Nacionalovi izvori tvrde da se Vlada u budućim pregovorima s Europskom unijom ne namjerava odreći samo usluga bivšeg ministra europskih integracija Nevena Mimice, koji je odigrao ključnu ulogu u dosadašnjem približavanju Hrvatske Bruxellesu, nego je pred eliminacijom i niz drugih stručnjaka. Mnogi od njih ostat će pred vratima dugo najavljivanog, a još nedefiniranog hrvatskog pregovaračkog tima.
Eliminirana je i Olgica Spevec, ravnateljica Agencije za tržišno natjecanje, koja je kao bivša pomoćnica ministra gospodarstva bila važna karika u svim dosadašnjim pregovaračkim misijama vezanima za gospodarska pitanja. Ista sudbina čeka i Miroslava Božića, pomoćnika ministra poljoprivrede, koji već osam godina pregovara u tom najosjetljivijem sektoru.
Iako je u jednom trenutku u stručnoj javnosti figurirao kao mogući glavni pregovarač, Nacionalovi izvori tvrde da je i dalje upitna sudbina Andreja Plenkovića, drugog čovjek hrvatske misije u Bruxellesu, ali i osobe za koju se u samom Ministarstvu vanjskih poslova smatra da je najveći stručnjak za Europsku uniju. Kako potraga za novim ljudima nije jednostavna, ministar vanjskih poslova Miomir Žužul uoči odlaska u Ameriku u pratnji premijera Sanadera nije zatvorio ni jedno pitanje vezano za najozbiljniji posao koji je pred hrvatskom Vladom.
Ponovljeni uopćeni poziv Žužula svima koji žele pomoći da se stave na raspolaganje Vladi samo je potvrdio sumnje da oko imena pregovarača, zapravo, postoje velike dvojbe zbog njegovog straha da ih zajedno s premijerom Sanaderom neće moći potpuno kontrolirati.
Kako je u razgovoru za Nacional upozorio njihov najžešći kritičar, bivši ministar europskih integracija Neven Mimica, neozbiljno je što Hrvatska još nema odabrani tim od barem desetak stručnjaka koji će sudjelovati u pregovorima. Hrvatska je postala kandidatom za članstvo 18. lipnja 2004., a trenutačna situacija, kako kaže, već u ovom trenutku ozbiljno dovodi u pitanje kvalitetu zastupanja hrvatskih stavova, a onda i kvalitetu onoga što će pregovorima biti utanačeno.
“Cijelo ljeto Vlada je potrošila na sunčanje i kupanje, umjesto na stvaranje pregovaračkog tima. Da je imala jasnu koncepciju, sigurno se ne bi dogodilo da dosad budu određena samo dva imena – šef hrvatskog izaslanstva u liku ministra vanjskih poslova Miomira Žužula, te glavna pregovaračica, ministrica europskih integracija Kolinda Grabar-Kitarović”, ocjenjuje Mimica.
Prema njegovim riječima, od te je činjenice još opasniji put kojim je HDZ krenuo u pristupu samim pregovorima. Podsjetio je da su Sanader i Žužul najavili da će pregovore završiti do 2007., najbrže od svih dosadašnjih članica Europske unije. “Samo još nisu rekli da ih planiraju završiti uoči sljedećih parlamentarnih izbora, s očitom ambicijom da im završetak pregovora bude glavni predizborni adut”, zaključio je Mimica.
Definiranje glavnog cilja odredilo je i način na koji se pristupilo cijelom poslu u kojem je postalo manje bitno ne samo tko će od stručnjaka pregovarati, nego i kakva će biti pregovaračka strategija. Ni ona još nije utvrđena. U takvim okolnostima postaje doista nebitno tko će sudjelovati u pregovorima, a postavlja se i pitanje jesu li pregovori uopće potrebni, kaže Mimica. Štoviše, kako je predvodnicima ovoga posla postalo najvažnije okončati pregovore u definiranom roku, neovisni stručnjaci, koji bi mogli zanovijetati, postaju, zapravo, i nepoželjni.
Nacionalov sugovornik vrlo blizak Ministarstvu vanjskih poslova potvrdio je da se imena pregovaračkog tima još javno ne spominju, jer Sanadar i Žužul ne žele angažirati ljude čija je stručnost neupitna, ali nisu sigurni hoće li raditi za njihove političke potrebe.
Tako, najvjerojatnije, u pregovaračkom timu neće biti mjesta ni za bivšeg zamjenika ministra vanjskih poslova Ivana Šimonovića, koji je napustio MVP i vratio se na Pravni fakultet. Činjenica je da se u pregovarački tim očekuje uključivanje i ljudi iz sveučilišne zajednice, pa bi toj logici i njemu trebala biti otvorena vrata.
Međutim, on je bio i važan suradnik dvojice bivših ministara vanjskih poslova. Najprije, Mate Granića, a kad se vratio iz New Yorka s dužnosti veleposlanika u hrvatskoj misiji pri UN-u, postao je zamjenik ministra vanjskih poslova i glavni oslonac Toninu Piculi i Račanovoj vladi. U Ministarstvu vanjskih poslova smatraju ga najvećim stručnjakom za multilateralu, diplomatsku granu koja je u velikom usponu upravo zbog aktualne globalizacije.