Kad sam na Autoshowu na zagrebačkom Velesajmu slučajno srela Lejlu Filipović, suprugu Tarika Filipovića i bivšu Miss Hrvatske, koja je na Opelovu štandu promovirala modele automobila, prvo što mi je palo na pamet bilo je: je li moguće da žena koja je prije dva mjeseca rodila svoje drugo dijete, sina Armana, može imati tako dobru liniju? Odmah mi je sinula ideja da bi Lejla bila odlična naslovnica za Extru i iznenadilo me što je odmah, iako me dotad nije poznavala, pristala na intervju. Kasnije mi je rekla da nije ni slutila da sam novinar, nego da je pristala razgovarati sa mnom samo zato jer ju je zanimalo kako moja torba izgleda izbliza. Našoj je ekipi ovo bilo jedno od dražih snimanja, a i Lejli Filipović koja se tijekom fotosessiona, bez obzira na to što se sva tresla od hladnoće, cijelo vrijeme smijala.
EXTRA: Nedavno ste od zastupnika autokuće Autowill na korištenje dobili Opel Antaru. Kako je došlo do suradnje s njima?
- Oni su mene posve slučajno kontaktirali. Tarik je već dulje vrijeme jako dobar s čelnicima te kuće i predložili su mu da vozim jedan od njihovih modela. Oduševljeno sam prihvatila Antaru jer je udobna i lagana. Suradnja će ići tako da ću svakih šest mjeseci mijenjati auto. Mogu mijenjati boju i modele. Antara mi prvenstveno odgovara zbog djece jer je prije svega sigurna i vrlo prostrana. Ima full opremu i najvažnije od svega, automatic je. Mogu samo reći da je jako ugodno raditi za Opel. Posebno se veselim novom modelu Opel Vectre Insignia čija će promocija biti u srpnju u Londonu. GTC Concept dizajnerska je prethodnica Insignie i bila je izložena na Showu.
EXTRA: U posljednje dvije godine, osim jednog modnog intervjua u Gloriji Glam, nigdje niste dali čak ni izjavu o svojem privatnom životu. Zašto?
- Istina je, mislim da ne postoji medij koji me nije zvao. Prije svega, bilo mi je glupo pristajati na razgovore jer ništa konkretno nisam radila da bih trebala davati intervjue. S druge strane, svjesna sam činjenice da su me svi zvali zbog mojega privatnog života, a o tome mislim da nitko ne voli razgovarati, a ne samo ja. Shvatila sam da ako samo jednom dam izjavu, to će pokrenuti lavinu pa sam zaključila da je najbolje potpuno šutjeti. Na sve moguće načine su me pokušavali nagovoriti da pristanem, no dođe faza kad ipak svi odustanu. Osim Extre. Vaša kolegica Ružica Đukić bila je najupornija od svih. Pristala sam sad na intervju u dogovoru s Tarikom i autokućom Autowill. Ne razlikujem se od drugih žena koje doma kuhaju, paze na djecu i brinu se o kućanstvu. Shvatila sam da sam intrigantna medijima samo zato jer nisam davala izjave.
EXTRA: Nedavno ste rodili svojeg drugog sina Armana. Koliko pored svoje djece imate vremena za sebe?
- Najgore je bilo prva dva tjedna. Ovom prilikom pohvaljujem svo osoblje u Vinogradskoj bolnici. Moja majka Fehima i Tarik su mi najveća pomoć. Tarik se stvarno jako angažirao oko oboje djece. U isto vrijeme rodila je njegova sestra Emina pa su se njegovi roditelji raspodijelili. Tarik je bio zadužen za odvođenje Dina u vrtić i kupovinu. Iako sam već rodila jedno dijete, zapravo sam zaboravila što znači imati malu bebu. Nakon izlaska iz bolnice htjela sam se što više posvetiti Dini jer sam morala jako paziti da se ne osjeti zapostavljenim pa smo sve podredili tome. Nismo smjeli dopustiti da dođe do ljubomore s Dinine strane.
EXTRA: Kako ste Dini objasnili da će dobiti brata?
- U samoj trudnoći nisam ga previše opterećivala time, no kasnije kad se počeo nazirati trbuh, objašnjavala sam mu kroz slikovnice i knjige da će uskoro dobiti brata ili sestru. Tarik i ja smo se nadali da ćemo dobiti curicu. Čak smo joj i ime nadjenuli, trebala se zvati Uma. Sad ne možemo zamisliti da smo htjeli curicu. Dini smo to nastojali prikazati kao veliku veselu vijest. Inscenirali smo čak da mu je brat donio poklon iz rodilišta, pa smo mu rekli da mora počastiti prijatelje u vrtiću, uključili smo ga u kupanje i vožnju kolica. Pazili smo i na to da kad netko dođe vidjeti Armana, donese i neku sitnicu Dini jer je dijete u tim godinama jako osjetljivo i ponekad može doći do ljubomore koju je poslije teško izbrisati. Čak i kad je ljut na sve nas, Dino kaže: "Volim samo Armana."
EXTRA: Tko je birao ime Armanu?
Kao što sam rekla birali smo ime za djevojčicu, no kad smo na ultrazvuku saznali da je sin, odabrali smo ime Arman i to na prijedlog Tarikova prijatelja Amera koji živi u Zenici. Rekao je da je tako htio nazvati svojeg sina, ali je dobio kćer. Na staroperzijskom Arman znači ideal, uzor ili tip.
EXTRA: Kako je izgledalo vaše djetinjstvo?
- Iako sam izgubila oca s devet i pol godina, bila sam sretna. Užasno mi je teško pričati o tome. Njegovu sam smrt dugo potiskivala u sebi. Godinama nisam ni s kim mogla razgovarati o njemu. Otac je umro od srca i ostavio je veliku bol u svima nama. Majka se nakon toga nikada nije preudala niti je imala koga. To je bila jedna velika ljubav i dan danas kad pričamo o ocu, majka plače jer se nikada nije pomirila s njegovim preranim odlaskom. Nastojali su me, kao najmlađu od sestara, maksimalno zaštititi, no ipak me jako pogodilo.
EXTRA: Odgojila vas je majka. Koliko vam je mogla priuštiti s obzirom na to da je bila samohrana majka s troje djece ?
- Vjerojatno smo zbog tog gubitka mi sestre jako povezane s majkom. Kad se to dogodilo, majci je bilo jako teško. Kad je rodila drugu sestru, prestala je raditi. Pokušavala je naći dadilju kako bi uz troje djece ostala na poslu, ali nije imala sreće. Nakon što je jedna dadilja tukla moju sestru, majka je odlučila dati otkaz. Otac je imao vulkanizersku radionicu i nakon njegove smrti majka je preuzela posao što nije bilo nimalo lako. Iako je ostala sama, priuštila nam je pristojan građanski život. Tek danas smo svjesne da smo sve tri imale iste strahove. Majka je znala spavati, a mi smo svako malo bile oko nje da vidimo je li živa. Bojale smo se da ne izgubimo i nju.

Više u novoj Extri...