Miladin Đorđević s novinarom Nacionala Miladin Đorđević, 54-godišnji liječnik i zamjenik ravnatelja kardijalne, torakalne i vaskularne kirurgije u pokrajinskoj bolnici u Klagenfurtu, u središtu je zbivanja u Hrvatskoj nakon što je u nekim medijima objavljeno da bi upravo on trebao naslijediti Ognjena Šimića, kardiokirurga koji je uhićen zbog primanja mita. Đorđević je vrhunski stručnjak koji već petnaestak godina živi i radi u Austriji a podatak da godišnje napravi i do 140 najzahtjevnijih operacija srca dovoljno ukazuje da bi njegovim dolaskom KBC Rijeka dobio osobu koja bi uz vlastiti rad usavršila i nove generacije mladih kardiokirurga.

Još kao 17-godišnjak Đorđević je operirao srčanu manu, i to je bio jedan od glavnih razloga zašto je odlučio studirati medicinu, a operaciju je izveo njegov budući šef i mentor Vinko Frančišković. Svoju liječničku karijeru Đorđević je započeo 1977. kada je diplomirao na Medicinskom fakultetu u Rijeci i kada je počeo stažirati u Sušačkoj bolnici u Rijeci, na odjelu opće kirurgije. Nakon 10 godina rada u Rijeci, a nakon položenog specijalističkog ispita iz opće kirurgije, na poziv prof. dr. Ninoslava Radovanovića Đorđević 1986. odlazi u Sremsku Kamenicu gdje započinje edukaciju za kardiokirurga. Osim specijalizacije u Kamenici, Đorđević je od kraja 1978. do početka 1980. bio i u Ljubljani na stručnom usavršavanju invazivne kardiovaskularne dijagnostike kod doktora Ive Obreza. Nakon završene edukacije iz kardijalne kirurgije, Đorđević se želio vratiti u Rijeku i biti voditelj kardiokiruškog odjela, ali unatoč činjenici da je i tadašnji direktor riječkog KBC-a doc. Žarko Tomljanović izrazio želju za njegovim dolaskom, nikada se nije vratio u Rijeku. Kako je sam rekao, o njegovu imenovanju se odlučivalo na višim političkim strukturama, a saznanje da se njegov položaj nudi i Ognjenu Šimiću bio je jedan od razloga zašto je odustao od Rijeke i otišao raditi u Austriju.

“U svibnju 1992., kad sam završio specijalizaciju i bio spreman na povratak u Rijeku, saznao sam da ima nekoliko osoba iz tadašnjeg političkog vrha Hrvatske koje se protive mom imenovanju na mjesto voditelja kardiokirurškog odjela i jednostavno sam u tom trenutku odustao od dolaska u Rijeku. Iste te godine mi je poznati austrijski kardiokirurg i voditelj Europske akademije za znanost i umjetnost u Salzburgu prof. dr. Felix Unger dodijelio stipendiju, a nakon 6 mjeseci stipendije i posao na klinici za srčanu kirurgiju LKH u Salzburgu”, rekao je Đorđević. U Salzburgu je radio 8,5 godina, a onda je u ljeto 2000. petnaest dana bio u Klagenfurtu, gdje je ostavio jako dobar dojam i gdje su poželjeli da se priključi njihovu stručnom timu. Tadašnji voditelj odjela dr. Wolfgang Wandschneider ponudio mu je mjesto "oberarzta", odnosno specijalista, pa 2001. Đorđević počinje raditi u bolnici Landeskrankenhaus u Klagenfurtu. Kada je 2003. Wandschneider postao voditelj odjela, Đorđević je postao njegov prvi zamjenik. “Iako sam u Salzburgu imao izvrsne uvjete za rad, poziv u Klagenfurt bio je veliko priznanje za mene i moju dotadašnju liječničku karijeru. Ovo je bolnica u kojoj se obavi između 400 i 500 operacija srca, 300 plućnih i 600 do 700 vaskularnih operacija godišnje. Za usporedbu, u Rijeci i cijelom području istarske regije obavi se samo 250 do 300 operacija srca u godinu dana”, kaže Đorđević. Iako je oduševljen svojim radom u Klagenfurtu i ima status jednog od najvećih stručnjaka u regiji, Đorđević je rekao da mu je iznimna čast što se upravo on spominje kao budući Šimićev nasljednik u Rijeci, ali da je o tome još prerano govoriti. Jedan od motiva zašto bi se želio vratiti u Rijeku je i njegova obitelj, koju viđa samo dva puta mjesečno i koja mu s godinama sve više nedostaje. Đorđevićeva supruga, Jelena Roganović, poznati je onkolog u dječjoj bolnici na Kantridi i profesor na Medicinskom fakultetu u Rijeci te je mnogi smatraju izvrsnom liječnicom i stručnjakom.

“Supruga i ja smo liječnici i svoj život smo organizirali na način da radimo ono što volimo i da pomognemo u školovanju i odrastanju naše djece. Često je teško biti odvojen od obitelji i prijatelja koje imam u Rijeci, ali u Klagenfurtu sam jako zadovoljan i Austrija je moj drugi dom. Sin Luka će ove godine upisati medicinski fakultet u Italiji a 13-godišnja kći Ana ide u talijansku školu u Rijeci”, kaže Đorđević. Iako je priznao da ga je kontaktirao sadašnji ravnatelj riječkog KBC-a Herman Haller, Đorđević je rekao da su razgovarali privatno. Upoznat je s kaotičnom situacijom u Rijeci te je napomenuo je da je situacija takva u čitavom hrvatskom zdravstvu. “Ne treba generalizirati i odmah optuživati sve liječnike, sve ih izjednačavati. Svjestan sam da će ova situacija ozbiljno ugroziti kredibilitet hrvatskog zdravstva, ali siguran sam da 90 posto liječnika savjesno obavlja svoj posao, pomoć pacijentima i vlastiti rad uvijek su im na prvom mjestu”, smatra Đorđević. Odmah je rekao da nikada u životu nije uzeo novac za liječenje i operacije te da nikada ne bi mogao prihvatiti nečiji novac kao zahvalu za svoje usluge. Dok je osamdesetih radio u Rijeci bilo je nekoliko pokušaja njegova potkupljivanja, ali on smatra da je to kriminal i da su zdravlje ljudi i briga o pacijentu važniji od bilo kakve financijske koristi. Đorđević kaže da nijedan čovjek nije cijepljen protiv uzimanja mita, ali da od osobe do osobe ovisi koliko je spremna zbog nekoliko tisuća eura riskirati svoj ugled i karijeru. I u Austriji je bilo slučajeva prijavljivanja liječnika radi uzimanja mita a svi optuženi liječnici doživjeli su veliku sramotu i nikada više nisu uspjeli naći posao u Austriji ili na nekim priznatijim europskim klinikama.

“U svakom žitu ima i kukolja. Spomenut ću jedan slučaj u Austriji. Liječnik je u svojoj karijeri obavio više od 2000 operacija i spasio tisuće života, a osuđen je za primanje mita. Samo nekoliko osoba se u tom slučaju izjasnilo da su se osjećali primorani dati novac i zbog tih 12 ljudi koji su svjedočili protiv njega on je izgubio posao, ugled i karijeru, koju je gradio više od 30 godina. Ima li smisla zbog takvih beznačajnih iznosa riskirati sve što ste mukotrpno gradili cijeli život?” rekao je Đorđević. On je siguran da će se sada, nakon Šimićeva uhićenja, pojaviti i novi slučajevi, tj. javit će se osobe koje će potvrditi da je Šimić od njih zahtijevao novac za operacije, ali i građani koji će optuživati druge liječnike za uzimanje mita. Glavnim problemom u Rijeci i svim hrvatskim bolnicama smatra liste čekanja. Kaže da je lista čekanja na kojoj se na jednu operaciju srca čeka nekoliko mjeseci glavni uzrok zašto građani nude mito i žele što prije svojim bliskim osobama osigurati operaciju. On je uvjeren da kada bi se liste čekanja smanjile a pacijenti znali da će se operirati za dva ili tri tjedna, ne bi bilo potrebe davati mito, ali i da liječnici ne bi mogli dodatno naplaćivati svoje usluge. “U Austriji su pacijenti na listama čekanja 3 do 4 tjedna. Čuo sam da se u Hrvatskoj ponekad čeka od 6 mjeseci do godine dana, što je nedopustivo s obzirom da se radi o bolesnicima kojima su operacija i vrhunska skrb nužno potrebni. Možda će ovaj slučaj raščistiti situaciju u Rijeci a odgovorni će shvatiti da na jedan drugačiji način moraju pristupati pacijentima i drugačije postaviti stvari u zdravstvu”, izjavio je Đorđević i dodao kako je jedan od problema u hrvatskom zdravstvu i malen broj novih kardiokirurga sposobnih za samostalno obavljanje složenih operacija. Stariji liječnici premalo educiraju mlade i zbog toga u Rijeci, smatra, ima samo 300, a ne 700 operacija godišnje, što on smatra optimalnom brojkom za tu regiju. “Nama već stažisti, pa čak i studenti počinju asistirati, kako bi se u početku upoznali s osnovama operacije srca. Specijalizanti počinju operirati pod našim nadzorom i s vremenom se proširuje njihovo znanje i udio u operaciji koji oni samostalno obavljaju. Kroz 2-3 godine mi u Klagenfurtu osposobimo nekoliko liječnika koji su spremni sami operirati”, istaknuo je Đorđević. Naglašava da u Hrvatskoj ima dosta stručnjaka koji bi mogli raditi bilo gdje u svijetu, ali i da medicina više nije atraktivan posao kao prije, zainteresiranost za studij medicine sve je manja.

“Mladi danas shvaćaju da uz puno manje stresa mogu doći do dobre ili bolje zarade i jednostavno odustaju od medicine, koja traži puno vremena, angažmana i energije ne samo u toku studija, nego i kasnije, pogotovo za vrijeme specijalizacije. Ovo je uistinu stresan posao i zato mi liječnici moramo štititi svoju praksu, ne smijemo dopustiti da se na bilo koji način ocrni liječničko zvanje”, rekao je Đorđević. Iako je na početku našeg razgovora demantirao mogući povratak u Rijeku, još smo ga jednom pitali pod kojim bi uvjetima došao u KBC Rijeka i jesu li financijski uvjeti jedini razlog zašto se ne želi ili neće vratiti. “Nije svima najvažnija zarada, pa tako ni meni. Ovim poslom se bavim zato što ga volim, zato što nema veće nagrade za mene nego kada pomognem svojim pacijentima i kad sam uvjeren da sam učinio dobru stvar. Volio bih se vratiti u Rijeku, ali morao bih dobiti odgovarajuću ponudu koja se ne odbija. Novac stvarno nije primaran. S obzirom da se nisam namjeravao vratiti u Hrvatsku, organizirali smo život cijele obitelji na način da si u sljedećih desetak godina ne možemo dopustiti skromnija i manja primanja od ovih u Klagenfurtu. Jedan od uvjeta bio bi da mi se omogući slobodan rad i suradnici u koje vjerujem, koje bih mogao naučiti da jednog dana sami obavljaju najsloženije operacije srca. Ovdje sam zamjenik voditelja odjela, tako da me u Rijeci zanima samo mjesto voditelja odjela i ništa osim tog položaja ne bih prihvatio. Možda će se nekima činiti da sam neskroman a moji zahtjevi nerealni, ali svoju karijeru gradim već 30 godina i znam što je i koliko potrebno da bi se ovaj posao obavljao na vrhunskoj razini. Novac stvarno nije najvažniji, ali ispod svojih kriterija ne želim i ne mogu ići”, priznaje Đorđević. Ako se i ne vrati u Rijeku, otvoren je za bilo kakav oblik suradnje jer zna da može pomoći i svojim znanjem na pozitivan način pokrenuti neke stvari u Rijeci. Želja mu je da gradu u kojem je stekao svoje ime i ugled pomogne u onome u čemu je najbolji, a o čelnim ljudima Rijeke i hrvatskog zdravstva ovisi hoće li ga moći uvjeriti da se vrati i ponuditi mu uvjete koji bi zadovoljili i njega i bolnicu, a od kojih bi najviše koristi imali sami pacijenti. OKVIRI Karijeru srušilo 5000 € Ognjen Šimić, kirurg i pročelnik Odjela kardijalne kirurgije KBC-a Rijeka, uhićen je zbog primanja mita od 5000 eura, a kod kirurga je pronađeno još nekoliko desetaka tisuća eura. Šimićevo uhićenje stvorilo je problem u funkcioniranju riječke bolnice - nema stručnjaka za operacije srca. Teško je pronaći čovjeka koji osim stručne spreme ima razinu talenta, znanja i iskustva poput Šimića, smatraju hrvatski kirurzi. Aortni zalizak Na slikama su prikazane tri faze operacije aortnog zaliska takozvanom minimal access technique, tj. parcijalnom sternotomijom. Prilikom operacije je rez na koži oko 10-12 cm, a prsna kost se prepili samo u gornjem dijelu kako bi ožiljak poslije operacije bio što manji. Ovakve operacije obavljaju se uglavnom kod osoba starije dobi kako bi im se olakšala mobilnost i omogućilo da lakše podnose napor. Oporavak poslije operacije traje oko mjesec dana a pacijenti se poslije rehabilitacije bez problema mogu posvetiti svojim obvezama.>email to:Ante Mihic