'Odlazi odavde jer ovdje te nitko ne voli', napisali su navijači Borca svojem igraču Mikeu TemwanjiriNogometni huligani u Srbiji su kao i u drugim zemljama - opijaju se, vrijeđaju igrače protivničke momčadi, tuku se s policijom i navijačima suparničke ekipe. Ponekad vrijeđaju i upravu svog kluba. Ali navijači nogometnog prvoligaša Borca iz Čačka, okupljeni u grupi Čete, pokazali su da su nešto posebno jer su najvećim neprijateljem proglasili - igrača vlastite ekipe! Mikeu Temwanjiri u Čačku, na utakmici protiv beogradskog Voždovca, transparentom razvučenim preko cijele tribine, nedvosmisleno poručili: “Odlazi odavde, jer ovdje te nitko ne voli,”

Iz uprave Borca tvrde da se najbolji strijelac momčadi našao na udaru nakon što je nedavno promašio jedanaesterac na utakmici protiv Mokre Gore iz Zubin Potoka. Navijači su na utakmicu protiv Voždovca ponijeli dotad u Čačku neviđene rekvizite - zastavu američkih secesionističkih država iz američkog građanskog rata u 19. stoljeću, transparent s porukom na engleskom “Jug će ponovo ustati” i bijele plastične vrećice s prorezima za oči, oblikovane kao kapuljače kakve nose američki rasisti iz Ku-Klux-Klan, fanatični mrzitelji Židova i crnaca. Doda li se da su Čete vikali da “ne žele da crnac gazi srpsku travu” i skandirali “Nigger out” i “Sieg Heil”, i to uz nacističke pozdrave ispruženom desnom rukom, može se zaključiti da Temwanjirin problem nije bio promašeni penal na prethodnoj utakmici nego to što mu je koža tamna jer je iz Zimbabvea.

Rasistički izgred prepoznao je i delegat Fudbalskog saveza Srbije (FSS) pa je utakmica prekinuta, a policija je s tribina udaljila 37 navijača, među kojima i petoricu maloljetnika. Istražnom sucu je, s kaznenom prijavom, privedeno osam organizatora takvog navijanja, uglavnom dvadesetogodišnjaka, ali je među njima bio i 32-godišnji kapetan Vojske Srbije Branko Nenadović.

'SPREM'TE SE ČETNICI', transparent na tribinama u Beogradu izvješen 2005. za vrijeme utakmice između Intera iz Zaprešića i Crvene zvezde U Čačku su zaredala pitanja kakve veze skupina mladih ljudi iz tog grada može imati s rasistima s juga SAD-a i komu među 72.000 Čačana može smetati tamnoputi sugrađanin. Predsjednik općine Velimir Stojanović izjavio je da se “prvi put stidi što živi u Čačku”. Bilo je i zaprepaštenih nacističkim pozdravom na stadionu u čijoj su neposrednoj blizini Nijemci 1941. strijeljali taoce, među njima i nogometaše Jedinstva, današnjeg Borca. Dvojica članova uprave Borca podnijeli su ostavke, klub je kažnjen globom od 3700 eura i dvjema utakmicama na domaćem terenu bez prisutnosti publike, FSS je naložio da se na utakmicama sljedećeg prvenstvenog kola nose majice s antirasističkim porukama.

Na pitanje tko je Čete opskrbio transparentima i Ku-Klux-Klanovim kapuljačama čula se ocjena da iza toga “stoji neka viša sila” i da rasizam i fašizam “nisu svojstveni Čačanima“. Lokalna opozicija na to je odgovorila da su rasistički i neonacistički grafiti u Čačku sasvim uobičajeni i da nikomu iz vlasti ili nogometnog kluba godinama ne smeta što je stadion Borca “ukrašen” šovinističkim natpisima tipa “Srbija Srbima”. Iznesen je i podatak da je lani u Čačku napadnut tadašnji nogometaš Borca Adekune Babatunde iz Kameruna, da se na zidovima mogu vidjeti antisemitske poruke, da je bilo napada na romsku djecu, uz ocjenu da bi se to moglo povezati s tim što je već godinama najmoćniji Čačanin ministar za kapitalne investicije Velimir Ilić, poznat po udaranju novinara, uvredama na nacionalnoj liniji bivšoj beogradskoj gradonačelnici Radmili Hrustanović, tvrdnji iz izborne kampanje da nekadašnji potpredsjednik vlade Miroljub Labus nije Srbin pa ne bi trebao biti ni predsjednik Srbije.

Rasističkih i neonacističkih izgreda nema, naravno, samo u Čačku. Mnogo su češći u Beogradu, gdje je, samo nekoliko dana nakon čačanskog incidenta, uhapšeno više od 150 navijača nogometne ekipe Rad, jer su na utakmici protiv Novog Pazara skandirali “Nož, žica, Srebrenica” i “Srbija Srbima, napolje sa Turcima”. Vrijeđali su i ubijenog premijera Zorana Đinđića i sadašnjeg Vojislava Koštunicu skandirajući “Jebo vas Đinđić” i “Crkni, Koštunice”. Od samo 250 prisutnih gledalaca policija je sprovela sa stadiona više od 150 navijača. Šestorici huligana određen je pritvor i prijeti im optužba za izazivanje i raspirivanje rasne, vjerske i nacionalne nesnošljivosti.

Prilično je čudno što je ta situacija protekla mirno, jer Radovi navijači uživaju reputaciju najagresivnije huliganske grupe u Srbiji. Prije tri godine u Beogradu su se sukobili s policajcima koji su hapsili pukovnika Veselina Šljivančanina, optuženog za ratni zločin na Ovčari kraj Vukovara. Rezultat sukoba bilo je 50 ozlijeđenih policajaca i dvadesetak spaljenih automobila.

'SPREM'TE SE ČETNICI', transparent na tribinama u Beogradu izvješen 2005. za vrijeme utakmice između Intera iz Zaprešića i Crvene zvezde Poruka “Nož, žica, Srebrenica” sa stadiona Rada već se čula i na utakmicama nogometne reprezentacije Srbije. Reprezentativci su godinama tvrdili da je jedan od razloga njihovih loših igara to što je intoniranje himne “Hej, Slaveni”, zadržane iz doba SFRJ, beogradska publika redovito pratila zvižducima. Otkad se Crna Gora osamostalila od Srbije, prije utakmica reprezentacije intonira se srpska himna “Bože pravde”. Malo tko u Srbiji zna njen tekst, zbog čega se na reprezentativnim utakmicama u Beogradu stihovi pojavljuju na semaforu pa navijači imaju mogućnost za karaoke pevanje na stadionu, a u odsutnosti “Hej, Slaveni” zvižde himnama gostujućih ekipa, kao na susretima protiv Belgije i Armenije.
Incidenata nema samo na nogometnim terenima, baš kao što za sukob nije nužno da na suprotnoj strani bude osoba druge rase, vjere ili narodnosti. To se nedavno pokazalo i u slučaju košarkaša Crvene zvezde Milana Gurovića. On je svojedobno bio idol srpskih huligana jer je na lijevoj podlaktici istetovirao lik četničkog vođe Draže Mihailovića, osuđenog nakon II. svjetskog rata na smrt zbog ratnih zločina. Mihailovićev nadimak bio je Čiča pa su navijači tako prozvali i Gurovića. Ali sad je protiv Gurovića podnesena kaznena prijava zbog sukoba s Grobarima, navijačima svog bivšeg kluba Partizan.

Nakon što je nastupao u Grčkoj, Španjolskoj i Italiji, Gurović je 2004. postao član Partizana, ali je za tu ekipu odigrao samo 12 utakmica. Jedan od razloga za kratak boravak u Partizanu bio je što Gurović zbog tetoviranog Mihailovićeva lika nije mogao igrati na utakmicama u Hrvatskoj. Sada je član Partizanova vječitog suparnika Crvene zvezde.

Nakon što im je Gurović svojedobno pokazao srednji prst, Grobari su nekadašnjeg ljubimca na posljednjoj utakmici dočekali uvredama čim je stupio na teren. Gurović se počeo svađati sa sucima i gestikulirati prema navijačima, a oni su proširili repertoar uvreda, ne štedeći ni košarkaševu suprugu i malu kćer. Nije bio mimoiđen ni sin Gurovićeve supruge iz prvog braka, jer se sa tribina čula pjesma “Tuđe dete hraniš, Milane”. Gurović je bacio u publiku plastičnu bocu s vodom koja je pogodila u čelo jednog navijača i lakše ga ozlijedila.

Košarkaš je izjavio da Grobari nemaju ni grama mozga i da će svatko tko uvrijedi njegovu obitelj biti nokautiran. Tužilaštvo je, međutim, protiv Gurovića podnijelo kaznenu prijavu zbog “bacanja boce na teren ili u publiku”, za što je predviđena kazna od tri mjeseca do godinu dana zatvora, ali čini se da to Grobarima nije bilo dovoljno, pa su “Čiču” odlučili dodatno kazniti. Na vratima Gurovićeva stana sprejem je ispisana poruka “Bit ćeš ubijen, Milane”, a ulaz u zgradu prekriven je kukastim križevima i grafitima: “Milane, ustašo”, “Jebemo ti ženu, Milane”, “Kći ti je kurva, Milane”, “Bit ćeš jeben, Milane”.

Iznenada od “Čiče” postavši “ustašom”, Gurović je u nevjerici upitao: “Što je sljedeće, treba li da me ubiju na ulici?”

Slično pitanje u Čačku je mučilo najboljeg strijelca Borca, Mikea Temwanjiru, u utakmici protiv Voždovca: “Što će biti nakon utakmice, kad iziđem s terena?”

Nakon što ga je gradonačelnik Čačka primio i ispričao mu se zbog ponašanja navijača Borca, Temwanjira je izjavio da “obožava Srbiju“, gdje živi već četiri godine i gdje bi ostao do kraja života. Naglasio je da je sinu, koji se rodio u Čačku, dao ime Nikola i da se među igračima Borca ne osjeća kao stranac.

“Promašio sam penal i tako je počelo. Nakon utakmice navijači psuju sve. Uplašio sam se, ako idem pješice, što će biti. Nisu svi navijači takvi, samo grupa. Ne plašim se više. Sada je sve korektno”, izjavio je Temwanjira nekoliko dana nakon navijačkog incidenta.

Ostaje da se vidi kad će u Beogradu Milan Gurović izgubiti novostečenu titulu “ustaše” i za navijače Partizana ponovo postati “Čiča”.

Ku-Klux-Klan u Čačku

Mike Temwanjira iz Zimbabvea već četiri godine sa suprugom živi u Čačku gdje je glavni golgeter prvoligaškog kluba Borac. Eksplozija mržnje protiv nejga buknula je nakon što je promašio jedanaesterac. Gledatelji su se maskirali bijelim kapuljačama poput članova Ku-Klux-Klana, pozdravljali nacističkim pozdravom i vikali 'Nigger out' i 'Sieg Heil' te da 'ne žele da crnac gazi srpsku travu'.

Navijači 'Rada' napali srpsku Big Brother kuću

Navijačima beogradskog Rada zasmetalo je što je jedan od sudionika srpskog “Big Brothera”, Edin Kolenda iz Sarajeva, pred kamerama nosio dres nogometog reprezentativca Bosne i Hercegovine Sergeja Barbareza, pa su pokušali upasti u kuću gdje se show snima. Osiguranje je spriječilo pedesetak navijača Rada da upadnu u kuću, ali ne i da skandiraju “Nož, žica, Srebrenica”, “Turčine, napuši se kurčine” i “Ubij, ubij Turčina”. Bačeno je i nešto kamenja, a huligani su megafonom pozvali ukućane da, “ako nisu pičke, razbiju Edina”. Navijači su svoju akciju opisali kao “logičan odgovor na provokaciju” i konstatirali da im nije jasno zašto je Kolendi uopće dopušteno da sudjeluje u “Big Brotheru” i “u Srbiji propagira islam”.