Neprestano ga netko spominje u kontekstu osječkih ratnih zločina, i dužnosnik Šeks vjerojatno zaključuje da je njegov imunitet trenutačno u izravnoj korelaciji s političkim statusom. Održat će se u građanskome sedlu dok njegovi raspoređeni ljudi u pravosuđu, uz ostale partnere, mogu od njega imati bilo kakve koristi. Na drugoj strani, u aktivnoj političkoj sferi - kako stvari stoje - očuvat će ga jedino savezništvo s Jadrankom Kosor. Drugima, partijskim "revolucionarima" raznih interesa i profila, postao je suvišan jer za sobom tegli image staroga, konfekcijskoga HDZ-a koji se mora nekako unaprijediti ako stranka uopće želi opstati. Bilo bi prirodno da se nakon izgubljenih izbora povukao u aktivistički zapećak poput Luke Bebića ili Andrije Hebranga, no osobna situacija ne dopušta mu taj luksuz, a činjenica je i da se navukao na prednosti života u areni, i želi što dulje ostati u blizini nacionalnoga fokusa. Dojam je u svakom slučaju da bi na sljedećim izborima HDZ lako mogao ne ući u Sabor, s gospođom Kosor - drugaricom Smješkom - u prvome planu i zajapurenim gospodinom Šeksom koji iza nje nešto kreativno gunđa. Uviđa se u HDZ-u taj problem, ali glorioznoga rješenja na vidiku nema.

Kandidati s non-entity statusima

Lijeva strana, SDP i društvo, ne bi trebali uživati za vijeke vjekova zajamčeni free ride, jer za naciju i državu to u principu nije zdravo, no pitanje je hoće li ih HDZ u svojoj aktualnoj prezentaciji bilo kada moći ugroziti. Sve što se nudi stara je roba, ili barem ni po čemu naročito atraktivna, i ako se u HDZ-u nastave takvi pravci razvoja socijalističkoga samoupravljanja, glavni konkurent lijevoj koaliciji postat će u Hrvatskoj netko drugi. To je predmet budućih rasprava, a današnju ponudu na analitičkome stolu čini, mimo gospođe Kosor, kandidatski trolist Milinović-Karamarko- Milošević. Da stvar bude življa, predsjedničke ambicije istaknuli su zadnjih dana dr. Prgomet i dr. Kujundžić, kojima bi svakako trebao holivudski PR kako bi kod opće publike prevladali svoje političke non-entity statuse. Tko zna, kod hadezeovske možda stoje dobro. U obaviještenim krugovima razvija se teza da je Vladimir Šeks dogovorio nekakvu urotu s gore spomenutom dvojicom doktora (šefa klinike i šefa bolnice), kako bi raspršio glasove protiv Jadranke Kosor i cijelu hadezeovsku terapeutsku struju u konačnici mobilizirao iza njezine iscjeliteljske pojave. Na taj način doktori otvaraju frontu protiv kolege doktora Darka Milinovića. I on je, dakako, proklamirani kandidat za "HDZ dvadeset prvog stoljeća", moderno-konzervativan, postojano kršćanski i tako dalje, s Tuđmanovim likom i djelom u pozadini.

Prevrtanje vlastite utrobe

Ivan DM (Domagoj Milošević) dosad je u HDZ-u imao funkciju dopunskoga Smiješka, odnosno lika koji se u pozadini smijuljio i klimao glavom, dok je gđa Kosor na frontalnoj poziciji obdarivala gledaoce širokim osmijesima. Danas već tvrdi kako je "jedini u stanju pobijediti Milanovića na izborima 2015. godine”, pozivajući se na podatak da je "novi", što bi značilo: lice neopterećeno hadezeovskim historijskim bremenom. Čini se da Jadranka Kosor njegovu kandidaturu doživljava kao personalni inzult; osobno ga je povukla iz mešetarskoga miljea i pretvorila u nekakvo političko ime, da bi joj uslugu uzvratio rivalitetom. Teško je procijeniti količinu opasnosti koja se skriva u gospodinu DM-u. S obzirom na to da je antikarizmatičan i populistički gotovo neprepoznatljiv, na prvi pogled djeluje benigno, ali veličina imovine koju je stekao u razdoblju narodnoga preporoda govori ponešto o utilitarnoj vrijednosti njegovih manevarskih sposobnosti. Kakve god bile, aktivirat će ih u svrhu svrgavanja svoje dobročiniteljice, a njegov eventualni face-off sa Zoranom Milanovićem u budućnosti pouzdano bi bio dramski napet, kao kancelarijska partija šnapsa u najmanju ruku. Ako bi promatrač morao na nekoga tipovati, onda bi to ipak bio Tomislav Karamarko. Poput gđe Kosor i drugih gospodin Karamarko također namjerava Tuđmana prenijeti u dvadeset prvo stoljeće, ali pritom raspolaže obavještajno-policijskom logistikom koja mu može osigurati određene prednosti. Ukratko: nitko od kandidata na sceni za HDZ nije rješenje u borbi za opstanak, i stranka bi morala prevrnuti vlastitu utrobu ako želi zadržati poziciju vrebaoca na vlast u budućnosti.