U Hrvatskoj pisci više žele ući u medije nego u književnost, a kritičari to podržavaju pa svaku knjigu koja je kompliciranija od novinskog članka proglašavaju "neopravdanom", "nenormalnom" i "nečitkom". Golden marketing srećom ima niz knjiga o teoriji kulture i književnosti. Na početku stoji "Pobuna masa" koju je Jose Ortega y Gasset objavio 1930. Situaciju nakon Prvog svjetskog rata – koji je pokazao da je svijet potpuno sulud i da su sve nade prosvjetiteljstva u razum i napredak blesave – Ortega y Gasset protumačio je vladavinom "čovjeka mase", neodgovornog, površnog, nezainteresiranog za budućnost i nasilnog. Imao je pravo, što vidimo na svakom koraku.
  Da europska pamet nije baš najpametnija pokazao je i Claude Levi-Strauss u "Divljoj misli" (prev. Jagoda Milinković, Golden marketing, 2001). Primitivni narodi imaju itekako uspješne načine da objasne svijet, a nešto je od toga preživjelo i u našoj "pripitomljenoj misli", samo što se naziva umjetnost. U nizu su još i "Anatomija kritike"
Nortropa Fryea, najoriginalnija književna teorija nakon Aristotela, i "Govor nacije" Dubravka Škiljana, ali prava su senzacija "Riječi i stvari" Michela Foucaulta – njegova najvažnija knjiga konačno prevedena na hrvatskom. Derrida je pokazao da riječi baš ne znače ono što mi mislimo da znače, Lacanu dugujemo da nas je lišio zablude da "ja" ili identitet uopće postoji, a Lyotard je konačno pokopao bilo kakvu iluziju o napretku i društvu blagostanja koje bi bilo racionalno uređeno. Zahvaljujući Foucaultu naučili smo da su službena povijest, filozofija ili medicina zapravo instrumenti moći koji propisuju što je "normalno", a što "patološko" i da one koji nemaju sreće jednostavno odlažu na smetlište zvano zatvori, ludnice i burze za nezposlene. Znanje i moć su se urotili, a kažnjavaju vas vrlo jednostavno – tako da vas tumače. Foucault je Sartrea nazvao čovjekom 19. stoljeća koji pokušava tumačiti 20. stoljeće – Foucault je definitivno čovjek 20. stoljeća koji odlično tumači 21. A i umro je kao čovjek 20. stoljeća, 1984., kao jedna od prvih žrtava AIDS-a.
  Spomenute knjige nisu baš posve lagane, ali nisu ni preteške, a svakako nisu "neopravdane", "nenormalne" i "nečitke". One više nisu novost, neke je njihove postavke vrijeme pregazilo, ali još su uvijek bestseleri u svojoj konkurenciji. Želite li odvagnuti koju novu knjigu, slobodno se poslužite njima kao utezima.