Potom su počele demonstracije u kojima je sudjelovalo 15.000 ljudi, čuli su se uzvici: 'Mi ćemo obraniti proroka Muhameda našom krvlju i našom dušom. Dolje Danska!'Jedan naoko sitan izdavački problem, koji se pojavio u ljeto prošle godine u Danskoj, pretvorio se ove zime u jedan od najvećih novijih idejnih sukoba između dvije civilizacije, kršćanske i islamske. Flemming Rose, urednik kulture najvećeg danskog dnevnog lista, desno orijentiranog Jylland Postena, doznao je kako poznati danski pisac knjiga za djecu Kare Bluitgen ima neobičan problem. Napisao je knjigu za djecu o islamskom proroku Muhamedu, izdavač je želio da knjiga - budući da je namijenjena djeci - bude ilustrirana, ali nije mogao naći nijednog ilustratora voljnog da se potpiše. U redakciji su zaključili da se svi boje crtati proroka Muhameda jer to islam zabranjuje, a muslimani su na to vrlo osjetljivi.

Netko je tada u redakciji predložio da se napravi eksperiment, kako bi se vidjelo koliko su danski karikaturisti hrabri, jesu li spremni crtati Muhameda, pa je Rose uputio poziv 25-orici karikaturista koji surađuju s listom da nacrtaju Muhameda kako ga oni vide. Odazvalo ih se 12, neki nevoljko, jer im se ideja nije svidjela. Neki su bili vrlo neugodni prema Muhamedu, neki dobronamjerni, a neki čak i kritični prema listu i nekim antiislamski usmjerenim danskim političarima. Tih 12 karikatura objavljeno je u rujnu, svaki karikaturist dobio je honorar od oko 100 eura, ali sada i veliku brigu za vlastitu sigurnost.
Kad su te karikature objavljene, nije bilo osobitih reakcija. Jedino su prosvjedovali predstavnici islamske zajednice u Danskoj, gdje žive i neki prilično radikalni imami, ali se na njihove prosvjede nitko nije obazirao. Oni su tražili da reagira vlada, ali su u vladi tvrdili da se nje taj slučaj ne tiče, jer u Danskoj vlada sloboda medija. Neki su danski muslimani bili toliko uvrijeđeni da su alarmirali vjerske krugove u islamskim zemljama. Stoga su 20. listopada ambasadori 11 islamskih zemalja u Kopenhagenu prosvjedovali kod danskog premijera Andersa Fogha Rasmussena tražeći ispriku, ali on to nije želio učiniti. Mlakom diplomatskom aktivnošću danska je vlada nastojala smiriti situaciju, ali se slučaj ponovno razbuktao kad je početkom siječnja karikature prenio i jedan kršćanski norveški list.

Budući da danska vlada nije - po mišljenju islamskih krugova - ispravno reagirala, Saudijska Arabija je 26. siječnja povukla iz Kopenhagena svog ambasadora, Sirija otpravnika poslova, a Libija je zatvorila svoje veleposlanstvo. U islamskim zemljama izbile su antidanske demonstracije. Nekoliko arapskih zemalja obznanilo je bojkot danskih roba, pa je u Saudijskoj Arabiji zatvorena danska mljekarska kompanija, a obustavljene su narudžbe danskih proizvoda, na primjer, igračaka Lego i vrhunskih hi-fi uređaja Bang & Olufsen. Ponegdje su demonstracije bile prilično nasilne, a u Gazi su dobile antieuropski karakter, pa su neki naoružani Palestinci 30. siječnja zauzeli tamošnje sjedište institucija EU. Redakcija Jylland Postena počela je dobivati prijetnje smrću, a zabilježene su i dvije lažne dojave o postavljenim bombama.

Stvar je tako postala prilično ozbiljnom, pa se list 31. siječnja ipak ispričao, a danski premijer Anders Fogh Rasmussen održao je specijalnu konferenciju za tisak. Na njoj je, doduše, branio slobodu štampe u Danskoj i drugim zapadnim demokracijama, ali je ipak izrazio žaljenje što urednici nisu s više pozornosti razmatrali kakve sve posljedice može izazvati objavljivanje tih karikatura te kako one mogu uvrijediti građane islamske vjeroispovijesti. Čak se obratio i arapskoj javnosti preko arapske televizije Al Araniya. Bilo je i internih kritika na račun urednika Flemminga Rosea koji je naručio te karikature, pa mu je postavljeno i pitanje bi li ih objavio da je znao kakva će gužva zbog njih nastati.
A on je odgovorio: "To je isto kao da pitate žrtvu silovanja bi li obukla kratku suknju za izlazak u diskoklub u petak navečer da je znala što će joj se dogoditi."

Danski je list počeo dobivati podršku od europskih novinarskih kolega, koji su pokazali solidarnost i objavili 1. veljače te karikature na svojim stranicama. Karikature su objavljene u vodećim listovima Njemačke, Italije, Francuske, Španjolske, Nizozemske, Švicarske. U Njemačkoj ih je objavio Die Welt, u Italiji La Stampa i Corriere della sera, u Španjolskoj madridski El Mundo i barcelonski El Periódico. Neki su listovi objavili svih 12 karikatura, neki samo pojedine, pri čemu su neki izabrali najoštrije, a drugi najbenignije. Urednici su različito objašnjavali svoj potez, neki tvrdeći da su karikature objavili bez političkih motiva, samo zato da čitateljima pokažu oko čega je nastala buna u islamskom svijetu, dok su drugi jasno potvrdili da su karikature objavili iz solidarnosti s danskim kolegama, ali i iz još jednog posve načelnog razloga. Objavljivanjem tih karikatura željeli su dati do znanja da neće dopustiti da im itko, pa ni vjerski vođe, ograničavaju slobodu izražavanja. Roger Koppel, glavni urednik Die Welta, ovako je objasnio svoju odluku:

"U samoj jezgri naše kulture jest pravo da se i najsvetije stvari mogu kritizirati, ismijavati i podvrgnuti satiri. Ako odustanemo od novinarskog zakonskog prava na slobodu izražavanja, postat ćemo kompromiseri. To je vrlo važno pitanje što mi želimo biti. I u tom smislu vrlo je važno ono što smo sada učinili."

Die Welt je obznanio da je karikature prenio i stoga što se islamski vođe ponašaju licemjerno, jer nisu, na primjer, prosvjedovali kad je nedavno jedna sirijska televizija prikazala židovske rabine kao kanibale.
I pariški France soir objavio je sporne karikature. Na naslovnici je objavio vlastitu karikaturu na kojoj su prikazani kako sjede na oblaku kršćansko, židovsko, budističko i islamsko božanstvo, a kršćansko kaže islamskom: "Ne ljuti se, svima nama su se rugali." List je objavio i žestok komentar protiv islamskih pritisaka na slobodu tiska u europskim zemljama, u kojem se pozivao na Voltairea, osudio nepostojanje slobode štampe u islamskom svijetu te podsjetio da je u Europi Francuskom revolucijom 1789. jednom zauvijek odlučeno "što je božje, a što carevo", te je stvoreno sekularno društvo gdje je sloboda tiska zajamčena. Stoga je list i objavio svih 12 karikatura, što je i u Francuskoj, gdje živi 5 milijuna muslimana, izazvalo brojne prosvjede.

Redakcija France Soira ovako se smjelo ponašala samo jedan dan, jer je smjesta po objavljivanju tih karikatura vlasnik lista, poznati francuski poduzetnik Raymond Lakah, koji je egipatskog podrijetla, smijenio glavnog urednika Jacquesa Lefranca, te naredio da se list ispriča svojim islamskim čitateljima. France Soir je, inače, u priličnim financijskim teškoćama zbog pada naklade, a čule su se optužbe iz islamskih krugova da je objavio karikature motiviran podizanjem naklade više nego načelnom obranom slobode tiska.

U trenucima kad se rat oko karikatura između zapadnoeuropske štampe i radikalnih islamista u arapskim zemljama najviše zaoštrio, moglo se zamijetiti ipak da se i u Zapadnoj Europi pojavljuje razdor u razmišljanjima kako postupati. S jedne strane, širi se inicijativa novinskih urednika da se pokaže solidarnost s onim listovima koji su se našli na udaru prijetnji radikalnih islamista zbog objavljivanja karikatura proroka Muhameda, pa su još neke zapadnoeuropske novine objavile sporne karikature. Umnožili su se i komentari u kojima novine objašnjavaju svoju odluku da objave te karikature unatoč žestokim prosvjedima u arapskim zemljama. Njemački Die Welt, koji je u dva broja zaredom prenio neke od karikatura iz danskog Jylland Postena, u komentaru je napisao: "Prenošenjem tih karikatura pokazujemo koliko nam je važna sloboda tiska. A što se tiče demonstracija, valja konstatirati da su one najveće i najratobornije, a diplomatske reakcije su najoštrije u zemljama gdje su autoritarni režimi pod unutarnjim pritiskom islamističkih snaga."

U Francuskoj se u kampanju solidarnosti uključio i najugledniji pariški dnevnik Le Monde, koji je na naslovnoj stranici objavio vlastitu karikaturu Muhameda, a nju je dan poslije prenio i najpoznatiji španjolski dnevnik El Pais. U Njemačkoj se proširio broj listova koji su objavili neke od karikatura, od desnog Die Welta do lijevog Der Tagesspiegela. Konzervativni Frankfurter Allgemeine Zeitung također je objavio neke karikature i pozvao sve ostale europske listove da objave te karikature: "Vjerski fundamentalisti, koji ne poštuju razliku između satire i blasfemije, tako neće imati problem samo s Danskom, nego s cijelim zapadnim svijetom."

Ipak, u nekim zapadnim zemljama nitko se nije pridružio kampanji. Ni jedan britanski dnevni list nije objavio karikature. One su se mogle vidjeti samo nakratko u kadrovima televizijskih vijesti, na nekim kanalima BBC-ja i ITV-ja, a tjednik Spectator ih je nakratko objavio na svojim web stranicama, ali ih je nakon nekoliko sati uklonio. Londonski The Times, najautoritatavniji britanski dnevnik, objavio je o karikaturama komentar: "I ovaj list proveo je bolnu unutarnju raspravu da li da objavi crteže u središtu ovog spora. Na jednoj razini njihovo objavljivanje moglo bi se shvatiti kao odgovarajući odgovor fanaticima koji traže njihovu zabranu, a njihovim objavljivanjem bi uz to čitateljima pomogli da bolje shvate u čemu je spor, njihov karakter i negativne reakcije vjernika na njih. No reproduciranje tih karikatura nekoliko mjeseci nakon što su one prvi put objavljene u danskom listu izgleda nam kao neka vrsta ekshibicionizma. Čini nam se da njihovo objavljivanje usred ove rasprave ne bi bilo dobro, jer se ne može zanemariti uvreda koja bi time mogla biti nanesena i umjerenim muslimanima. Stoga smo mi odlučili da ne objavljujemo te karikature, ali da objavimo internet adresu za one koji ih žele vidjeti. U cijeloj ovoj stvari ključna tema je pitanje izbora, a ovdje povući crtu nije jednostavno jer nije sve crno-bijelo."

U britanskim novinama pojavili su se i drugi slični komentari kako treba biti oprezan s objavljivanjem tih karikatura kako se ne bi uvrijedili britanski građani islamske vjeroispovijesti, ali i drugi muslimani diljem svijeta. I BBC na svojim internetskim stranicama, a i nekoliko vodećih britanskih listova objavili su i vrlo detaljna objašnjenja zašto muslimani smatraju da je likovno prikazivanje proroka Muhameda bogohulno, pa su citirani i dijelovi Kurana i drugih islamskih spisa koji su temelj takvog odnosa muslimana prema likovnom prikazivanju Muhameda.

Štoviše, u komentaru u dnevniku The Independent za cijelu ovu gužvu optužuje se u prvom redu Zapad, koji ne razumije islam, niti se ikada trudio da ga razumije. Nakon što se u članku kaže da u islamu ne postoji potpuna zabrana prikazivanja lika proroka Muhameda, ali su muslimani vrlo osjetljivi na vrijeđanje tog Alahova izaslanika, komentar završava riječima: "Karikature objavljene u Danskoj a potom diljem Europe nisu nacrtane da prikažu lik Muhameda, nego kako bi mu se narugale. A sve se to događa u klimi kad se muslimani diljem svijeta osjećaju da ih alijeniraju, da im se prijeti, da ih svjetske velike sile preziru. Kombinacija takvih osjećaja s islamskim tradicionalnim nezadovoljstvom likovnim prikazivanjem bilo kakve ljudske forme, a posebno njihove najobožavanije ličnosti naravno da je morala biti eksplozivna. Ovaj slučaj samo je novi dokaz zapadne ignorancije i arogancije. Potpalili smo vatru, a vjetar je daleko može odnijeti."

Britanski ministar vanjskih poslova Jack Straw pozdravio je odluku britanskih listova da ne prenesu spomenute karikature. Rekao je da je odluka europskih listova da prenesu karikature izraz nepoštovanja, ali da treba pozdraviti odluku britanskih listova, jer su oni pokazali "značajnu dozu odgovornosti i osjetljivosti". On je rekao da sloboda govora ne znači i "otvoreni lov na vjerske tabue".

U SAD-u također su službeno kritizirali objavljivanje tih karikatura. "Te karikature su zaista uvredljive", rečeno je u priopćenju američkog ministarstva vanjskih poslova. Glasnogovornik ministarstva Kurtis Cooper rekao je: "Mi potpuno poštujemo slobodu tiska i izražavanja, ali nju mora pratiti i odgovornost. Poticati vjersku i etničku mržnju na taj način nije prihvatljivo."

U nekim europskim novinama pojavile su se kritike na račun danskog premijera Rasmussena što cijeli taj slučaj nije bez buke ranije riješio. Malo tko u inozemstvu pažljivije prati političke događaje u Danskoj, koja se na međunarodnoj sceni drži vrlo suzdržano, te u kojoj se sve događa mirno i bez velikih uzbuđenja. Ali na posljednjim izborima dogodio se važan zaokret udesno. Rasmussen je uspio sastaviti vladu samo uz pomoć desnih stranaka, koje vode prilično ksenofopsku i antiimigracijsku politiku, te su vrlo kritični prema jačanju islamske zajednice u Danskoj. Zbog utjecaja tih stranaka zaoštreni su uvjeti za useljavanje, a zbog toga što Rasmussen ovisi o desnici on nije poduzeo korake da jačim iskazivanjem razumijevanja za islamske prosvjede smiri situaciju. Tek sada, kad je stvar postala itekako ozbiljnom, izjavio je: "Ja nikad ne bih prikazao vjersku ličnost na način koji bi mogao povrijediti osjećaje drugih ljudi. Ali Danska se zbog cijele ove stvari ne može ispričati, jer država s tim nema ništa, nego je to pitanje slobode tiska."

Ti zakašnjeli pomirljivi tonovi nisu umirili bijes u islamskom svijetu. Prošlog petka, nakon tjedne molitve, diljem islamskog svijeta izbile su demonstracije, ponegdje vrlo nasilne i opasne. U Indoneziji su demonstranti zauzeli ulaz u zgradu gdje se nalazi danska ambasada i spalili dansku zastavu. U Gazi je nakratko otet njemački student. Najnapetija je situacija u palestinskim područjima, gdje je nedavno radikalna organizacija Hamas pobijedila na izborima. Hamasova pobjeda osokolila je islamske radikale pa je među tamošnjim kršćanima i državljanima zapadnih zemalja koji se ondje nalaze zavladao strah. Neke su zemlje pozvale svoje državljane da napuste ta područja. Vođa Hamasa dr. Mahmoud al-Zahar posjetio je stoga kršćansku crkvu Svete obitelji u Gazi i javno obznanio da će Hamas štititi kršćane. Rekao je svećeniku Manuelu Musallamu: "Vi ste naša braća. Ako je potrebno, ja ću postaviti naše borce oko vaše crkve da vas štite."

No istodobno dok je Zahar to govorio, imam jedne džamije u Gazi pozvao je 9000 prisutnih vjernika da pobiju one koji stoje iza tih karikatura, rekao je da im treba odsjeći glave. Potom su počele demonstracije u kojima je sudjelovalo 15.000 ljudi, čuli su se uzvici: "Mi ćemo obraniti proroka Muhameda našom krvlju i našom dušom. Dolje Danska!" U Ramallahu na Zapadnoj obali Jordana palestinski demonstranti su vikali: "Naš ljubljeni Bin Laden, Dansku treba uništiti!" U Sudanu se 15.000 ljudi okupilo u glavnom gradu Khartoumu, pod vodstvom lokalnih političara marširali su do sjedišta UN-a, gdje su spor oko karikatura iskoristili kako bi prosvjedovali i protiv namjere UN-a da pošalje mirovne snage u sudansku pokrajinu Darfur, prijeteći UN-u svetim ratom. U Iraku tisuće ljudi izišle su na ulice, a ponegdje su prijetili kršćanima.
Demonstracija islamskih vjernika bilo je i u zapadnim zemljama, a i tu su u većini bile prilično oštre.

U Britaniji su islamski demonstranti izišli na ulice, iako britanske novine karikature nisu prenijele, a i vlada je zauzela kritičan stav prema njima. Po nekim ocjenama, demonstranti su spor oko karikatura u Britaniji samo iskoristili da izreknu opasne prijetnje britanskoj državi. Oko 500 muslimana okupilo se ispred danskog veleposlanstva u londonskoj četvrti Kinghtsbridge s transparentima na kojima se poziva na pokolj onih koji vrijeđaju islam. Demonstranti su uzvikivali slogan "Britain, you will pay, 7/7 on its way" - "Britanijo, ti ćeš platiti, 7. srpnja je na putu", podsjećajući na samoubilački bombaški napad britanskih islamskih ekstremista na vlakove podzemne željeznice u Londonu 7. srpnja prošle godine, kad su ubijene 52, a ranjeno 700 osoba.

Novinari su pitali jednog od vođa demonstracija Anjema Choudharyja hoće li osuditi one među demonstrantima koji prijete novim terorističkim napadom, a on je odgovorio: "Ja nisam ovdje niti da podržim niti da osudim te izjave. Ono što je snašlo građane Londona i Velike Britanije 7. srpnja izazvano je vanjskom politikom Tonyja Blaira. Nema nikakva razloga zašto ne bi bilo još samoubilačkih napada u Londonu." Neki od prolaznika pitali su policajce kako dopuštaju da demonstranti nose transparente na kojima se prijeti novim samoubilačkim napadima, a jedan policajac je rekao: "Nemojte se brinuti. Sve smo ih fotografirali."

Policajci u Danskoj, međutim, mnogo ozbiljnije tretiraju prijetnje. Zbog bombaških prijetnji redakcija Jylland Postena opkoljena je policijom, pregledavaju se svi koji u nju ulaze. Sva dvanaestorica karikaturista, koji su u središtu afere, evakuirani su iz svojih domova na tajne lokacije pod policijskom paskom. Neki od njih izjavili su da ne bi nikada sudjelovali u svemu tome da su znali u što će se to pretvoriti. Jedan se žalio na urednika Rosea, tvrdeći da ga je ovaj svojim zahtjevom stavio u nemoguću situaciju, jer, ako odbije narudžbu, ispada da se priklonio autocenzuri, a ako prihvati, evo što se događa. Oni su zajednički - bezuspješno - pokušali spriječiti daljnje reproduciranje svojih karikatura, ali ih nitko nije ni za što pitao, iako bi formalno oni trebali dati dopuštenje za bilo kakvu daljnju upotrebu svojih radova. Budući da u tome nisu uspjeli, sad su odlučili da će od novca koji budu zaradili zbog tog širokog preuzimanja njihovih karikatura stvoriti fond kojim će financirati godišnje nagrade borcima za slobodu govora.